DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 30     <-- 30 -->        PDF

BIOTSKI FAKTORI EDAFSKOG SLOJA ŠUMSKE BIOCENOZE


Dr. ing. Zlatko Vajda


O
O
d svih je slojeva šumske biocenoze najvažniji edafski sloj; to je površinski
sloj tla zajedno sa humusom i prostirkom; od njegovog je
sastava, fizikalne i kemijske strukture i mogućnosti razvoja milijuna
biljnih i životinjskih mikroorganizama neposredno ovisan rast i razvoj
svekolikog šumskog drveća i ostalog šumskog bilja zakorijenjenog u tom
sloju zemljišta, a potom posredno i život i opstanak svih životinjskih
organizama te prirodne zajednice. Prema podacima savremenih autora
naznačenih u literaturi prikaza t ćemo najvažnije biotske faktore
edafskog sloja šumske biocenoze i njihove funkcije u toj životnoj
zajednici.
U vezi sa stvaranjem plodnog šumskog tla i hranidbenih funkcija
korijenja, obzirom na ishranu drveća i drugih biljaka, vrše tu biljni i životinjski
organizmi, kao i mnoge sitne životinje odlučnu ulogu. Broj mikroorganizama
u zemljišnom sloju šumske biocenoze mnogo ovisi o kvaliteti
tog sloja. U glinenim zemljištima živi više mikroorganizama nego u
pjeskovitim, a najmanje ih ima u suhim pjeskovitim zemljištima.
U tom, po šumsku biocenozu važnom edafskom sloju, žive brojne
bakterije, šizoficeae, gljive, alge, micetozoa, rotatoria i drugi protozoi,
tardigrada, nematoda, veće gliste, myriapoda, chylopoda, grinje, pauci,
insekti kao i neki sisavci.


U jednom gramu zemlje tog sloja žive i ugibaju stotine milijuna
mikroorganizama, koji svojom životnom djelatnošću omogućuju opstanak
čitave šumske biocenoze.


Bakterije, a vjerojatno i druge gljive, fiziološki su posrednici između
ostalih organizama i neživog svijeta (1). Ti mikroorganizmi odlučni su po
stvaranje uvjeta za opstanak ostalih biljnih i životinjskih članova šumske
biocenoze. Najvažnija funkcija mikroorganizama tla je ta, što razaraju,
po višim biljkama i životinjama stvorenu organsku materiju, te što
procesom mineralizacije oslobađaju iz organskih spojeva uginulih organizama
elemente potrebne za ishranu viših biljaka. Na taj način mikroorganizmi
šumskog tla omogućuju svojom biokemijskom djelatnošću
ishranu viših biljaka. Oni humifieiraju i mineraliziraju šumsku prostirku
i svu ostalu organsku masu, koja se skuplja u šumskom tlu, te stvaraju
mineralne asimilate potrebne i prikladne za ishranu šumskog drveća
i ostalih biljaka i tako omogućuju, da ti asimilati ponovno uđu u organske
spojeve biljnih organizama. Djelatnošću mikroorganizama uspostavlja
se kolanje materije u izvjesnom krugu. Prema V. R. Wiliamsu ovo je
kolanje materije materijalna osnova cjelokupnog života u prirodi, jer se
time i neznatne količine za život prijeko potrebnih elemenata i spojeva
čine beskrajnim. (5).


Ova djelatnost mikroorganizama šumskog tla razvija se i stoji pod
utjecajem svih unutrašnjih i vanjskih faktora šumske biocenoze, koii na
njih djeluju pojedinački, ali i jedinstveno kao šumski holocen. čitav šumski
holocen osobit je primjer kolanja materije, u kojem mikroorganizmi
zemljišnog sloja vrše odlučnu ulogu. Ne možemo ovom prilikom zaci u
detaljniji prikaz vrsta, rasta i života šumskih mikroorganizama i s tim




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 31     <-- 31 -->        PDF

povezanih kemijskih procesa; to je sadržano u mikrobiologiji šumskog
zemljišta (5,2). Istaknut ćemo tek najvažnije skupine tih organizama
i njihovo značenje po život šumske biocenoze.


