DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 33 <-- 33 --> PDF |
vjerojatno i u procesima degradacije i dezaminacije, te omogućavaju, da više biljke dođu do dušične hrane čiji je glavni izvor u humusnim materijama. Ovamo spadaju nitritne bakterije roda Nitrosomonas, Nitrosococcus i Nitro socystis, te nitratne bakterije roda Nitro- b a k t e r, koje sudjelujuć u procesima nitrifikacije odnosno denitrifikacije uzrokuju mineralizaciju humusnih tvari. Nitrate ne prima samo korijenje viših biljaka nadzemnih slojeva, već ih koriste i mikroorganizmi za stvaranje svoje organske materije. Fe h e r je ustanovio, da nitritne i nitratne bakterije žive sve do 50 cm dubljine; on je našao da jedan gram vlažnog šumskog zemljišta sadrži od 100 do 100.000 ovih bakterija. Radom ove mikrof lore podržava se unutar šumske biocenoze stalno kolanje dušika. (5) U skupinu mineralizatora šumskog humusa spadaju i mnoge gljivice roda B a s i d i o´m i c e t e s. Te gljivice žive u uskoj simbiozi sa korij enj em drveća. Njihovi tanki miceliji obavi ju korjenje biljaka, te tu vršefunkciju korjenovih dlačica u okolnostima, kada te dlačice uslijed kisele sredine i nerastvorenog humusa nisu u stanju da iz tla crpu za biljku potrebne hranjive sastojke; one razgrađuju osobito otporne humusne materije, t. j . vrše njihovu mineralizaciju i pripravljaju biljkama prijeko potrebnu hranu. Nazivamo ih mikorizama . One su ektotrofne, endotrofne ili ektoendotrofne, već prema tome da li splet micelija obavija korjen izvana, prodire u korijen odnosno čini oboje. Gotovo svako drvo ima svoju mikoriznu gljivicu. Tako je breza u simbiozi sa Boletus edulis, ariš sa B. elegans, bor, ariš, jela i druge sa B. luteus, a mnogi četinjari i lišćari sa Amanita muscaria. Neke vrste mikoriza nisu vezane samo na jednu vrst drveća, a niti na. skupinu od više vrsti drveća. Kod mnogih izazivaju mikorizu i vrste Muco r P h om a, P e n n i c i 11 i u m i dr. Akumulatori . Među akumulatore svrstavamo one biljne mikroorganizme, koji imaju sposobnost da vežu i akumuliraju slobodni dušik iz zraka, kao i one, koji iz spojeva u tlu vežu i akumuliraju sumpor, fosfor i željezo, omogućavajući biljkama, da te elemente upotrebe za svoju izgradnju. Od mikroorganizama, koji vežu slobodni duši k iz zraka i njime obogaćuju šumsko zemljište ističe se Bacteriu m rad i ci col a, koji živi u simbiozi sa leguminozama uzrokujući na njihovom korijenju kvržice (nodule). Njegovo je djelovanje u šumskoj biocenozi ograničeno^ jer je vezan na sastojine bagrema i ostalo šumsko leguminozno bilje. Slobodni dušik iz zraka vežu i bakterije iz roda Aktinomices ; one žive u kvržicama (bakteriodomacijama), koje izazivlju na korijenju johe, kao i na korijenju nekih vrsta iz porodice Eleagnacea . U tlu, najčešće u blizini korijenja, t. j . u rizosferi žive slobodno — bez ikakve uže veze sa biljkama — mnogi članovi mikrof lore, koji također vežu slobodni dušik. Neki od njih žive u aerobnim a neki u anaerobnim sredinama. Vrste roda azobakter , koje se razvijaju pod aerobnim okolnostima, imaju za šumska zemljišta manje značenje. Veću dje |