DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Cellulomonas i Mycobacterium vrste, te niže gljivice vrsti Mucor i Rhizopus, rastvaraju hemicelulozu. Bacillus pectinovoru s rastvara pod anaerobnim okolnostima pektin, a B acillus asterosporus rastvara ga pod anaerobnim okolnostima u neutralnom tlu; u kiselom tlu pektin rastvaraju Rhizopu s nigri cans i Mucor stolonifer. Lignin, koji čini gotovo trećinu šumske prostirke, teško se rastvara u anaerobnoj sredini. Samo gljivice iz najvišeg reda Hymenomycetales i to rodovi Merulius i Fome s sposobne su, da lignin u aerobnim prilikama uspješno rastvore. Gljivice Penicillium glaucum (obična zelena plijesan), Aspergillu s nige r (obična crna plijesan), te lipolitičke bakterije: Bacterium fluorescens, B. liquefaciens, Actinomyce s flavu m i dr. rastvaraju masti, vosak, tanin i smolu. Gljivice roda Trichoderma, Mucor, Rhizopus, Asperg i 11 u.s, Penicillium Cladosporium i dr. pod dobrim aerobnim okolnostima, t. j . rahlom tlu, osobito u kiselom šumskom tlu,,sudjeluju i u procesu amonifikacije bjelančevina (proteina i proteida) šumske prostirke; u neutralnom tlu djeluju u tom procesu mnoge vrste bakterija kao Bacillus suptilis, B. mesentericus, B. micoides i dr. Micrococcus urae, Sare ina urae, Urobacterium miqueli i dr., vrše transformaciju karbamida; Bacterium ehitinovoru m učestvuje u razlaganiu hitina. (5) Sve biljne mikroorganizme, koji sudjeluju u humifikaciji .šumske prostirke nazivlju cimogenom ili alohtonom mikroflorom. Ona je aktivna i stvara humus gotovo čitave godine. Ta flora stalno stvara povoljne uslove za život, održanje i razvoj nadzemnih slojeva šumske biocenoze. Za kvalitet stvorenog humusa odlučne su vrste drveća, koje prevladavaju u šumskoj biocenozi, te stanišni faktori. Tako se pod sastojinama četinjastog drveća stvara pretežno kiseli humus, siromašan na dušiku i bazama, koje se lako ispiru. Humus nastao pod sastojinama u kojima su zastupani pretežno lišćari zasićen je protiv ispiranja otpornim bazama. Ovako stvoreni humus dosta je stabilan, pa se razmjerno polagano raspada u spojeve prikladne za ishranu biljaka; on se teško mineralizira, t. j . raspada u jednostavnije kemijske spojeve (5). Mineralizator i su one vrste mikroflore edafskog sloja šumske biocenoze, koje sudjeluju u procesima mineralizacije humusne materije. Mineralizatori sudjeluju u čitavom procesu mineralizacije humusa. Ti mikroorganizmi razgrađuju organsku materiju sve do C02. Na taj način nastaje od čitave količine CO.., koju sadrži šumsko tlo |, dok ^ nastaje disanjem zemljišta, t. j . disanjem mikroorganizama, korjenja i životinja, koje u tlu žive. Uslijed toga podržava se tu koncentracija C02 od 0,3 do 1%. Ona je za 10 do 33 puta veća nego u zraku, što uzrokuje stalno strujanje CO., iz tla u prizemni sloj i dalje u više slojeve, gdje ga lišće u slojevima krošanja uz sudjelovanje svijetla, topline i vode asimilira, te ga, stvarajući ugljiko-hidrate zadržaje u stalnom kolanju. Upravo nam ovo kolanje C02 osobito jasno ukazuje na neposrednu i stalnu vezu između organizama edafskog sloja šumske biocenoze i njenih nadzemnih slojeva. Vrlo su važni u procesu mineralizacije humusa i već spomenuti organizmi, koji sudjeluju u amonifikaciji šumske prostirke. Oni sudjeluju / |