Biljni organizmi šumskog tla


Pretežni dio šumskog tla pripada mikroflori (alge, gljivice, lišajevi
i bakterije), a manji dio mikrofauni (praživotinje t. j . protozoe i virusi).
Velik prostor u edafskom sloju šumske biocenoze zauzimlje korijenje
drveća i ostalih viših biljaka te zajednice. Obzirom na vrstu djelatnosti
aktivno je u tlu više skupina mikroflore; možemo ih podijeliti na tri
glavne skupine.


Prvu skupinu čini ona mikroflora, koja svojom djelatnošću preobražava
šumsku prostirku u humusne materije. To je skupina humifikatora.
Drug u skupin u čini mikroflora, koja sudjeluje u procesima
mineralizacije humusnih tvari — nazvat ćemo je skupinom mineralizatora.


Treća skupina ima sposobnost, da veže iz zraka ili iz svoje
okoline elemente potrebne biljkama za ishranu (dušik, fosfor, sumpor
i željezo), da ih akumulira u stanju prikladnom za asimilaciju korijena.
Nazvat ćemo je skupinom akumulatora.


Granice između tih skupina mikroflore nisu oštre, jer mnogi od
mikroorganizama vrše sa više ili manje intenziteta funkcije dviju a neki
i svih triju skupina. Osim toga vrše izvjesnu djelatnost u tom pravcu i
neki drugi mikroorganizmi kao i životinje. (5)


Humifikatori . Ta skupina mikroorganizama izaziva raznim
procesima transformaciju šumske prostirke u humusnu materiju. Mikroorganizmi
ove skupine razgrađuju celulozu, hemicelulozu, lignin, masti,
vosak, tanin, smolu, bjelančevine, karbamide i hitin, te tako omogućuju
stvaranje humusa, koji daljnjim procesima podliježe mineralizaciji. Ali
uz razgrađivanje organske supstancije prostirke istovremeno se izgrađuje
i organska supstanca mikroorganizama, tako da u edafskom sloju
ti organizmi konačno potpuno zavladaju; čitavi taj sloj isprepletu gljivice
svojim micelijima. Ustanovljeno je, da u dovoljno rahlom tlu t. j .
uz dovoljan pristup zraka razgrađuju ti mikroorganizmi do 80% šumske
prostirke, dok preostalih 20% upotrebljuju za izgradnju svog organizma
(5). Tako se od 1000 kg svježe šumske prostirke izgradi 200 kg živih
mikroorganizama. Navesti ćemo najvažnije predstavnike humifikatora
i dati kratki pregled njihove djelatnosti.


Gljivice: Sacharomyces ellipsoideus, S. glutinis i
Muco r izvode anoksidativnu alkoholnu fermentaciju u šumskom tlu.
Bacterium pento-aceticum uzrokuje jednu vrst mliječne fermentacije.
Bacillus amylobacter izazivlje maslačnu fermentaciju, a P enicillium
oxalicum i Aspergilus niger oksalnu odnosno
limunsku fermentaciju. Bacillus cellulosae methanicus i


B. c. hydrogenicu s transformiraju celulozu pod anaerobnim okolnostima.
F eh e r je u dubljini od 90 cm pronašao u jednom gramu šumskog
zemljišta i do 100 tisuća celuloznih bakterija (5).
Za šumsko su zemljište mnogo važniji mikroorganizmi, koji transformiraju
celulozu uz prisustvo zraka. To su gljivice roda P e n i c i 11 i u m,
Aspergillus i Trie ho derm a, kao i prave bakterije roda Cytophaga
i Cellvibrio.


237




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Cellulomonas i Mycobacterium vrste, te niže gljivice
vrsti Mucor i Rhizopus, rastvaraju hemicelulozu. Bacillus
pectinovoru s rastvara pod anaerobnim okolnostima pektin, a B acillus
asterosporus rastvara ga pod anaerobnim okolnostima u
neutralnom tlu; u kiselom tlu pektin rastvaraju Rhizopu s nigri cans
i Mucor stolonifer. Lignin, koji čini gotovo trećinu šumske
prostirke, teško se rastvara u anaerobnoj sredini. Samo gljivice iz
najvišeg reda Hymenomycetales i to rodovi Merulius i Fome
s sposobne su, da lignin u aerobnim prilikama uspješno rastvore.


