DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 57     <-- 57 -->        PDF

se ne dovrše elaborati, započeti kod pojedinih gospodarstava. Inventar sadašnjih taksacija
kao i njihovo sadašnje osoblje preuzima Zavod. Novo osoblje postavlja se
natječajem.


Centralizirana služba uređivanja šuma postoji u NR Srbiji, Bosni i Hercegovini
i Sloveniji.


Centralizirana služba ima bez sumnje razne prednosti: osoblje je uglavnom
stalno, ima dosta iskusnih stručnjaka, osoblje vrši samo poslove uređivanja šuma
te se može lakše i bolje u toj službi specijalizirati, kancelarijski radovi mogu se
uspješnije organizirati, moguća je nabava i bolje iskorišćavanje te brza amortizacija
savremenog instrumentarija. Postiže se brža produkcija uređajnih elaborata. A novi
elaborati su danas hitno potrebni u slučaju jedne ili druge organizacije šumarske
službe.


Izrada uređajnih elaborata može se danas još više ubrzati primjenom aerofotogrametrije
i aerofototaksacije, koja zahtijeva skupi instrumentarij i dobro izobraženo
stručno osoblje. To opet može osigurati samo jedna zasebna i centralizirana organizacija
službe uređivanja. I druge napredne države, naročito poslije Drugog svjetskog
rata, vrše uređivanje šuma ovim modernim metodama i to putem centralnih zavoda
za cijelu zemlju.


*


Po svršetku rata šuma je dala veliki doprinos u obnovi porušene zemlje. U doba
obnove u nekim su šumskim kompleksima iskorišćene sve sječive drvne mase, a u
ostalima te su mase osjetljivo načete. Od 1945.—1953. zaključno posječeno je svega
oko 49,000.000 m:i ili godišnje 5,444.000 m3. Prema dugoročnoj osnovi sječa iz 1952.
ukupni godišnji etat se kreće oko 3,600.000 m:i. Uslijed ovih prejakih zahvata snižavao
se šumski fond, koji je već i ranije bio ispod normale. On sada iznosi oko 66°/o
normalnog.


Obzirom na ovakvo stanje šumskog fonda služba uređivanja šuma ima, bez
obzira na organizacioni oblik, neodloživu zadaću, da što prije postavi stvarni dugoročni
plan gospodarenja. Ona ima detaljno obraditi svaku pojedinu sastojinu, od
najmlađe do najstarije, i kod svake sastojine predložiti gospodarske mjere, kojima je
svrha uvećavanje šumskog fonda do njegove normale.


Za hitno i pravilno izvršenje te zadaće nisu dovoljni samo krediti te tehničke,
personalne i organizacione mjere, raspravljene na ovom savjetovanju. Potrebni su i
ljudi, koji su svjesni važnosti ovog posla, koji imaju ambiciju da budu njegovi pokretači
i da u njem sudjeluju, i koji vole šumu.


Ing. Ivan Smilaj


ELEMENTI ČVRSTOĆE ŠPEROVANOG DRVETA


Zahvaljujući susretljivosti Instituta za drvne prerađevine i ljepila u Karlsruhe
(Forschungsinstitut für Holzwerkstoffe und Holzleime) mi smo u mogućnosti, da koristimo
rezultate ustanovljivanja čvrstoće vezanja (Bindefestigkeit) čvrstoće na vlak,
na pritisak i savijanje kod šperovanog drveta. Povrh toga možemo iznijeti nekoliko
glavnih podataka za volumnu težinu, koji će biti od interesa za naše industrije šper
i panel ploča. Međutim unatoč velikog broja izvršenih eksperimenata u navedenom
Institutu (oko 1.200) moguće je u ovom času samo za bukovin u dati jednu donekle
reprezentativnu sliku. Kod ploča su iz drugih vrsta drveta verijabilnosti, nastale
zbog kombiniranja, toliko velike, da ne dopuštaju donošenje opće prihvatljivih zaključaka.


