DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Gotovo u svim zemljama kao i kod nas nastoje se naći putevi i mo gućnosti očuvanja prirode. Evropa prednjači u zaštiti prirode, te se prve misli i zakoni stvaraju u Evropi, tako da danas nema evropske države, koja ne bi učestvovala u akciji na zaštiti prirode. U tome imade velikog uspjeha švicarska, Poljska, švedska, Francuska i dr. Misao zaštite javlja se i izvan evropskog kontinenta, tako USA, Kanada i Japan razvijaju veliki pokret oko zaštićivanja prirode. SAD u 19. stoljeću stvara potpuni rezervat, nacionalni park Yellowstone, te je u njemu obuhvatila ostatak od par desetaka bizona, čiji se broj povećao do danas na par tisuća ko mada. Time je dan novi oblik prostorne zaštite i približno značenje tog termina, a ta forma zaštite prelazi brzo u Evropu. U prvom redu formiraju se u zemljama društvene organzacije, od nosno naučne ustanove, koje se specijalno bave pitanjem zaštite prirode. Zatim postoje u tim državama i posebni zakoni, propisi o čuvanju pri rode, a gdje to nije posebnim zakonima uređeno modificirani su u tu svrhu poljski i šumski zakoni ili se to pitanje uređuje policajnim mje rama. Na primjer najstarije odredbe zaštite u švicarskoj još iz 1.200. god. ali najjasnija, najstarija isprava o zaštiti potječe iz kantona Zürich iz 1339. godine. U kantonu Glarus bijaše u god. 1548. osnovan najstariji švicarski, još danas postojeći »Wildasyl«. U lovnim zakonima švicarske u 17. stoljeću govori se o lovostaji kao zaštitnom sredstvu. U svakom kantonu švicarske počinje zaštita u drugo vrijeme, da bude potpuno obuhvaćena zakonima 19. i 20. stoljeća. Takav je na pr. Lovni zakon od 1925. godine još danas na snazi, zatim Zakon o ribarstvu od 1888. godine također na snazi. Ima problema, koji se ne mogu riješiti unutar jedne države, nego zahtjevaju međunarodnu suradnju, kao što je na pr. zaštita ptica selica, riba selica (lososi, sleđevi) i kitova. Neobično je koristan i ozbiljan rad Međunarodnog savjeta za lov (Conseil International de la Chasse), koji je osnovan 1930. godine i održao je nekoliko sastanaka. Godine 1928. osnovan je Međunarodni ured za zaštitu prirode sa sjedištem u Bruxellesu, a godine 1948. dolazi do osnivanja Međunarodne Unije za zaštitu prirode (Union Internationale pour la Protection de la Nature) sa sjedištem u Bruxellesu. Da se stvore što bolji uvjeti i mogućnosti zaštite ide se za unificiranjem nomenklature, jer se u praksi pokazalo pa i kod nas, koliko je potrebna čistoća pojmova forme zaštite. U svrhu rješavanja tih problema organiziraju se internacionalni kongresi, a svaki takav skup daje nove impulse u radu na zaštiti. U vezi provedbe zakona zaštićuju se pojedinačne vrste ili se životinje prostorno zaštićuju, stvaranjem rezervata i nacionalnih parkova. Poljska je na pr. osnovala 59 rezervata za zaštitu životinja, švicarska zaštita životinja postavlja u okvir evropske zaštite prirode, pomoću mreže rezervata, švicarska također naseljava neka svoja područja ponovno sa nestalom divljači; tako naseljuju kozoroga. U Njemačkoj u području Elbe, u Francuskoj u području delte Rhone; isto tako u Norveškoj, Švedskoj i u Rusiji kod Voroneža postoje zaštitna područja za dabrove. U Africi osnovan je Albertov park u svrhu zaštite slonova i gorila, dok je Garamba, također u Africi, osnovan uglavnom u svrhu zaštite bijelog nosoroga. |