Gljivice Penicillium glaucum (obična zelena plijesan),
Aspergillu s nige r (obična crna plijesan), te lipolitičke bakterije:
Bacterium fluorescens, B. liquefaciens, Actinomyce
s flavu m i dr. rastvaraju masti, vosak, tanin i smolu.


Gljivice roda Trichoderma, Mucor, Rhizopus, Asperg
i 11 u.s, Penicillium Cladosporium i dr. pod dobrim aerobnim
okolnostima, t. j . rahlom tlu, osobito u kiselom šumskom tlu,,sudjeluju
i u procesu amonifikacije bjelančevina (proteina i proteida) šumske
prostirke; u neutralnom tlu djeluju u tom procesu mnoge vrste bakterija
kao Bacillus suptilis, B. mesentericus, B. micoides
i dr.


Micrococcus urae, Sare ina urae, Urobacterium
miqueli i dr., vrše transformaciju karbamida; Bacterium ehitinovoru
m učestvuje u razlaganiu hitina. (5)


Sve biljne mikroorganizme, koji sudjeluju u humifikaciji .šumske
prostirke nazivlju cimogenom ili alohtonom mikroflorom. Ona je aktivna
i stvara humus gotovo čitave godine. Ta flora stalno stvara povoljne uslove
za život, održanje i razvoj nadzemnih slojeva šumske biocenoze. Za kvalitet
stvorenog humusa odlučne su vrste drveća, koje prevladavaju u šumskoj
biocenozi, te stanišni faktori. Tako se pod sastojinama četinjastog drveća
stvara pretežno kiseli humus, siromašan na dušiku i bazama, koje se lako
ispiru. Humus nastao pod sastojinama u kojima su zastupani pretežno
lišćari zasićen je protiv ispiranja otpornim bazama.


Ovako stvoreni humus dosta je stabilan, pa se razmjerno polagano
raspada u spojeve prikladne za ishranu biljaka; on se teško mineralizira,


t.
j . raspada u jednostavnije kemijske spojeve (5).
Mineralizator i su one vrste mikroflore edafskog sloja šumske
biocenoze, koje sudjeluju u procesima mineralizacije humusne materije.
Mineralizatori sudjeluju u čitavom procesu mineralizacije humusa.
Ti mikroorganizmi razgrađuju organsku materiju sve do C02. Na taj
način nastaje od čitave količine CO.., koju sadrži šumsko tlo |, dok ^ nastaje
disanjem zemljišta, t. j . disanjem mikroorganizama, korjenja i životinja,
koje u tlu žive. Uslijed toga podržava se tu koncentracija C02 od
0,3 do 1%. Ona je za 10 do 33 puta veća nego u zraku, što uzrokuje
stalno strujanje CO., iz tla u prizemni sloj i dalje u više slojeve, gdje ga
lišće u slojevima krošanja uz sudjelovanje svijetla, topline i vode asimilira,
te ga, stvarajući ugljiko-hidrate zadržaje u stalnom kolanju. Upravo nam
ovo kolanje C02 osobito jasno ukazuje na neposrednu i stalnu vezu između
organizama edafskog sloja šumske biocenoze i njenih nadzemnih slojeva.
Vrlo su važni u procesu mineralizacije humusa i već spomenuti organizmi,
koji sudjeluju u amonifikaciji šumske prostirke. Oni sudjeluju


/




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 33     <-- 33 -->        PDF

vjerojatno i u procesima degradacije i dezaminacije, te omogućavaju, da
više biljke dođu do dušične hrane čiji je glavni izvor u humusnim materijama.


Ovamo spadaju nitritne bakterije roda Nitrosomonas, Nitrosococcus
i Nitro socystis, te nitratne bakterije roda Nitro-
b a k t e r, koje sudjelujuć u procesima nitrifikacije odnosno denitrifikacije
uzrokuju mineralizaciju humusnih tvari. Nitrate ne prima samo korijenje
viših biljaka nadzemnih slojeva, već ih koriste i mikroorganizmi
za stvaranje svoje organske materije.


