DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Uzmimo slučaj rusog šumskog mrava. U NR Sloveniji, Bosni i Hercegovini sabiru se kukuljice mrava i izvoze u priličnim količinama, šumska gospodarstva to dozvoljavaju i ne sluteći kakvu štetu čine šumi. Rusi mrav u velikom postotku jede razne šumske kukce, njih ön lovi oko svog mravinjaka. Analiza ovog lova govori, da većina lova jednog mravinjaka otpada na štetne šumske insekte. Procjene nekih prirodnjaka (Forel, Eidmann) govore, da jedan veći mravinjak u toku proljeća, ljeta i jeseni ulovi za svoju ishranu 2—5 mil. različitih kukaca. U Njemačkoj se zaštiti mravinjaka posvećuje velika pažnja, a postoje čak i laboratorij za umjetno razmnožavanje. Belgija se naročito bori za zaštitu kukaca. Svim korisnim životinjama bez obzira na vrstu, trebalo bi posvetiti veliku pažnju, trebalo bi ih zaštititi zakonom o šumama, budući da su baš u šumarstvu i poljoprivredi od velikog značaja. Trebalo bi pravilno shvatiti vrijednost ovih pomagača čovjeka i omogućiti im nesmetan razvoj. Da se provede što bolja i efikasnija zaštita ovih do sada nezaštićenih korisnih životinja, potrebno je, da se odgoji u tom smislu lugarsko osoblje, koje na terenu zaista i vrši zaštitu. Kao jedna od vrlo ugroženih skupina životinja su naše slatkovodne ribe. Ugroženost riba proističe iz više uzroka. Jedan uzrok je lov riba za hranu. Lov riba za ljudsku hranu može biti racionalan i neracionalan; ovaj posljednji se odnosi na krivolovce, koji na sve moguće načine, dinamitom, omamljivanjem, trovanjem sokom od mlječike (Euphorbia sp.) kamenjem i slično dolaze do riba. Time mogu biti ugrožene sve jestive ribe, bilo da su obične vrste ili predstavljaju rijetke, endemne vrste. Drugi uzrok ugroženosti riba leži u smanjivanju vodenih površina, koje predstavljaju životna područja riba. Smanjivanjem vodenih površina su u opasnosti naročite ribe, koje predstavljaju urođene oblike, kojih areal i onako nije velik. Kao posljedica industrijalizacije, elektrifikacije i drugih djelatnosti čovjeka je pogoršavanje i mijenjanje životnih uslova riba, tako da one ne mogu vršiti biološke funkcije kao što je razmnožavanje. Mnogostrani negativni utjecaji imaju za posljedicu nagli brojčani pad riba kao i smanjivanje tjelesne veličine, a ove pojave su najbolji dokaz za njihovu ugroženost. Rotsee kod Luzerna, nekoć bogat ribom, danas služi za kanalizaciju građa Luzerna i ribe sada tamo izumiru. U švicarskoj se stručnjaci za ribarstvo bore za održavanje područja gdje ribe mrijeste i za održavanje čistoće voda. Prema Z. Taleru, kod nas su od naših slatkovodnih riba najugroženije mekousne pastrve iz roda Salmo thymus, koje predstavljaju endeme i rijetke stanovnike zapadnobalkanske ihtiofaunističke provincije, a njihovo rasprostranjenje je veoma ograničeno. Mekousne nastavaju samo nekoliko voda, odnosno samo dijelove toka u dužini od 4 km pa do nekoliko desetaka km. Kako su naše mekousne pastrve ugrožene od svih naprijed navedenih uzroka, a osim toga kako one predstavljaju najveće prirodne rijetkosti, većinom isključivo vezane za naše krajeve, njihova je zaštita vrlo aktuelna. Zaštita bi se mogla provesti: 1. Zakonom o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, 2. Zakonom o slatkovodnom ribarstvu uz stvaranje rezervata sa strane Konzervatorskog zavoda u Zagrebu. Najveći dio zaštitne borbe morao bi se usredotočiti na suzbijanje krivolovstva odnosno na poštivanje zakonskih propisa. 24» |