Kod procesa lijepljenja šperovanog drveta treba razlikovati tri temeljna postupka:
uzdužno lijepljenje (Langholzverleimung), koje predstavlja spajanje dviju ploha
paralelno s tokom njihovih vlakanaca; b) čeono lijepljenje (Hinrholzverleimung, StirnfIächenverleimung),
koje se osniva na vezanju odnosno spajanju ploha okomito na tok


263




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 58     <-- 58 -->        PDF

vlakanaca i c) koso lijepljenje (Schäftverleimung), kod kojeg se spajanje vrši koso
na tok vlakanaca. Shematski prikaz svih triju varijacija daje priložena slika 1.


U analizi koeficijenata kvaliteta šper i panel-ploča mi se ovdje povrh čvrstoće
na vlak, pritisak i savijanje susrećemo s pojmom čvrstoć e vezanja , pod kojom
se u načelu razumijeva: a) kod uzdužnog i kosog lijep


I
I
ljenja srednja vrijednost čvrstoće na torziju, a b) kod
čeonog lijepljenja srednja vrijednost čvrstoće na vlak;
u oba slučaja do granice loma. Međutim se kod uzoraka
šper-ploča i panela ustanovljenje ove čvrstoće zasniva
na specijalnom postupku stalnog progresivnog opterećivanja
na vlak (Zugversuch) sve do granice loma. U
pravilu se za ispitivanje uzima najmanje 15 uzoraka
a. i> c. svake vrste ploča, pri čemu brzina opterećivanja (Bela-
Sl. 1 stungsgeschwmdigkeit) iznosi 100 kg po cm2 svake ispitivane
ploče u minuti. Sama se čvrstoća vezanja ustanovljuje
iz omjera opterećenja do granice loma (P) u kg (Bruchlast) i zbroja ispitanih
ploča, koje se mjere nakon ispitivanja (F). Prema tome je izražena u kg/cm2
čvrstoća vezanja (TB ) dana u jednostavnoj formuli:


P


a buduć je suma ispitanih ploča jednaka produktu nakon pokusa izmjerenih duljina
(li- I2) i njihove srednje širine (b), dakle


F^dj + la) b


onda izlazi konačni oblik formule


P


Tß =


(ll+ l2)b


Kod analize se dobivenih rezultata uzimaju u obzir samo oni uzorci, kod kojih
je lom nastupio unutar slijepljenih ploha. Ako se ukaže, da uzeti broj od 15 ploča
nije dovoljan (suviše veliki varijabilitet), onda se ispitivanje mora ponoviti s novim
uzorcima. Obične su dimenzije uzoraka: duljina iznad 10 mm, a širina 20 mm. Rezultati
se iskazuju ili kao tri brojke (najniže, srednje i najviše vrijednosti) ili kao
u našem slučaju u dvije brojke (najniže i najviše vrijednosti).


I. Oblici čvrstoće vezanja
Veličina se čvrstoće vezanja u vezi s tehnološkim procesom proizvodnje i namjenom
gotovih produkata ukazuje u raznom stupnjevanju već prema tome, da li su
za upotrebivost proizvoda pretežniji činioci vlage, temperature ili gljivične infekcije.
Njemačka standartizacija poznaje više oblika, od kojih su najvažniji slijedeći:


a) Čvrstoća za suho stanje (Trockenbindefestigkeit) se ispituje na uzorcima,
koji su određeno vrijeme bili smješteni u zaštićenim prostorijama normalnih klimatskih
uslova (normale Raumklima). U pravilu se pod tim uslovima razumijeva stanje
u zatvorenom prostoru s uzduhom u stalnoj cirkulaciji, temperaturom 20° C ± 2° i
relativnom. uzdušnom vlagom od 65°/o ± 5%. Dozvoljeni minimum kod prosušene robe
šper-ploča i panela računa E. Irschicks a 15,— kg/cm2.


