DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 69     <-- 69 -->        PDF

četak izvještaja — u uvodni dio — jer bi tako rad bio nešto pregledniji. U ovom
izvještaju ne radi se o opisivanju nekih do sada nepoznatih nalazišta pitomog´ kestena,
koja bi onda trebalo na kraju sumirati i prikazati kao sliku cjelokupnog areala, nego
se radi više manje o detaljnoj obradi ekoloških i šumarsko-privrednih pojedinosti
već od ranije (geografski) poznatih nalazišta.


Rad je opremljen sa brojnim grafikonima, tabelama, sa tri geografske karte,
koje se odnose na područje rasprostranjenja pitomog kestena u okolici Srebrenice,
sa jednom (već spomenutom) preglednom kartom svih nalazišta u Bosni i Hercegovini,
te sa velikim brojem fotografija u prilogu (od kojih su nažalost neke loše
reproducirane).


Možda bi bilo potrebno zadržati se nešto više na samoj tehničkoj opremi članka,
koja nije baš najbolja i to zbog toga, da bi se u buduće izbjegli neki (kod nas dosta
česti) nedostaci u vanjskom izgledu naših publikacija. Tekst obiluje štamparskim
greškama. Naročito su iskrivljena latinska imena biljaka i to jednako tako u tekstu
kao i u tabelama. Latinski nazivi u naučnim radovima štampaju se uzuelno, najčešće
kurzivnim pismom ili polumasnim slovima, a imena autora spacionirano, da bi se tako
jače istaknula, a to nije učinjeno, iako rad autora nije samo stručan članak, nego
po sadržaju i kvaliteti predstavlja jedan naučni prilog za šumarstvo. Svakako da
ove greške mogu samo djelomično pripisati autoru, ukoliko je dao svoj imprimatur
na ovako neiskorigirani tekst. Čitaoc, koji naiđe u tekstu na tolike slagarske greške,
sa pravom može pretpostaviti, da ima grešaka i u brojnim tabelama, gdje one
mogu biti vrlo nezgodne.


Na kraju da se osvrnemo sa primjedbama na neka poglavlja u ovom radu. Poglavlje
u kojem se govori o »istorijatu i porijeklu kestena« moglo se je, po našem
mišljenju, proširiti i podacima iz botaničke i šumarske literature koja postoji. Trebalo
je svakako navesti, da je prve podatke o postojanju kestena na području Srebrenice
dao srpski botaničar Ž. J u r i š i ć u jednom izvještaju sa putovanja sa srednjoškolcima
po Bosni. I Günther Bec k u svojoj Flori Bo^ne, Hercegovine i Sandžaka
Novi Pazar spominje ovo nalazište prema Jurišiću. Taj podatak bio bi koristan
i zbog toga, što je botaničar Juriši ć (a prema njemu G. Beck) smatrao, da je
pitomi kesten na području Istočne Bosne »oko Gubera i Kvarca kod Srebrenice« ... .
»valjda sađena« vrsta. Tako bi autor i tu kod Jurišića našao podatak, koji bi išao u
prilog njegovome mišljenju, da je pitomi kesten na područje oko Srebrenice donesen
po Rimljanima — podatak mnogo bolji i upotrebljiviji, nego što su to paleobotanički
dokazi o postojanju oligomiocenske Castanea Ungeri Heer, koji govori upravo protivno,
to jest, u prilog tezi da su vjerovatno ipak i Rimljani kod svog dolaska u okolinu
Srebrenice već tamo u šumama zatekli pitomi kesten. U prilog svoje tvrdnje,
da su Rimljani donjeli tamo pitomi kesten, autor je možda trebao prikupiti još neke
druge podatke (naprimjer literaturu i komentare, koji govore o klasičnoj botanici
Teophrasta i Plinija), a kod te tvrdnje je trebao ostati i kod obrade fitocenoloških
podataka. Naime, fitocenološki snimci, a naročito njihova obrada, pokazuju da se
zajednice pitomog kestena u okolici Srebrenice i pokraj nekih istaknutih razlika,
daju vrlo dobro usporediti sa prirodnim sastojinama u Hrvatskoj, Bosanskoj Krajini,
pa i sa onima u Makedoniji. Tu je autor izgleda izgubio iz vida svoju pretpostavku
i prepustio svojim saradnicima da kod tretiranja »florističkih« odnosa u sastojinama
pitomog kestena potpuno izostave antropogene faktore.


U istom tom poglavlju, koje treba da posluži kao uvod u detaljna razmatranja


o ekološkim prilikama staništa pitomog kestena u okolini Srebrenice, autor je nešto
(na štetu preglednosti izlaganja) preopširan u iznošenju arheoloških i historijskih
detalja, pa je među ostalim mogao izostaviti i putopisca Evliju Čelebiju, jer su njegovi
podaci o stablu »u današnjoj dužini od 131 m« pretjerani (tim više što je to
stablo ležeće na tlu, »opasivalo 18 ljudi«. Kako ?!?).
Klimatske i pedološke prilike na području kestenovih nalazišta oko Srebrenice
obrađene su sa potrebnom serioznošću. Obrada pedoloških prilika sačinjava jednu
cjelovitu materiju, koju je i na terenu i u laboratoriju izvršio autorov saradnik ing.


B. P o p o v i ć. Tu materiju, koja bez svake sumnje pretstavlja jedan vrlo dragocjen