DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 33     <-- 33 -->        PDF

vjerojatno i u procesima degradacije i dezaminacije, te omogućavaju, da
više biljke dođu do dušične hrane čiji je glavni izvor u humusnim materijama.


Ovamo spadaju nitritne bakterije roda Nitrosomonas, Nitrosococcus
i Nitro socystis, te nitratne bakterije roda Nitro-
b a k t e r, koje sudjelujuć u procesima nitrifikacije odnosno denitrifikacije
uzrokuju mineralizaciju humusnih tvari. Nitrate ne prima samo korijenje
viših biljaka nadzemnih slojeva, već ih koriste i mikroorganizmi
za stvaranje svoje organske materije.


Fe h e r je ustanovio, da nitritne i nitratne bakterije žive sve do
50 cm dubljine; on je našao da jedan gram vlažnog šumskog zemljišta
sadrži od 100 do 100.000 ovih bakterija. Radom ove mikrof lore podržava
se unutar šumske biocenoze stalno kolanje dušika. (5)


U skupinu mineralizatora šumskog humusa spadaju i mnoge gljivice
roda B a s i d i o´m i c e t e s. Te gljivice žive u uskoj simbiozi sa korij
enj em drveća. Njihovi tanki miceliji obavi ju korjenje
biljaka, te tu vršefunkciju korjenovih dlačica
u okolnostima, kada te dlačice uslijed kisele sredine
i nerastvorenog humusa nisu u stanju da iz
tla crpu za biljku potrebne hranjive sastojke; one
razgrađuju osobito otporne humusne materije, t. j . vrše njihovu mineralizaciju
i pripravljaju biljkama prijeko potrebnu hranu. Nazivamo ih
mikorizama . One su ektotrofne, endotrofne ili ektoendotrofne, već
prema tome da li splet micelija obavija korjen izvana, prodire u korijen
odnosno čini oboje.


Gotovo svako drvo ima svoju mikoriznu gljivicu. Tako je breza u
simbiozi sa Boletus edulis, ariš sa B. elegans, bor, ariš, jela i druge sa


B. luteus, a mnogi četinjari i lišćari sa Amanita muscaria. Neke vrste
mikoriza nisu vezane samo na jednu vrst drveća, a niti na. skupinu od
više vrsti drveća. Kod mnogih izazivaju mikorizu i vrste Muco r P h om
a, P e n n i c i 11 i u m i dr.
Akumulatori . Među akumulatore svrstavamo one biljne mikroorganizme,
koji imaju sposobnost da vežu i akumuliraju slobodni dušik
iz zraka, kao i one, koji iz spojeva u tlu vežu i akumuliraju sumpor,
fosfor i željezo, omogućavajući biljkama, da te elemente upotrebe za
svoju izgradnju.


Od mikroorganizama, koji vežu slobodni duši k iz zraka i njime
obogaćuju šumsko zemljište ističe se Bacteriu m rad i ci col a,
koji živi u simbiozi sa leguminozama uzrokujući na njihovom korijenju
kvržice (nodule). Njegovo je djelovanje u šumskoj biocenozi ograničeno^
jer je vezan na sastojine bagrema i ostalo šumsko leguminozno bilje.


Slobodni dušik iz zraka vežu i bakterije iz roda Aktinomices ;
one žive u kvržicama (bakteriodomacijama), koje izazivlju na korijenju
johe, kao i na korijenju nekih vrsta iz porodice Eleagnacea .


U tlu, najčešće u blizini korijenja, t. j . u rizosferi žive slobodno —
bez ikakve uže veze sa biljkama — mnogi članovi mikrof lore, koji također
vežu slobodni dušik. Neki od njih žive u aerobnim a neki u anaerobnim
sredinama. Vrste roda azobakter , koje se razvijaju pod aerobnim
okolnostima, imaju za šumska zemljišta manje značenje. Veću dje