b) Čvrstoća za vlažno stanje (Feuchtbindefestigkeit) se ispituje na uzorcima,
koji su držani nad površjem vode toliko dugo, da im je vlažnost blizu zasićenja vlakanaca.
Takvo se držanje uzoraka vrši u prostoriji, koja ima temperaturu 20° ± 2°.
Uzorci su kod toga položeni iznad vodenog površja 5 cm i zaštićeni od djelovanja
rose (Tauwasser). Dozvoljeni minimum računa spomenuti autor (E. Irschick) kod
prosušene robe šper-ploča sa 20,— a panela sa 15,— kg/cm2. Kod robe nakon 48
sati lagerovanja u hladnoj vodi računa za šper-ploče 7,5, a za panele 5,—-kg/cm2.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 59     <-- 59 -->        PDF

c) Čvrstoća za kratko močenje (Kurzwasserbindefestigkeit) se odnosi na uzorke,,
koji su kratko vrijeme bili uronjeni u vodu temperature 20° C ± 2°. Pod kratkim se
vremenom u pravilu razumijeva trajanje od 24 sata. Uzorci ovo čitavo vrijeme moraju
biti prekriveni vodom. Podaci o dozvoljenom minimumu još ne predleže.


d) čvrstoća za mokro stanje (Wasserbindefestigkeit) se odnosi na uzorke, koji
su bili duže vrijeme uronjeni u vodu temperature 20° C ± 2°. Trajanje se tog vremena
računa s 96 sati, pri čemu su uzorci stalno prekriveni vodom. Dozvoljeni minimum
se po spomenutom autoru računa kod prosušene robe šper-ploča sa 20,— a panela sa
15,— kg/cm2. Kod robe nakon 96 sati lagerovanja u hladnoj vodi se računa za šperploče
15,0 a za panele 10,— kg/cm2.


e) Čvrstoća za stanje nakon kuhanja (Kochbindefestigkeit) se ispituje na uzorcima
nakon izvršenog kuhanja u trajanju od jednog sata. Uzorci su kod toga potpuno
potopljeni u vodi. Dozvoljeni minimum za šper-ploče određuje spomenuti autor i to
za robu u prosušenom stanju 20,— kg/cm2, dok za robu nakon jednog sata kuhanja
u mokrom stanju 10,— kg/cm2, a nakon sušenja od 72 sata sa 15,— kg/cm2.


Ovamo bi spadala još čvrstoća za stanje nakon ponovnog sušenja (Wiedertrockenbindefestigkeit),
koja se odnosi na uzorke nakon izvjesnog vremena lagerovanja
u normalnim klimatskim odnosima, ali priključno bilo na vlažno lagerovanje, kratko
močenje, potapljanje ili kuhanje. Ovaj oblik posebno izdvaja jedino standard (Prüfung
von Holzleimen), dok ga međutim E. Irschic k uklapa u ostale oblike, kako
se vidi iz gornjih podataka. Osim toga ovamo ide i čvrstoća za stanje gljivične infekcije
(Schimmelbindefestigkeit), koja se odnosi na uzorke nakon propisnog lagerovanja
u posudi s temperaturom od 25° ±2 ° i u najpovoljnijim uslovima za razvoj gljivica.


Prema propisima njemačkog standarda uzorci za ustanovljenje čvrstoće vezanja,
na gotovim šper-pločama i panelima moraju potjecati od najmanje 5 ploča dimenzija
400 X 1000 mm istih vrsta drveća, istog ljepiva i jednakog sastava. Iz ovih se ploča,
po mogućnosti iz sredine, uzima najmanje po 15 uzoraka. Na taj način ispitivanje
obuhvaća za svaku vrstu šper-ploča i panela najmanje 45 uzoraka.


Unatoč ovako razrađenog načina ispitivanja šperovanog drveta, ipak naprijed
navedeni podaci minimalnih otpornosti još nisu našli odraza za sve oblike čvrstoća,
veza-nja u standardnim propisima o kvaliteti. Dapače i u novom projektu standarda


