DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Koliko se moglo u međuvremenu saznati, inspektorati treba da posluju po načelu teritorijalne podjele rada, a ne po principu stručne specijaliziranosti. Svaki od ova dva principa (to je poznato i iz literature) ima svoje dobre i svoje loše strane. Konkretna loša strana je ta, što će se od inspektora zahtijevati, da budu stručno dovoljno jaki u svim šumarskim poslovima. Pojedini inspektor djeluje kao instruktor za pošumljavanje, za uzgoj, zaštitu, iskorišćavanje šuma i t. d. Kako je to jedva moguće postići sve u jednoj osobi, pa da se naša praksa izdigne na željeni viši nivo, to će biti potrebno, da se ovdje angažira u sve širim zahvatima Institut za šumarska istraživanja. Time i sam Institut dobiva neposrednu važnu ulogu u neposrednoj operativi. Ovakva funkcija Instituta bila bi prelomna točka iz njegova vegetiranja u pravcu živog i dugo očekivanog angažiranja u svrhe za koje konačno i postoji. Očito je, da je Uredba o organizaciji donesena s namjerom što većeg prilagođavanja upravljanja u šumarstvu našem općem razvoju društveno-privrednog sistema, t. j . zaokruživanju fizionomije osnovnih ćelija društva, komuna. Uredba o osnivanju inspektorata opet, kao terenski dislociran republički organ vlasti osigurava jedinstvo šumsko-privredne politike u republici. Ona predstavlja stanoviti, u ovoj privrednoj oblasti nesumnjivo još uvijek jako potreban privredno-politički centralizam. Prva Uredba predstavlja, dakle, privredno-operativnu decentralizaciju, a druga Uredba privredno- politički centralizam. Smatramo da je to u načelu pravilno, pa i sretno postavljeno. Nema sumnje, da će se tokom provođenja u život ovih Uredbi, a kasnije daljnjim sticanjem iskustva sama organizacija tehnički dotjerivati i dalje izgrađivati. Obje Uredbe, kao cjelina, daju nam i nadu, a zaslužuju i naše puno povjerenje, da će šumarstvo u našoj republici kretati stalno naprijed. Pred naše klubove postavlja se važan zadatak što bržeg, boljeg i pravilnijeg učvršćenja nove organizacije. Društveni rad u klubovima tek sada dobiva svoju punu važnost. Stalna međusobna suradnja šumarija, zatim saradnja šumarija i inspektorata te saradnja i neprekidni dodir njihov s narodnim odborima ne će se moći odvijati više toliko putem administriranja kao što je to bilo do sada između šumarija i šumskih gospodarstava. Mnoge zajedničke probleme moći će se, ä i trebati rješavati društvenim putem. Zbog toga će biti potrebno, da se i klubovi organizaciono što bolje učvrste, kako bi bili u stanju da odgovore na zadatke koji stoje pred njima. Ing. Z. P. DOMAĆA STRUČNA LITERATURA Ing. J. Sučić: O AREALU PITOMOG KESTENA (CASTANEA SATIVA MILL.) NA PODRUČJU SREBRENICE, SA KRATKIM OSVRTOM NA OSTALA NALAZIŠTA KESTENA U NR BOSNI I HERCEGOVINI Separatni otisak iz »Godišnjaka instituta za naučna šumarska istraživanja NR Bosne i Hercegovine«. Knjiga II. (svezak 4.) Sarajevo 1953. Pitomi kesten ima veliku vrijednost i značenje kao šumsko drvo i njemu se sa uzgojnog gledišta danas posvećuje sve veća pažnja. Upravo zbog toga, što se je čovjek pozabavio kulturom i oplemenjavanjem pitomog kestena već u najstarija antička doba, a osobitu pažnju mu je posvetio zadnjih stotinjak godina, možda ne postoji ni