DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 45     <-- 45 -->        PDF

SAOPĆENJA


PROFESOR SCHÄDELIN*


Rođen 30. prosinca 1873. u Koppingenu (Bern)
Umro 21. prosinca 1953. u Ziirichu.
Najpoznatiji šumar Švicarske i veliki majstor svoje struke dr. h. c. Walter Schä


delni preminuo je u osamdesetoj godini života.
Već u ranoj mladosti upućivala ga je majka (apotekarova kći) u poznavanje
bilja i životinja i na ljubav spram beskrajnog života u prirodi. Možda baš tom majčinom
utjecaju treba zahvaliti da je mladi
Schädelin nužno pošao putem, koji je
vodio spoznaji prirodnih zakona koji
vladaju šumom. Zato se po završetku
mature 1893. upisuje na Saveznu šumsku
visoku školu. Kako je u to doba
stajala šumarska nauka na niskoj razini,
polazi on i predavanja iz povijesti,
literature i filozofije, da bi u tim naukama
našao zadovoljenje svojih intelektualnih
potreba. I ma da je za vrijeme
studija dolazio u sukob sa svojim nastavnikom
uzgoja Antonom Biihlerom,
on mu je ipak ostao sklon i nagovarao
ga da se posveti nauci. Po svršenim studijama
1896. g. i nakon jednogodišnje
prakse, polazi u München da sluša Heinricha
Mayra, ali ni on ga ne zadovoljava,
jer ne umije svojim đacima dočarati
onu unutrašnju vezu šumarske
nauke sa prirodom, a to je bilo baš ono
što je Schädelin tražio.
U naknadu za te nedaće nalazi tu
među školskim drugovima Georgija Morozova,
kasnijeg osnivača moderne ruske
škole uzgajanja šuma. I ovdje Schädelin,
potican unutrašnjom potrebom, nastavlja studiranje filozofije, književnosti i historije.
Godine 1898. boravi po godine u Spessartu onda putuje dalje Njemačkom i Danskom,
dolazi u Beč i Prag, a slijedeće godine stupa kao nadsumar u službu gradske
općine u Bernu, gdje mu je glavno zanimanje uzgajanje šuma. Tu se bavi umjetnošću
i poezijom (izdaje knjigu pjesama: Gedichte. Bern 1905.), druguje s književnicima,
kompozitorima, slikarima i kiparima i mnogi od njih duguju za svoj brzi uspon ponešto
i Schädelinu.


Tijesna i trajna veza sa šumom, njegov neobičan dar zapažanja i tankoćutno
osjećanje, izazvali su u njegovoj duši duboku ljubav spram šume, koja se odrazuje
u svim njegovim kasnijim djelima.


Sve te njegove vrline nisu ostale nezapažene i zato mu je nakon smrti Arnolda
Englera, eminentnog profesora uzgajanja na ciriškoj Saveznoj politehnici i ponuđena
katedra za uzgoj šuma. Na toj je dužnosti ostao Schädelin od 1924. do 1940. godine.
Tu je napisao svoje životno djelo: Die Durchforstung als Auslese — und Veredlungs


* Prema nekrologu prof. H. Leibundguta u Schw. Zeitschr. F. Forstwesen
br. 1—1954.
\