o kvaliteti (prihvaćen na zasjedanju u Konstanzu dne 8. juna 1953) nalazimo samonajopćenitiju
razdiobu kvaliteta: raspodjelu prema namjeni (unutrašnje i vanjsko
drvo), prema kvaliteti vanjskih furnira (tri klase), dok je prema načinu lijepljenja
kvaliteta specijalizirana samo na najopćenitije indikacije (otpornost protiv utjecaja,
normalne klime, zatim vremena i vode i napokon stalnost u tropima). Vlaga je dozvoljena
s maksimalnih 12%.
II. Rezultati mjerenja
Podaci su ispitivanja za bukovinu i to posebno za šper-ploče, a posebno za panele
izneseni u priloženoj Tabeli I. Kako se iz brojaka vidi, razlike su među pojedinim
vrstama ploča vrlo velike. Po saopćenju spomenutog Instituta, ako bi se u
pbzir uzele još i mnogobrojne ploče, koje su iz specijalnih razloga ispitivane u privatne
svrhe, onda bi se najveća disperzija pokazala kod trostruko slijepljenih 4 mm
debelih šper-ploča (33—49, 18—33 kg/cm2). Najveća opasnost neispravnog lijepljenja,
izlazi u rasponu 4—6 mm debljine. Budući da izbor ljepila i sama receptura nisu upućivali
na nedostatke lijepljenja, to postoji velika vjerojatnost, da se razlozi nedovoljne
čvrstoće nalaze u sadržaju vlage, dakle u načinu sušenja furnira. To potvrđuje činjenica,
da ima pogona, koji s vrlo razrijeđenim (hochverstreckten) i kao voda tankim
rastopinama ljepila proizvode prvoklasne ploče, a ima opet i takvih pogona, koji s tek
neznatno razrijeđenim (schwachgestreckten) ljepilom jedva dostizavaju granice, kojeza
Njemačku propisuju standardni propisi (Güte- und Kennzeichnungsbestimmungen
für Sperrholz mit geschälten Aussenfurnieren und für Tischlerplatten-Mittellagen) iz
1941. godine. Kod 4 mm se debelih šper-ploča otpornih na vlagu (feuchtfest) poka


265.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 60     <-- 60 -->        PDF

žalo, da je u ovu svrhu posve dovoljan materijal za dobivanje slike o veličini frekvencija
(Dijagram, slika 2.).
Dosada je u Njemačkoj važio kriterij za minimalnu čvrstoću vezanja od 7,5


kg/cm2, ma da se već kod prvotne redakcije standarda predviđalo povećanje na okru


glo 12 kg/cm2. Od ispitanog materijala u navedenom


Institutu prvi minimum nije postignut kod 8,3%, a


drugi (12 kg/cm2) kod daljnjih 17,5%, t. j . kod
ukupno 25,8% svih ploča.


Kod ispitivanja je primjenjen dvostruki postupak
»Zug-Versuch«, pa se ne samo podaci Tabele I.
već i svi .drugi analogni rezultati mjerenja ovog
Instituta odnose samo na taj postupak. Međutim se
u najnovije vrijeme pokazalo, da i dvostruka metoda
može dati nedovoljno točne rezultate napose u slučajevima,
kad se ispituju dvije ploče raznih omjera
prednaprezanja (Vorspannungsverhältnisse) nalijepljene
jedne na drugu. U Engleskoj se i Americi pri


>
bg/crrč


mjenjuje samo jednostruka metoda s pokusnim plo


SI. 2


čama 1X1 col.


Tabela I.


Čvrstoća vezanja za bukove ploče


Srednja vrijednost čvrstoće vezanja
Sastav pljč eBroj J
komada suho 24 sata voda 26 sati voda 1 sat kuh.
kg´cm2
Al ŠPER-PLOČJ
Bu 3x, 4 m m 97 18 . . 63 0 .. . 33
„ 3x, 5 25 21 . . 51 4 .. . 20
„ 3x, 6 18 12 . . 26 2 .. . 13
„ 5x, 6 ,, 5 30 . . 36 23 . . . 33
„ 5x, 7 , 18 23 . . 54 9 .. . 35
„ 5x, 8 , 47 24 . . 49 8 . . , 31
„ 5x, 10 , 6 16 . . 35 0 . . , 15
Bu 3x, 3 mm 3 42 . . 45 27 . , . 32
„ 3x, 4 , 15 33 . . 49 18 .. . 33
„ 5x, 5 , 5 30 . . 42 14 . . 19
„ 5x, 6 , 6 14 . . 29 6 . . 14
„ 5x, 8 ´, 5 29 . . 47 13 . . 26
„ 5x, 10 , 3 32 . . 36 10 . . 15
„ 5x, 15 , 2 37 . . 38 21 . . 25
„ 5x, 16 , 3 43 . . 68 25 . . 40
Bu 5x, 2,5 mm 3 58 . . 68 33 . . 50
„ 7x, 4 3 53 . . 65 23 . .6 1
., 9x, 4 4 23 . . 24 20 . . 28
„ llx, 10 4 23 . . 32 14 . . 27