jedna druga vrsta drveća o kojoj je napisana opsežnija literatura. Kod nas je već opat F o r t i s pisao o kestenu 1781 godine i isticao značaj i vrijednost njegovih kultura i mogućnost uvođenja u Dalmaciju »maritimnu i mediteransku«. Ostavljajući po strani brojne i opsežne radove objavljene u stranoj literaturi (osobito na talijanskom i francuskom jeziku), valja istaknuti, da je i u našoj stručnoj štampi, starijoj i novijoj, bilo nekoliko značajnijih radova i studija (Košanin, Balen, Premu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 68 <-- 68 --> PDF |
žić, Kapetanovićev a i drugi), pa i jedna opsežna monografija posvećena tome drveta (M. Anić). Iz toga bi se moglo pretpostaviti, da mi o pitomom kestenu znademo vrlo mnogo, što je i stvarna činjenica, ali ipak još uvijek nedovoljno, da bi mogli smatrati ovo pitanje obrađeno i riješeno u potpunosti. To se naročito odnosi na još uvijek nedovoljno poznavanje prirodnog rasprostranjenja, bioloških osobina, ekoloških zahtjeva i drugih kvaliteta pitomog kestena u nekim našim predjelima (specijalno u NR Bosni i Hercegovini). Zbog toga (a svakako i zbog velikog privrednog značenja pitomog kestena za naše šumarstvo) su i svi naši šumarski instituti dobili ,u zadatak istraživanje sastojina pitomog pestena na svojim područjima. Do danas ´ je jedini institut u Skopju dao prikaz kestenovih šuma na području NR Makedonije (rad ing. T. N ik o 1 o vs k o g), institut u Ljubljani ima pripremljen izvještaj (rad dr. M. W r ab e r a) o stanju sastojina pitomog kestena u LR Sloveniji, a evo sada institut u Sarajevu objavljuje jedan opširan rad o kestenovim sastojinama u NR Bosni i Hercegovini. Autor rada, ing. J. S u č i ć, koji je obrađivač ove teme za područje Bosne i Her cegovine, shvatio je svoj zadatak, po našem mišljenju, dobro i pravilno. On ga je postavio prilično široko, koristeći se obilno saradnjom botaničara i pedologa, te nam jte tako pružio jednu više manje potpunu i suvislu sliku sastojina pitomog kestena, posebno na području Srebrenice u istočnoj Bosni, a onda i u ostalim njegovim nala zištima u Bosni i Hercegovini. Sam autor ističe na nekoliko mjesta, da ovaj njegov rad ne treba smatrati nekom završenom ili konačnom monografijom o pitomom ke stenu u Bosni i Hercegovini, nego samo izvještajem i obradom rezultata dosadašnjih istraživanja, kao i izlaganjem perspektiva daljnjih istraživanja na postavljenim ogled nim plohama, i u područjima gdje još nisu mogle biti izvršene detaljne pedološke i vegetacijske analize sastojina. Iz tog aspekta daćemo i prikaz ovoga rada. Autor je podijelio materiju na nekoliko poglavlja. U uvodu govori općenito o arealu pitomog kestena u Bosni i Hercegovini, o njegovom privrednom značenju i o svojim istraživanjima koja je izvršio na području kestenovih šuma Srebrenice i koja namjerava izvršiti u ostalim bosansko-hercegovačkim područjima pitomog kestena. Nakon toga prelazi na poglavlje u kojem govori detaljno o srebreničkom »arealu« pitomog kestena. Tu govori o porijeklu pitomog kestena, navodeći njegove vjerovatne praroditelje, koji su nađeni u oligomiocenskim slojevima našeg kopna (što je po na šem mišljenju trebalo doći u uvodni dio, jer se odnosi općenito na pitomi kesten u Bosni i Hercegovini, a