Fe h e r je ustanovio, da nitritne i nitratne bakterije žive sve do
50 cm dubljine; on je našao da jedan gram vlažnog šumskog zemljišta
sadrži od 100 do 100.000 ovih bakterija. Radom ove mikrof lore podržava
se unutar šumske biocenoze stalno kolanje dušika. (5)


U skupinu mineralizatora šumskog humusa spadaju i mnoge gljivice
roda B a s i d i o´m i c e t e s. Te gljivice žive u uskoj simbiozi sa korij
enj em drveća. Njihovi tanki miceliji obavi ju korjenje
biljaka, te tu vršefunkciju korjenovih dlačica
u okolnostima, kada te dlačice uslijed kisele sredine
i nerastvorenog humusa nisu u stanju da iz
tla crpu za biljku potrebne hranjive sastojke; one
razgrađuju osobito otporne humusne materije, t. j . vrše njihovu mineralizaciju
i pripravljaju biljkama prijeko potrebnu hranu. Nazivamo ih
mikorizama . One su ektotrofne, endotrofne ili ektoendotrofne, već
prema tome da li splet micelija obavija korjen izvana, prodire u korijen
odnosno čini oboje.


Gotovo svako drvo ima svoju mikoriznu gljivicu. Tako je breza u
simbiozi sa Boletus edulis, ariš sa B. elegans, bor, ariš, jela i druge sa


B. luteus, a mnogi četinjari i lišćari sa Amanita muscaria. Neke vrste
mikoriza nisu vezane samo na jednu vrst drveća, a niti na. skupinu od
više vrsti drveća. Kod mnogih izazivaju mikorizu i vrste Muco r P h om
a, P e n n i c i 11 i u m i dr.
Akumulatori . Među akumulatore svrstavamo one biljne mikroorganizme,
koji imaju sposobnost da vežu i akumuliraju slobodni dušik
iz zraka, kao i one, koji iz spojeva u tlu vežu i akumuliraju sumpor,
fosfor i željezo, omogućavajući biljkama, da te elemente upotrebe za
svoju izgradnju.


Od mikroorganizama, koji vežu slobodni duši k iz zraka i njime
obogaćuju šumsko zemljište ističe se Bacteriu m rad i ci col a,
koji živi u simbiozi sa leguminozama uzrokujući na njihovom korijenju
kvržice (nodule). Njegovo je djelovanje u šumskoj biocenozi ograničeno^
jer je vezan na sastojine bagrema i ostalo šumsko leguminozno bilje.


Slobodni dušik iz zraka vežu i bakterije iz roda Aktinomices ;
one žive u kvržicama (bakteriodomacijama), koje izazivlju na korijenju
johe, kao i na korijenju nekih vrsta iz porodice Eleagnacea .


U tlu, najčešće u blizini korijenja, t. j . u rizosferi žive slobodno —
bez ikakve uže veze sa biljkama — mnogi članovi mikrof lore, koji također
vežu slobodni dušik. Neki od njih žive u aerobnim a neki u anaerobnim
sredinama. Vrste roda azobakter , koje se razvijaju pod aerobnim
okolnostima, imaju za šumska zemljišta manje značenje. Veću dje




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 34     <-- 34 -->        PDF

latnost razvijaju u kiselim šumskim zemljištima pod anaerobnim okolnostima
Bacillus amylobacter, Clostridium pasterianu
m i druge srodne vrste, koje izgradnjom svojih organizama vežu
slobodni dušik iz zraka kojim, nakon ugibanja, stalno obogaćuju šumsko
tlo.


Ova grupa mikroflore, koja povećava količinu dušika u šumskom
zemljištu, vrši u šumskoj biocenozi osobito važnu funkciju, je r u mineralima,
koji svojim raspadanjem stvaraju zemljište,
i pružaju korjenju šumskog drveća i bilja mineralnu
hranu — gotovo i nema prijeko potrebnih
dušičnih spojeva.


U procesu akumulacije i kruženja sumpora ističe se u kiselim šumskim
zemljištima mimo ostalih aerobna bakterija Thiobacteriu m
t h i o x y d a n s, te anaerobna vrsta Thiobacterium denitrif
i c a n s.


Skupljanje fosfor a u šumskom zemljištu izravno vrši sva mikroflora,
koja taj elemenat oduzimlje iz nerastvorljivih fosfornih spojeva.
Neizravnim načinom sabiru ga oni organizmi, koji fermentacijom
stvaraju organsku kiselinu. Pri tome ima u kiselim šumskim tlima veliki
udjel ugljična kiselina.