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 61     <-- 61 -->        PDF

B) PANELE:


Bu 16 mm 3 18 . . 20 11 . . 14
„ 19 „ 26 14 . . 33 0 . . 18
., 22 „ 12 9 . . 34 4 . . 13
„ 25 „ 3 13 . . 19 0 . . 9


Bu 19 mm 7 15 . . 24 10 ... 15


III. Ostali koeficijenti kvalitete
Ovamo ulaze mjerenja čvrstoće na vlak, zatim na pritisak i na savijanje. Ispitivanja
su vršena isključivo na traženje pojedinih industrijskih preduzeća za trgovačke
svrhe. Ustanovljenje čvrstoće na vlak i na pritisak se odnosi samo na šperploče
dok mjerenja čvrstoće na savijanje se odnosi samo na panele. Kod čvrstoće na
vlak su prikazani rezultati u Tabeli II. (redni broj 1—4), a kod čvrstoće na pritisak
u istoj tabeli (redni broj 5—8). Kod toga treba napomenuti, da je sastav ploča pod
red. br. 2 i 6 (3X6 mm) raspoređen 1+4 + 1 mm,


Za mjerenja čvrstoće na savijanje predleže podaci za panele, i ti se obično uzimaju
kao baza:


19 mm bu , = 350 ... 400 kg/cm2
19 mm ok . = 300... 350kg/cm2


Za lakšu orijentaciju u navedenim podacima i dijagramu treba istaći, da su
upotrebljene njemačke oznake pojedinih indeksa. Sva se naprezanja na smicanje pa
i čvrstoće vezanja označuju grčkim slovom »T«, a sva naprezanja na vlak, na pritisak
i na savijanje grčkim slovom »o«. Pritom prvo indeksno slovo (B) znači, »lom«
(Bruch), pa je potom na pr. OB naprezanje do granice loma odnosno čvrstoća preloma
(Bruchfestigkeit). Slijedeći indeksi: T, F, KW, W ili KO označuju stepen i vrstu
obrade vodom: suho stanje (T), vlažno (F), kratko močenje (KW) ili kuhanje (KO).
Kod čvrstoće se na savijanje indeksu »B« dodaje još malo slovo »b«, koje označuje
vrstu opterećenja na lom. Tako na pr. OI,B znači čvrstoću savijanja na lom (Biegebruchfestigkeit).
Sve se vrste čvrstoća izrazu ju u kg/cm2.


IV. Volumna težina
U vezi s tarifalnim poteškoćama na Institut u Karlsruhe dolaze povremeno pitanja
o volumnoj težini šperrovanog drveta. Budući da se težina drvne tvari (Rohgewicht)
ustanovljuje kod dolaska ploče u Istitut, to je bilo moguće objelodaniti
slijedeće empirijske vrijednosti:


A) Šper-ploče:


BU 3 . . . 9 struke 3 . ... 18 mm 610 . . . 790kg/m3
SMR 3 ... 7 „ 5 . ... 14 mm 495 . . 570kg/m3
GA 3 — — „ 5 . ... 7 mm 475 . . 600kg/m3
LI 3 — — „ 5 . ... 7 mm 530 . . 620kg/m3


B) Panele:
BU 16 . . . . 25 mm 440 . . 590kg/m3
TO 16 . ... 25 mm 450 . . 500kg/m3


LI : 16 . . . . 22 mm 450 . . 580kg/m3
OK 16 . . . . 22 mm 450 . . 530kg/m3
AB 16 . . . . 22 mm 420 . . 540kg/m3


ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 62     <-- 62 -->        PDF

TABELA II.
Čvrstoća na vlak i pritisak bukovih šper-ploča


Vanjska žica


Ja ni paralelno sa smjerom okomito na smjer


8astav ploče rt


´3 .-,0 vlakanaca vlakanaca


V
tu


pa kg/cm2


A) Čvrstoća na vlak:
1 Bu 3x, 4 m/m 20 488 ... 853 . . . 1062 269 ... 471 . . . 796
2 „ 3x, 6 „ 20 187 ... 497 .. . 732 342 ... 606 .. . 992
3 „ 5x, 8 „ 20 518 ... 653 . . . 845 260 ... 605 .. . 860
4 M 5x; u „ 15 377 ... 528 .. . 692 294 ... 462 .. . 643