tek manjim dijelom na specifični slučaj Srebrenice), zatim o klimatskim, geološko-pedološkim i fitoocenološkim prilikama staništa, da bi prešao na prikaz šumsko-uzgojnih i gospodarskih prilika. Tu je dao i dendrometrijske podatke sa 13 karakterističnih oglednih ploha, kao i vrlo detaljne opise svih utvrđenih nala zišta" pitomog kestena u okolici Srebrenice. Ovo poglavlje obuhvaća 80 stranica i čini srž izvještaja. Manja nalazišta pitomog kestena u okolici Zvornika i Tuzle opisana su prvi put! ali kratko, međutim, ipak dovoljno pregledno da se može vidjeti njihovo zna čenje za daljnju introdukciju pitomog kestena u odgovarajući šumski ambijent Bosne i Hercegovine. Glavnom području rasprostranjenja pitomog kestena u Bosni i Hercegovini — tako zvanom krajiškom području u sjeverozapadnoj Bosni — autor posvećuje nešto manje prostora, i to zbog toga, što tu još nije postavio ogledne površine, niti je stigao da pojedina staništa prouči detaljnije. To isto važi i za najmanje područje prirodnog rasprostranjenja pitomog kestena u Hercegovini — za tako zvano neret vansko područje — koje i po riječima autora ima svoje posebno značenje. Međutim, i za ova područja obradio je detaljnije klimatske, nešto manje geološko-pedološke i vegetacijske prilike, te dovoljno pregledno i uzgojno gospodarske momente. Za pitomi kesten u Bosanskoj Krajini dao je i jednu »florističku« tabelu fitocenoloških snimaka (izrađenu po saradniku ing. M. Glišiću) . Nakon ovih detaljnih prikaza pojedinih područja autor je dao pregled svih na lazišta pitomog kestena na teritoriji Bosne i Hercegovine sa jednom preglednom geo grafskom kartom. Po našem mišljenju, ovaj pregled nalazišta trebao je doći na po 274 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 69 <-- 69 --> PDF |
četak izvještaja — u uvodni dio — jer bi tako rad bio nešto pregledniji. U ovom izvještaju ne radi se o opisivanju nekih do sada nepoznatih nalazišta pitomog´ kestena, koja bi onda trebalo na kraju sumirati i prikazati kao sliku cjelokupnog areala, nego se radi više manje o detaljnoj obradi ekoloških i šumarsko-privrednih pojedinosti već od ranije (geografski) poznatih nalazišta. Rad je opremljen sa brojnim grafikonima, tabelama, sa tri geografske karte, koje se odnose na područje rasprostranjenja pitomog kestena u okolici Srebrenice, sa jednom (već spomenutom) preglednom kartom svih nalazišta u Bosni i Hercegovini, te sa velikim brojem fotografija u prilogu (od kojih su nažalost neke loše reproducirane). Možda bi bilo potrebno zadržati se nešto više na samoj tehničkoj opremi članka, koja nije baš najbolja i to zbog toga, da bi se u buduće izbjegli neki (kod nas dosta česti) nedostaci u vanjskom izgledu naših publikacija. Tekst obiluje štamparskim greškama. Naročito su iskrivljena latinska imena biljaka i to jednako tako u tekstu kao i u tabelama. Latinski nazivi u naučnim radovima štampaju se uzuelno, najčešće kurzivnim pismom ili polumasnim slovima, a imena autora spacionirano, da bi se tako jače istaknula, a to nije učinjeno, iako rad autora nije samo stručan članak, nego po sadržaju i kvaliteti predstavlja jedan naučni prilog za šumarstvo. Svakako da ove greške mogu samo djelomično pripisati autoru, ukoliko je dao svoj imprimatur na ovako