DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Gotovo u svim zemljama kao i kod nas nastoje se naći putevi i mo


gućnosti očuvanja prirode. Evropa prednjači u zaštiti prirode, te se prve


misli i zakoni stvaraju u Evropi, tako da danas nema evropske države,


koja ne bi učestvovala u akciji na zaštiti prirode. U tome imade velikog


uspjeha švicarska, Poljska, švedska, Francuska i dr. Misao zaštite javlja


se i izvan evropskog kontinenta, tako USA, Kanada i Japan razvijaju


veliki pokret oko zaštićivanja prirode. SAD u 19. stoljeću stvara potpuni


rezervat, nacionalni park Yellowstone, te je u njemu obuhvatila ostatak


od par desetaka bizona, čiji se broj povećao do danas na par tisuća ko


mada. Time je dan novi oblik prostorne zaštite i približno značenje tog


termina, a ta forma zaštite prelazi brzo u Evropu.


U prvom redu formiraju se u zemljama društvene organzacije, od


nosno naučne ustanove, koje se specijalno bave pitanjem zaštite prirode.


Zatim postoje u tim državama i posebni zakoni, propisi o čuvanju pri


rode, a gdje to nije posebnim zakonima uređeno modificirani su u tu


svrhu poljski i šumski zakoni ili se to pitanje uređuje policajnim mje


rama.


Na primjer najstarije odredbe zaštite u švicarskoj još iz 1.200. god.
ali najjasnija, najstarija isprava o zaštiti potječe iz kantona Zürich iz
1339. godine. U kantonu Glarus bijaše u god. 1548. osnovan najstariji
švicarski, još danas postojeći »Wildasyl«. U lovnim zakonima švicarske
u 17. stoljeću govori se o lovostaji kao zaštitnom sredstvu. U svakom
kantonu švicarske počinje zaštita u drugo vrijeme, da bude potpuno obuhvaćena
zakonima 19. i 20. stoljeća. Takav je na pr. Lovni zakon od 1925.
godine još danas na snazi, zatim Zakon o ribarstvu od 1888. godine također
na snazi.


Ima problema, koji se ne mogu riješiti unutar jedne države, nego
zahtjevaju međunarodnu suradnju, kao što je na pr. zaštita ptica selica,
riba selica (lososi, sleđevi) i kitova. Neobično je koristan i ozbiljan rad
Međunarodnog savjeta za lov (Conseil International de la Chasse), koji
je osnovan 1930. godine i održao je nekoliko sastanaka.


Godine 1928. osnovan je Međunarodni ured za zaštitu prirode sa sjedištem
u Bruxellesu, a godine 1948. dolazi do osnivanja Međunarodne
Unije za zaštitu prirode (Union Internationale pour la Protection de la
Nature) sa sjedištem u Bruxellesu. Da se stvore što bolji uvjeti i mogućnosti
zaštite ide se za unificiranjem nomenklature, jer se u praksi
pokazalo pa i kod nas, koliko je potrebna čistoća pojmova forme zaštite.
U svrhu rješavanja tih problema organiziraju se internacionalni kongresi,
a svaki takav skup daje nove impulse u radu na zaštiti.


U vezi provedbe zakona zaštićuju se pojedinačne vrste ili se životinje
prostorno zaštićuju, stvaranjem rezervata i nacionalnih parkova.
Poljska je na pr. osnovala 59 rezervata za zaštitu životinja, švicarska
zaštita životinja postavlja u okvir evropske zaštite prirode, pomoću mreže
rezervata, švicarska također naseljava neka svoja područja ponovno sa
nestalom divljači; tako naseljuju kozoroga. U Njemačkoj u području
Elbe, u Francuskoj u području delte Rhone; isto tako u Norveškoj, Švedskoj
i u Rusiji kod Voroneža postoje zaštitna područja za dabrove.


U Africi osnovan je Albertov park u svrhu zaštite slonova i gorila,
dok je Garamba, također u Africi, osnovan uglavnom u svrhu zaštite
bijelog nosoroga.