B) Čvrstoća na pritisak:
5 Bu 3x. 4 m/m 20´ 442 ... 506 .. . 582 210 ... 292 .. . 358
6 „ 3x, 6 „ 20 295 ... 346 . . . 438 390 ... 462 . . . 540
7 ,. 5x, 8 „ 20 320 ... 439 .. . 500 406 ... 449 . . . 484
8 „ 5x, 11 „ 15 321 ... 364 .. . 396 294 ... 315 . . . 344


Napominje se, da su težine drvne tvari ustanovljene na temelju izmjerenih a ne
deklariranih debljina. U prednjim kraticama treba razumjeti: BU (bukva, Fagus silvatica),
SMR (smreka, Picea excelsa), TO (topola, Populus nigra), GA (gaboon,
okume, Aucoumea kleineana), LI (limba afrička, Terminalia superba), AB (abahi,
Triplochiton scleroxylon).


Ing. Stjepan Frančišković


Na temelju 61. 73. točka 1. i 5. Ustavnog zakona NR Hrvatske o osnovama društvenog
i političkog uređenja i republičkim organima vlasti Izvršna vijeće Sabora.
NR Hrvatske donosi


UREDBU


o osnivanju šumarskih inspektorata


član 1.
Osnivaju se šumarski inspektorati kao organi Državnog sekretarijata za poslove
narodne privrede.
Državni sekretar za poslove narodne privrede odredit će organizaciju, sjedište
i područje pojedinog šumarskog inspektorata.


Član 2.
Šumarski inspektorati vrše nadzor nad primjenom zakonskih i drugih propisa
i mjera koje se odnose na upravljanje i gospodarenje šumama i šumskim zemljištima
kao i na uzgoj, zaštitu i korišćenje divljači a naročito:
a) nadzor nad provađanjem dugoročne osnove sječa i obnove šuma te šumskouređajnih
elaborata za šume općenarodne imovine u koju svrhu stručno ispituju i nadziru
izvršenje godišnjih planova sječa, pošumljavanja, melioracija, zaštite, iskorišćavanja
šuma, izgradnju šumskih prometnih sredstava i zgrada;




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 63     <-- 63 -->        PDF

bj nadzor nad održavanjem šumskog reda, izdavanjem izvoznica za izvoz drva
i nad podizanjem, proširenjem, i obnovom pilana i drugih postrojenja za preradu
drveta;


c) preispitivanje konsignacije stabala;
d) nadzor nad provađanjem lovno-uređajnih elaborata za državna lovišta u koju
svrhu ispituju godišnje planove lovne proizvodnje za ta lovišta;
e) nadzor nad izvršenjem godišnjih planova lovne proizvodnje za sve kategorije
lovišta.
Član 3.
Šumarski inspektorati u poslovima uređivanja šuma


— vrše izradu i reviziju šumsko-uređajnih elaborata;
— vode očevidnost o stanju i korišćenju šumskog fonda;
—daju mišljenja i prijedloge za odstupanje od uređajnih elaborata, o komasaciji
i odvodnjavanju šuma i šumskih zemljišta.


Član 4.
Šumarski inspektori ovlašćeni su:


— da obustave rad u šumi koji je u protivnosti s propisima i šumsko-uređajnim
elaboratima;
— da obustave odnosno zabrane neodobrene sječe šuma, da zabrane i odobrenu
sječu ako se ona vrši na nepropisan način kao i da obustave ili zabrane sječu neobilježenih
stabala;
— da obustave ili zabrane krčenje šume kao i druge radnje kojima je cilj da
se šumsko zemljište pretvori u drugu vrstu kulture, ako za to nije izdana propisana
dozvola;
— da zabrane svaku sječu i radove u šumi, ako se provode na način koji znači
pustošenje šume;
— da oduzmu bespravno posječeno drvo i da obustave odnosno zabrane preradu
kriumčarenog drva;
— da poduzimaju i druge mjere, ako su na to ovlašćeni posebnim propisima ili
rješenjem.
Član 5.
Sve mjere iz predhodnog člana određuju se pismenim rješenjem.
Protiv rješenja šumarskog inspektora žalba se podnosi državnom´ sekretaru za


poslove narodne privrede.
Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.
Ako se utvrdi da postoji temelj za pokretanje disciplinskog, administrativno


kaznenog ili krivičnog postupka šumarski inspektor dužan je podnijeti prijavu nadležnom
državnom organu.