neiskorigirani tekst. Čitaoc, koji naiđe u tekstu na tolike slagarske greške, sa pravom može pretpostaviti, da ima grešaka i u brojnim tabelama, gdje one mogu biti vrlo nezgodne. Na kraju da se osvrnemo sa primjedbama na neka poglavlja u ovom radu. Poglavlje u kojem se govori o »istorijatu i porijeklu kestena« moglo se je, po našem mišljenju, proširiti i podacima iz botaničke i šumarske literature koja postoji. Trebalo je svakako navesti, da je prve podatke o postojanju kestena na području Srebrenice dao srpski botaničar Ž. J u r i š i ć u jednom izvještaju sa putovanja sa srednjoškolcima po Bosni. I Günther Bec k u svojoj Flori Bo^ne, Hercegovine i Sandžaka Novi Pazar spominje ovo nalazište prema Jurišiću. Taj podatak bio bi koristan i zbog toga, što je botaničar Juriši ć (a prema njemu G. Beck) smatrao, da je pitomi kesten na području Istočne Bosne »oko Gubera i Kvarca kod Srebrenice« ... . »valjda sađena« vrsta. Tako bi autor i tu kod Jurišića našao podatak, koji bi išao u prilog njegovome mišljenju, da je pitomi kesten na područje oko Srebrenice donesen po Rimljanima — podatak mnogo bolji i upotrebljiviji, nego što su to paleobotanički dokazi o postojanju oligomiocenske Castanea Ungeri Heer, koji govori upravo protivno, to jest, u prilog tezi da su vjerovatno ipak i Rimljani kod svog dolaska u okolinu Srebrenice već tamo u šumama zatekli pitomi kesten. U prilog svoje tvrdnje, da su Rimljani donjeli tamo pitomi kesten, autor je možda trebao prikupiti još neke druge podatke (naprimjer literaturu i komentare, koji govore o klasičnoj botanici Teophrasta i Plinija), a kod te tvrdnje je trebao ostati i kod obrade fitocenoloških podataka. Naime, fitocenološki snimci, a naročito njihova obrada, pokazuju da se zajednice pitomog kestena u okolici Srebrenice i pokraj nekih istaknutih razlika, daju vrlo dobro usporediti sa prirodnim sastojinama u Hrvatskoj, Bosanskoj Krajini, pa i sa onima u Makedoniji. Tu je autor izgleda izgubio iz vida svoju pretpostavku i prepustio svojim saradnicima da kod tretiranja »florističkih« odnosa u sastojinama pitomog kestena potpuno izostave antropogene faktore. U istom tom poglavlju, koje treba da posluži kao uvod u detaljna razmatranja o ekološkim prilikama staništa pitomog kestena u okolini Srebrenice, autor je nešto (na štetu preglednosti izlaganja) preopširan u iznošenju arheoloških i historijskih detalja, pa je među ostalim mogao izostaviti i putopisca Evliju Čelebiju, jer su njegovi podaci o stablu »u današnjoj dužini od 131 m« pretjerani (tim više što je to stablo ležeće na tlu, »opasivalo 18 ljudi«. Kako ?!?). Klimatske i pedološke prilike na području kestenovih nalazišta oko Srebrenice obrađene su sa potrebnom serioznošću. Obrada pedoloških prilika sačinjava jednu cjelovitu materiju, koju je i na terenu i u laboratoriju izvršio autorov saradnik ing. B. P o p o v i ć. Tu materiju, koja bez svake sumnje pretstavlja jedan vrlo dragocjen |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 70 <-- 70 --> PDF |