Pod stanovitim okolnostima vrše vrlo korisnu ulogu u šumskoj biocenozi
i bakterije sposobne da brzo akumuliraju željezo , te da po
korijenje viših biljaka otrovne, u vodi topive fero-spojeve oksidiraju u
netopive i neotrovne feri-spojeve. Te željezne bakterije oblažu
korijenje biljaka crvenkastim ferihiđroksidom
i na taj način ih spašavaju od trovavanja sa ferospo
j evima . Kao najvažnije od njih spominjemo končastu, željezastu
bakteriju Lepotothrix ochrace a, te prave željezne bakterije
podbarnih zemljišta Sideromonas, Sideroccocus i Siderobacter.
(5, 2)


Iako biljke trebaju za svoju izgradnju razmjerno vrlo male količine
sumpora, fosfora i željeza, ipak su im ti elementi od životne važnosti.
One ih nalaze u zemljištu na kome rastu; ti elementi ulaze u biljne
organske spojeve, da se opet većim dijelom vrate u isto zemljište. Sumporne,
fosforne i željezne bakterije ukopčane u kruženje tih materija
svojim sudjelovanjem u akumulaciji tih, biljakama prijeko potrebnih elemenata
također doprinose u izvjesnim okolnostima znatan udio u izgradnji
i održanju šumske biocenoze.


Korijenje šumskog drveća i biljaka. Osim biljnih
mikroorganizama nalazi se u šumskom tlu korijenje viših biljaka, koje
se u njemu razvija, raste i do izvjesne dubljine ga isprepliće. Ono vrši
tu važnu sunkciju, koja je od osnovnog i mnogostrukog značenja, pa je
cjeline radi posebno ukratko napominjemo.


Drveće svojim korjenovim sistemom prodire u dubljinu šumskog tla.
Njegovo korijenje tokom svog dugogodišnjeg rasta zahvaća velike mase
matičnog substrata iz kojeg izvlači mineralne elemente i hranu i čitavu
tu količinu svake godine akumulira u gornjem sloju tla (6). Prodiranjem
korijenja u tlo postaje zemljišni sloj rahliji i prozračniji. Korijenje usitnjava
i svojim kiselinama rastvara mineralno kamenje te pripravlja i


240




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 35     <-- 35 -->        PDF

upija biljkama potrebnu hranu; ono učvršćuje biljke u tlu i spriječava
i štiti drveće od izvaljivanja po jakim vjetrovima i olujama. Korijenje
štiti zemljišni sloj od otplavlj ivanj a, te omogućuje bolje prodiranje oborina
u tlo. Na korijenju nalaze po biljku korisni simbionti stan i hranu.
Među korijenjem nalaze i mnoge šumske životinje stan i zaklon, a neki
nalaze u njemu i dobru zaštitu. Konačno se truljenjem korijenja uginulih
biljaka zemljišni sloj obogaćuje humusnim tvarima. (3)


životinjski organizmi šumskog tla


U zemljišnom sloju šumske biocenoze živi i veliki broj životinjskih
organizama: počam od mikroorganizama, pa sve do sisavaca od kojih
neki tu stalno žive, a neki imaju samo legla i stanove.


Značajno je, da je mikrofauna u svim sličnim zemljišnim
slojevima po čitavom svijetu jednaka.
Između flore i faune postoji tu uska biocenotska povezanost . (1)-


Edafska fauna vrši u šumskoj biocenozi važnu funkciju. Ona prerađuje
šumsku prostirku, te šumski zemljišni sloj drži stalno rahlim i
pristupačnim za zrak i vlagu. Osim toga edafska fauna, ukopčana u dušikov
krug, također u izvjesnoj mjeri opskrbljuje šumsko tlo dušikom.


Od mikrofaune u šumskom su zemljištu često mnogobrojni i osobito
aktivni od protozoa: amebe i flagelate, koje imaju jak utjecaj i na mikrofloru
tla.


Protozo e su raširene u šumskim tlima čitavog svijeta, pa se
dosad nije mogao ustanoviti nikakav njihov odnos prema geografskim
oblastima ili tipovima tla. Većina živi u dubljini od 10 do 20 cm. Za
razvoj protozoa u šumskom tlu najpogodniji je početak ljeta i kasna
jesen. Opstanak protozoa bitno je ovisan od vlage šumskog tla. Radi pomanjkanja
vlage veći dio protozoa nisu u sušnim ljetnim mjesecima
aktivne, već se nalaze u stanju encista.