O izvršenom privremenom oduzimanju drva šumarski inspektor dužan je odmah
obavijestiti državnog organa nadležnog za vođenje krivičnog odnosno administrativnokaznenog
postupka.


Član 6.


Za šumarskog inspektora može biti postavljen šumarski inženjer s položenim
stručnim ispitom i najmanje deset godina prakse u struci.
Šumarskim inspektoratom rukovodi šef koga određuje državni sekretar za po7
slove narodne privrede iz reda šumarskih inspektora.


Član 7.
Ova Uredba stupa na snagu danom objavljenja u Narodnim novinama.


Broj: 4871—1954. Predsjednik:
Zagreb, 23. ožujka 1954. Jakov Blažević v. r.


269




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Na temelju člana 52. točka 4. i 5. Zakona o šumama Izvršno vijeće Sabora
Narodne Republike Hrvatske donosi


U´R E D B U


o organizaciji šumarske službe


Član 1.
Upravne poslove iz oblasti šumarstva na području kotara vrši narodni odbor
kotara.
Član 2.
Neposredno upravljanje i gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u općenarodnoj
imovini vrše šumarije.


Šumarije osniva narodni odbor kotara kao ustanove sa samostalnim financiranjem
prema odredbama Osnovne uredbe o ustanovama sa samostalnim financiranjem
(Službeni list FNRJ broj 51—1953).


Član 3.
Područje šumarije određuje narodni odbor kotara u sporazumu s Državnim sekretarijatom
za poslove narodne privrede.
Područje šumarije obuhvaća površinu šuma i šumskog zemljišta na kojoj se
može voditi racionalno šumsko gospodarenje.
Ako područje jedne šumarije iz šumsko-uređajnih razloga treba obuhvatiti dio
područja dvaju ili više narodnih odbora kotara šumariju osniva narodni odbor kotara
na čijem se području nalazi pretežni dio šuma, a područje šumarije određuju sporazumno
odnosni narodni odbori u sporazumu s Državnim sekretarijatom za poslove
narodne privrede.
Član 4.
Zadatak je šumarija, da


— vrše čuvanje i zaštitu šuma;
— obavljaju poslove pošumljavanja, njegovanja šuma i melioracije šumskog
zemljišta;


— vrše sanitarne sječe, čišćenja i prorede šuma;
— prodaju šumske proizvode;
— vrše smolarenje;
— osiguravaju potrebna sredstva i vode brigu o izvođenju građevinskih radova
u šumarstvu, a u slučaju kad nije uspjelo nadmetanje prema postojećim propisima
izvode građevinske radove u vlastitoj režiji;


— se brinu o uzgoju, zaštiti i korišćenju divljači te uređivanju lovišta;
— vrše i ostale poslove u vezi upravljanja i gospodarenja šumama, ukoliko nisu
stavljeni u nadležnost republičkih organa.
Naprijed navedene zadatke šumarije vrše na temelju godišnjih gospodarskih
planova koji moraju biti u skladu s dugoročnim osnovama sječa i obnove šuma odnosno
šumsko-uređajnim i lovno-uređajnim elaboratima.


Godišnje gospodarske planove šumarija prihvaća narodni odbor kotara prilikom
donošenja društvenog plana.
Član 5.
Narodni odbor kotara može vršenje nadzora nad privatnim i zadružnim šumama
prenijeti na šumarije.
Član 6.


Upravitelj šumarije mora biti šumarski inženjer s položenim stručnim ispitom.
Iznimno upravitelj može biti i osoba sa srednjom šumarskom stručnom spremom
s najmanje 5 godina prakse i položenim stručnim ispitom.


Upravitelja šumarije postavlja narodni odbor kotara u suglasnosti s državnim
sekretarom za poslove narodne privrede.