prilog poznavanju naših kestenovih šuma, trebalo je po našem mišljenju objaviti kao poseban rad, među ostalim radovima objavljenim u izdanju instituta. U najmanju ruku, nije se ime autorovog saradnika, obrađivača jednog tako važnog poglavlja, trebalo pojaviti samo u jednoj funsnoti, a da time cjelina autorovog rada ne bi izgubila ništa od svoje vrijednosti. Nešto- je slično i sa poglavljem o fitocenološkim prilikama. Ovdje autor međutim (i nažalost) nije imao jednog, nego dvojicu saradnika (ing. M. Gliši ć i ing. B. Koricu) , koji nisu radili u zajednici, niti su se međusobno složili u interpretaciji utvrđenih zajednica pitomog kestena. Zbog toga ovo poglavlje daje dojam improvizacije jedne polemike, koju međusobno vode autorovi saradnici. Mi ovdje nemamo namjeru da ulazimo u detalje tih autorovih posrednih izlaganja, koja, među ostalim pokazuju i neke manje greške u metodici rada, kao što su na pr. prevelike (pa zbog toga sigurno i nejednolične) površine odabranih »florističkih« snimaka, suvišan broj slučajnih biljaka u tabelama (biljaka, koje se pojavljuju samo u jednom snimku), zatim izostavljanje nabrajanja (za šume na kiselom tlu često veoma karakterističnih) vrsta mahovina, ubrajanje žestike i svibovine u donji sprat drveća i t. d. i t. d. Smatramo da je ovakav način izlaganja neke »diskusije« u najmanju ruku neuobičajen i praktično ne dovodi do razjašnjavanja ili boljeg poznavanja, niti florističkih, niti fitocenoloških odnosa u istraživanim sastojinama. Tu ne preostaje ništa drugo, nego da se složimo sa mišljenjem autora, da su »definitivni fitoeenološki zaključci (i mnogi nerasčišćeni uzgojni momenti) ostavljeni da se riješe kasnije«. Osnova je tu data, pa će je trebati obraditi i dopuniti, da bi se moglo doći do zaključka o tome, da li su sastojine pitomog kestena na području Srebrenice, nešto drugo, ili samo jedan poseban tip (bez obzira na sistematsku kategoriju) već opisane zajednice Querceto-Castanetum Horvat. Iz »florističke« tabele moglo bi se pretpostaviti, da zajednice pitomog kestena na području Srebrenice karakterizira obilje biljnih vrsta svojstvenih za bukove šume. Nije isključeno da se tu radi o jednoj subasocijaciji, po mišljenju ing. M. Glišića, ili o više njih, kojima, međutim, treba tek dati dobru šumarsku interpretaciju. Zaključujući ovaj prikaz, smatramo da treba istaknuti, da studija ing. J. Sučića o pitomom kestenu na području Srebrenice, i pokraj navedenih tehničkih i metodskih nedostataka, predstavlja jedan vrlo vrijedan prilog poznavanju naših kestenovih šuma. Širina, kojom je autor obuhvatio postavljeni zadatak ide u prilog tome, da će u dogledno vrijeme njegovi postavljeni ogledi i daljnja predviđena istraživanja dati jednu jasniju sliku o ekološkim i šumsko-gospodarskim prilikama sastojina pitomog kestena u Bosni i Hercegovini. Time će se naša šumarska operativa, bez svake sumnje moći koristiti u najskorije vrijeme. Nas na prvom mjestu interesuje pitanje mogućnosti proširenja areala pitomog kestena, a njegovom rješavanju pomoći će detaljno poznavanje ekoloških i sastojinskih prilika na prirodnim staništima. Obzirom da je autor u svom predgovoru naglasio ovaj momenat i da je njemu posvetio punu pažnju kod istraživanja na terenu, smatramo, da se ova studija može ubrojiti u red ozbiljnih naučnih radova o aktuelnoj privrednoj problematici, koji su se u posljednje vrijeme pojavili u našoj šumarskoj literaturi. Dr. ing. Pavle Fukarek |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 71 <-- 71 --> PDF |