Ustanovljeno je, da šume listača i četinjara nemaju neku izrazito
različnu faunu protozoa, ali i to, da se nakon čiste sječe broj
protozoa u tlu znatno smanjuje. Protozoe imaju u šumskom
tlu veliko značenje. Tako je na pr. ustanovljeno, d a Azobacte r
veže više atmosferskog dušika, kada se razvija zajedno
sa protozoama. Razlog tomu je vjerojatno taj, što protozoe
hraneći se tim bakterijama, sakupljaju u sebi i dušik, kojeg su
azobakteri vezali, te ujedno onemogućavaju, da populacija azobaktera
naraste do maksimuma. Prema pokusima Vinogradov e amebe žderanjem
azobaktera istovremeno stimuliraju njihovu energiju razmnažanja.
(1)


Sewertceff, Defecher i L. Warga su ustanovili, da se
amebe u tlu pretežno hrane sa mikrokokima i bakterijama, drugim amebama
i nekim organskim supstancama, dok se sa gljivama i aktinomicetama
ne hrane.


Uloga Nem a t od a u edafskom sloju šumske biocenoze je ta, što
one smanjuju svojim parazitiranjem broj nekih štetnih insekata, ali on e
su ujedno i uzročnici epidemije strongilusa kod
d i v 1 j a č i kao i uzročnici nekih biljnih bolesti.


Prema istraživanjima Jage n a žive u šumskom tlu od A n e 11 id
a veoma korisne Enchitreidae, jer njihovo prisustvo




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 36     <-- 36 -->        PDF

uzrokuje početak stvaranja humusa, pa bi prema mi


šljenju tog istraživača djelatnost tih organizama bila po stvaranje šum


skog humusa korisnija od funkcije glista.


Lumbricida e (gliste) spadaju svakako među najkorisnije i naj


aktivnije životinjske stanovnike edafskog sloja. Među najrasprostranje


nije vrste spada Lumbricus terrestris.


Djelatnost glista u tlu dvostruko je korisna:


1. što one stalnim prerađivanjem i miješanjem tla razrahljuju i prozračuju
tlo, pospješuju stvaranje humusa i omogućuju lakše prodiranje
korijenja biljaka u dublje slojeve;
2. što mikrobi svih vrsta u crijevima i izmetinama glista nalaze bolje
uvjete za razmnažanje nego drugdje u tlu, tako da gliste unapređuju
mikroforu tla.
Gliste se ne hrane samo organskim supstancama, koje se nalaze u
raspadanju, već i bakterijama, gljivama i algama i protozoama. B a s s alik
je ustanovio, da 60 tisuća gHsta po ha šumskog zemljišta potroši
za vrijeme 9 mjesečnog vegetacijskog perioda 720 kg lisne supstance,
tako, da one u bukovoj šumi prometnu godišnje jednu šestinu do jedne
sedmine listinca. (1)


Gliste teško žive u sirovom humusu u kome se stvaraju velike količine
humusne kiseline; u takvim tlima ne dolazi do prerade uginulih dijelova
biljaka, koji se, ako je uz to klima hladna i vlažna, sve više nagomilavaju,
te povećavaju sirovi humus tako, da se konačno stvore okolnosti
u kojima se gliste ne mogu održati.


Ali i ekstremno suha i plitka tla također onemogućavaju opstanak
glista. Tako u suhim pjeskovitim tlima gotovo i nema glista.


Stvaranje humusa u šumskom zemljištu doprinose i brojni organizmi
vrsta1 izopoda i acarina, pa i neke vrste myriapoda, koje se hrane sa
truleži.


U šumskoj prostirci rasprostranjen je velik dio insekata, osobito
C o 11 e m b o 1 a. Hraneći se organskim tvarima, koje se nalaze u raspadanju
oni posješuju brzo odstranjenje tih tvari. Tu žive i mnogobrojne
ličinke i kukuljice Dip t e r a, koje također doprinose razrahljivanju tla
i stvaranju humusa.


Mnoge ose i sitni mravi, koji žive pod kamenjem u zemljišnom sloju,
svojim ga prohodima prorahljuju; njihovim podrivanjem postepeno uronjava
kamenje u zemlju.


