DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 76     <-- 76 -->        PDF

dati godišnje bar dva puta: u proljeće i jesen, a vagonete svaka 3 mjeseca. Naročitu
pažnju kod uzdržavanja vagoneta treba posvetiti kočnicama na vagonetu.


Složaj na vagonetu ne smije biti previsok da sprečava radnika da pogledom
obuhvati preko vagoneta cijelo stovarište. Kod razvažanja dasaka potrebno je u polovici
složaja postaviti vezne letve, koje sprečavaju rušenje dasaka. Vagonet treba uvijek
gurati, a ne vući. Brzina kretanja vagoneta mora biti uvijek tolika, da se vagonet
može brzo i sigurno zaustaviti. Kod razvažanja radnici ne smiju ni u kojem slučaju
biti ispred, nego uvijek iza vagoneta. Za vrijeme kretanja vagoneta radnik može tek
u slučaju krajnje potrebe i to samo na kratko vrijeme biti po strani vagoneta.


Na kraju autor navodi brojeve njemačkih normi o širini kolosjeka, tračnicama,
polaganju pruge, pragovima, pričvršćav^nju tračnica na pragove, vagonetima, točkovima
i ležištima. Prof. dr. Ivo Horvat


RUBNER K. i REINHOLD F.: Das natürliche Waldbild Europas als Grundlage
für einen europäischen Waldbau. P. Parey, Hamburg u. Berlin 1953. 304 str. s 96 slika,
uvezano u platno 42.— DM.


Jedan od prvaka svjetske šumarske znanosti, dugogodišnji istraživač i plodni
pisac prof. K. Rubner, izdao je prošle godine u saradnji sa svojim učenikom šumarom


F. Reinholdom novo prerađeno i prošireno izdanje istoimene rasprave, koja je godine
1935/36 bila štampana u časopisu »Zeitschrift für Weltforstwirtschaft«. Djelo je izdalo
naknadno poduzeće P. Parey na finom papiru s brojnim crtežima, geografskim kartama
i fotografskim slikama.
Pisci ističu u uvodu, da je u velikom zamahu moderne biljne sociologije u prošlim
desetljećima opisan skoro u svim zemljama veliki broj šumskih zajednica. Na
taj način uspjelo je mnogim krajevima utvrditi prirodne šumske zajednice s daleko
većom sigurnošću nego li je to bilo moguće još pred 20^30 godina. Usto su provedena
u mnogim zemljama opsežna kartografska istraživanja, koja su poslužila kao
temelj za njihov prikaz vegetacije.


U prvom poglavlju raščlanjuju pisci, nadovezujući na Pavarijeva istraživanja,
Evropu na temelju hladnog i toplog vegetacijskog perioda u nekoliko područja. Hladni
period znači mirovanje ili bar prekid rastenja, a topli period s godišnjim prosjekom
većim od 10° C znači najveću aktivnost rastenja. Prema tomu možemo razlikovati
subarktičku klimu s toplim periodom do 60 danä, hladnu klimu sa 60—120 toplih
dana, umjerenu klimu sa 120—180 dana i najzad toplu klimu sa 240 dana tople periode.
Uz toplinu imaju najveće značenje za raširenje šumskog drveća bez sumnje razlike
između vlažne atlanske i suhe kontinentalne klime. Ovo je poglavlje ilustrirano preglednim
kartama rasporeda oborina, klimatskih područja, N/S kvocijenta po Mayeru,
fenološkog razvitka jorgovana i novom Pallmanovom koncepcijom Stremmeove pedološke
karte Evrope.


U drugom, najvećem poglavlju prikazana su pojedina područja i istaknuto je,
da su neki krajevi Evrope dosta istraženi — među njima se spominje na pr. Jugoslavija,
Rumunjska i Mađarska, a drugi vrlo slabo, na pr. Španjolska i neki dijelovi
Mediterana. Pisci svrstavaju evropska šumska područja u 9 regija: 1. sjevernoevropska
regija crnogorice i breze, 2. sjeveroistočna crnogorično-bjelogorična regija, 3.
srednjoevropska bukovo-hrastova, 4. zapadnoevropska listopadna regija, 5. alpska,


6. istočna i jugoistočna hrastovo-bukova regija, 7. istočnoevropska hrastova i šumskostepska
regija, 8. regija Krima i Kavkaza i 9. južnoevropska kestenova i zimzelena
regija. Za svaku regiju donesene su bitne karakteristike i na geografskim kartama
prikazana je raščlanjenost šumske vegetacije, a usto se nalaze i najznačajnije fotosnimke
šuma. Među slikama ističu se naročito finski krajobraz, letonske brezove šume,
pfalačke šume smrče, šume jele i smrče u Schwarywaldu, smrče u švicarskoj Juri,
šuma alepskog bora na Balearima, Durmitorska vegetacija (Horvat) i slika omorike
(Fukarek).
Za nas je od posebnog značenja šumsko područje jugoistočne Evrope i područje
zimzelenih i kestenovih šuma sredozemnih krajeva. U prikazu šumske vegetacije ovih