DOMAĆI STRUČNI LISTOVI ŠUMARSTVO — BEOGRAD U 1. broju 1954 donosi članke: Ing. D. Čolić: Neka razmišljanja u vezi sa naprednim i nazadnim u našem šumarstvu. — Ing. M. D r n d i ć: Ogledno smolarenje na području Šumske uprave Višegrad. — Ing. T. Šp a n o v i ć: Crni orah Juglans nigra L. NARODNI ŠUMAR — SARAJEVO U broju 12/1953 ima članke: Ing. M. Gojmerac : O otvaranju šumskih popodručja »Manjača—Dubička Gora«. — Ing. J. Pašalić : Struktura mehaničke prerade drveta NR BiH i mjere za njezino unapređenje. — Ing. R. Kolaković : Povodom prijedloga Nacrta Uredbe o likvidaciji uzurpacija u NR BiH. — Ing. P. Z arić : Izvoz drveta iz NR Bosne i Hercegovine. — Ing. B. Popović : Pedološka straživanja šumskog rasadnika Usora kod Doboja. Broj 1—2/1954 donosi: Ing. T. Španović : Kanadske topole. — Ing. M. Goj merac : Kako otvoriti šumsko područje »Pogorelica—Garež«. — Ing. S. Groho vac : O tehničkoj preradi trstike Arundo donax. — Ing. N. Eić : Tabele drvnih masa za bijeli bor. — Ing. A. Panov : Urod šumskog sjemena u godini 1952. — Ing. B. Korica : Programatski pregled rada na reviziji i obnovi flore BiH. — Ing. M. Mehić : Korištenje šumskog fonda u BiH. LE S — LJUBLJANA U G—7 broju 1953 ovi su članci: Ing. L. Žumer : Veliki i mali projekti u šumskom gospodarstvu. — J. K i š: O sniženju vrsti prerađevina u šumskoj industriji. Pokućstvo kod nas i u svijetu. — Ing. K. Thiessen : Tehničke smjernice i osnovna načela za izradu listova pile. — P. Uršić : Poboljšajmo i pojeftinimo proizvodnju pokućstva. — Ing. M. Slovnik : Pripravnička praksa u šumarstvu i drvnoj industriji. — Ing. V. R e b o 1 j : O izradi listova pila za šumu. U broju 8/1953 donosi članke: Dr. ing. R. Pipan : Gospodarska važnost topola. — Pokućstvo kod nas i u svijetu. — Ing. F. Sevnik : Privredne komore, važne društvene ekonomske organizacije. — L. Cafuta : Strojevi za šumsku preradu domaće proizvodnje. — Ing. M. Slovnik : Odgoj radnika u šumskoj industriji. U br. 9—10/1953 su članci: Ing. Zdravk o Turk : Savjetovanje o šumskom gospodarenju u Sloveniji. — Ing. F. Str oj in: Razvoj industrije lesonit ploča u svijetu i kod nas. — Ing. F. Sevnik : Privredne komore, važne društvene ekonomske organizacije. — Ing. M. Slovnik : Više pažnje dimenzioniranju trupaca za rezanu građu. — Ing. R. Cividini : Bilješke s puta po Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. — Ing. F. Flack : Pripremanje listova pile. GOZDARSKI VESTNIK — LJUBLJANA Br. 1—2/1954 donosi članke: Ing. M. Čokl : Vrijeme prelaza i njegova upotreba u izmjeni prirasta. — Ing. V. Beltram : Sječa i sušenje četinjača u šumi. — Ing. Z. Turk : Upotrebljivost sjekire »Iltis«. ŠUMARSKI PREGLED — SKOPJE U br. 5/ 1953 donosi članke: T. Nikolovski : Dendroflora u NR Makedoniji. — Ing. M. Andrejević : Pregradama širokih profila ekonomičnija je akumulacija nanosa u bujicama. — Doc. ing. B. Pejoski : Visoka šumarska nastava u Njemačkoj. — Ing. M. Kostov : Formule za dimenzioniranje ravnih kamenih pregrada. U br. 6/1953 donosi: Ing. B. Grujoski : Izvjesni rezultati i neki problemi u oblasti šumarstva. — Ing. R. Jovetić : Rezultati hvatanja u mreže poljskih jarebica na lovištu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Skopju. — Ing. S. T o d o r o v 277 |