Od sisavaca, koji žive u šumskom zemljištu najvažnija je krtica
(Talpa europae.a); ona je tu radi održavanja prirodnog reda neophodno
potrebna; hrani se grčicama, ličinkama i glistama te svojim rovanjem
prohoda razrahljuje zemlju.


Edafska fauna je osobito aktivna u prerađivanju šumske prostirke.
Tako je na´pr. ustanovljeno, da ta fauna u roku od 20 godina potpuno
preradi sloj što ga daju 30 lit listinca po lm2. (1)


Sve izneseno dokazuje nam kako je za dobrotu šumskog tla osim
povoljne fizikalne i kemijske strukture od odlučne važnosti i mogućnost
razvoja njegovih biljnih i životinjskih organizama. 0 stvaranju i podržavanju
ekoloških uslova potrebnih za opstanak i djelatnost biotskih
faktora edafskog sloja šumske biocenoze ovisi uspjeh uzgoja zdravih i
otpornih sastojina, a time i proizvodnja drvne mase.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 37     <-- 37 -->        PDF

LITERATURA


1.
Friederichs : K. Die Grundfragen und Gesetzmässigkeiten der Land- und
Forstwirtschaftlichen Zoologie, Bd I. u. II. Berlin 1930.
2.
Gr a ča n in: Pedologija IL, Zagreb 1947.
3.
H o r v a t I.: Biologija drveća, Šumarski priručnik, Zagreb 1946.
4. H or va t I.: Nauka o biljnim zajednicama, Zagreb 1949.
5.
Tešić : Osnovi poljoprivredne i šumske mikrobiologije, Beograd 1947.
6. Viljams : Nauka o zemljištu, Beograd 1949.
RE SUME


The author gives a short survey of biotic factors acting in the edaphic layer
of forest biocenosis, in presinting the names of most important species of plants
and animals and describing their functions. He, finally, concludes that the quality
of forest soils highly depends not only on their favourable physical and chemical
structure but also on the possibility of development of plant and animal organisms.
For the success in raising healthy and resistant stands and thereby the production
of timber volume depends on the establishment and maintenance of the ecological
conditions necessary for the existence and activities of these organisms.


ZA ZAŠTITU FAUNE


Prof. Ljubica Štromar


M
M
eđu prirodnim bogatstvima naše zemlje posebno mjesto zauzima životinjski
svijet. Naša je fauna vrlo heterogena i po svome podrijetlu i
zoogeografskim odnosima. Pored mnogih vrsta, koje žive i u ostalim krajevima
svijeta, dolazi kod nas također veliki broj sasvim osebujnih životinjskih
vrsta. To su urođeni, endemni oblici naše faune, koji su poznati
zoolozima cijeloga svijeta. Endemi su vezani na određene životne prilike,
prema tome i dolaze u određenim biotopima.


Kao naročita životna područja kod nas, ističu se pećine, podzemne
šupljine s vječnim mrakom i skoro konstantnom temperaturom planine,
planinska jezera ledenjačkog podrijetla, kao i neki mali otoci Jadrana,
a konačno i samo Jadransko more. Nije onda čudo, ako tvrdimo da je
naša fauna privlačila, a privlači i danas, strane, naučenjake te su mnogi
od njih obrađivali pojedine naše vrste.


Prirodne sredine u kojima živi životinjski svijet se mijenjaju nešto
utjecajem elementarnih faktora, ali najvidniju ulogu kod mijenjanja i
preoblikovanja životnih prilika vrši čovjek. Brojno ljudsko stanovništvo,
stvarajući sebi uslove za život, za svoj opstanak, mijenja i prirodu oko
sebe. Tako su u kratkim vremenskim razmacima nastajale šume, da se
pretvore, rukom čovjeka u plodna polja, isušivane su močvare, nicala su
naselja i gradovi, a pojačanom elektrifikacijom smanjivale su se vodene
površine.


životinjski svijet se nejednoliko odnosio prema novo nastalim životnim
prilikama, neke su se vrste uspjele postepeno prilagoditi, dok su
druge vrste u znatnoj mjeri bile potiskivane. Direktan utjecaj čovjeka
odnosi se na pojedine vrste, koje lovi radi koristi ili užitka. Izvjesne vrste


243