DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 42 <-- 42 --> PDF |
povjesno doba, a druge vrste idu sigurnom nestanku u susret. Baš kod sisavaca nam se kruto osvetila podjela na štetne i korisne, jer su mnogi sisavci predmetom lova. U slučaju sisavaca ozbiljnost problema zahtijeva pravilno odnosno realno rješenje s obzirom na postojeće činjenice, koje nas tjeraju na brzo rješavanje. U NR Hrvatskoj su sisavci djelomično zaštićeni lovnim zakonom i zakonom o šumama. Po zakonu o lovu postoji zaštićena i nezaštićena divljač. Nezaštićene se vrste mogu loviti i ubijati preko cijele godine bez brojčanog ograničenja, s druge strane te iste nezaštićene životinje predstavljaju najveće faunističke rijetkosti, te su od najvećeg značenja ne samo za nas, nego imaju evropsko značenje. To se odnosi na divlju mačku, obje kune, jazavca, zerdava. Ovom zakonskom odredbom osudili smo ove zvijeri na potpunu propast, a da je tome tako, svjedoče nam izvještaji pojedinih lovačkih društava o broju tih ubijenih životinja na pojedinim lovištima. Interesantan je stav nekih evropskih zemalja kao: švicarske, Njemačke i Austrije prema zaštiti grabežljivaca. U nacionalnim parkovima švicarske su grabežijivci potpuno zaštićeni, ili individualno kao kuna zlatica, koja uživa potpunu zaštitu. U Njemačkoj i Austriji je trovanje zvijeri potpuno zabranjeno bez obzira na favorizirane lovne vrste. Švicarska smatra zvijeri sanitarnim trupama. Usput ću samo spomenuti, da postoji namjera Austrije, da zaštiti Karavanke, gdje naši medvjedi i divlje mačke prelaze iz Jugoslavije u Austriju. Ovdje se konkretno javlja potreba revizije popisa proskribiranih lovnih životinja u smislu kriterija biološke nauke. Lovci mogu mnogo učiniti s obzirom na zaštitu prirode ako racionalnim načinom tjeraju lov, a to znači, ako s jedne strane gaje plemenitu divljač, a s druge strane ne zatiru grabežljivce preko mjere. Lov na zvijeri trebao bi se svesti u racionalne granice, te bi za ugrožene vrste trebalo uvesti lovostaju, kakva vrijedi za t. zv. plemenitu divljač, koja se ne smije ubijati ili hvatati u svako doba godine, pogotovu ne u vrijeme parenja i leženja. K tome bi kod progona grabežljivaca trebalo postupati od slučaja do slučaja već prema prilikama, jer nije i ne može biti svejedno, da li se grabeži jivci u jednakoj mjeri uništavaju u predjelima, koji njima obiluju ili predjelima u kojima su rjeđi. Kod vrsta, koje su već vrlo rijetke te su postale prirodni spomenici, trebalo bi lov zabraniti potpuno ili na dugi niz godina, dok se ponovno ne razmnože. Osim krupnih sisavaca, u prirodi dolazi velika množina malih sisavaca, koji su u šumarstvu i poljoprivredi od neprocjenjive vrijednosti. Oni nisu obuhvaćeni nikakvim zaštitnim mjerama, a jedno je sigurno, da se uništavaju i tako se čini šteta našem gospodarstvu. To su u prvom redu šišmiši, rovke, jež, krtica. Ove životinje hrane se isključivo kukcima. Šišmiši na primjer čiste naše šume i voćnjake od kornjaša i njihovih ličinaka. Gotovo svaka vrsta šišmiša hrani se drugim vrstama kukaca. Osim korisnih sisavaca, u korisne ubrajamo, bogatu vrstama, skupinu guštera. Gušteri se mnogo tamane zbog neznanja, jer se smatraju otrovnima, zbog gadljivosti i si., a to je po koristi najvrednija skupina među gmazovima. U korisne, a dosta rijetke, ubrojili bismo neke naše vodozemce, korisne krastače žabe. K tome treba pribrojiti veliki broj korisnih kukaca. Sve navedene skupine su trajno ili povremeno korisne, koje služe čovjeku i omogućuju mu bolje rezultate u šumarstvu i poljoprivredi. |