DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 76 <-- 76 --> PDF |
dati godišnje bar dva puta: u proljeće i jesen, a vagonete svaka 3 mjeseca. Naročitu pažnju kod uzdržavanja vagoneta treba posvetiti kočnicama na vagonetu. Složaj na vagonetu ne smije biti previsok da sprečava radnika da pogledom obuhvati preko vagoneta cijelo stovarište. Kod razvažanja dasaka potrebno je u polovici složaja postaviti vezne letve, koje sprečavaju rušenje dasaka. Vagonet treba uvijek gurati, a ne vući. Brzina kretanja vagoneta mora biti uvijek tolika, da se vagonet može brzo i sigurno zaustaviti. Kod razvažanja radnici ne smiju ni u kojem slučaju biti ispred, nego uvijek iza vagoneta. Za vrijeme kretanja vagoneta radnik može tek u slučaju krajnje potrebe i to samo na kratko vrijeme biti po strani vagoneta. Na kraju autor navodi brojeve njemačkih normi o širini kolosjeka, tračnicama, polaganju pruge, pragovima, pričvršćav^nju tračnica na pragove, vagonetima, točkovima i ležištima. Prof. dr. Ivo Horvat RUBNER K. i REINHOLD F.: Das natürliche Waldbild Europas als Grundlage für einen europäischen Waldbau. P. Parey, Hamburg u. Berlin 1953. 304 str. s 96 slika, uvezano u platno 42.— DM. Jedan od prvaka svjetske šumarske znanosti, dugogodišnji istraživač i plodni pisac prof. K. Rubner, izdao je prošle godine u saradnji sa svojim učenikom šumarom F. Reinholdom novo prerađeno i prošireno izdanje istoimene rasprave, koja je godine 1935/36 bila štampana u časopisu »Zeitschrift für Weltforstwirtschaft«. Djelo je izdalo naknadno poduzeće P. Parey na finom papiru s brojnim crtežima, geografskim kartama i fotografskim slikama. Pisci ističu u uvodu, da je u velikom zamahu moderne biljne sociologije u prošlim desetljećima opisan skoro u svim zemljama veliki broj šumskih zajednica. Na taj način uspjelo je mnogim krajevima utvrditi prirodne šumske zajednice s daleko većom sigurnošću nego li je to bilo moguće još pred 20^30 godina. Usto su provedena u mnogim zemljama opsežna kartografska istraživanja, koja su poslužila kao temelj za njihov prikaz vegetacije. U prvom poglavlju raščlanjuju pisci, nadovezujući na Pavarijeva istraživanja, Evropu na temelju hladnog i toplog vegetacijskog perioda u nekoliko područja. Hladni period znači mirovanje ili bar prekid rastenja, a topli period s godišnjim prosjekom većim od 10° C znači najveću aktivnost rastenja. Prema tomu možemo razlikovati subarktičku klimu s toplim periodom do 60 danä, hladnu klimu sa 60—120 toplih dana, umjerenu klimu sa 120—180 dana i najzad toplu klimu sa 240 dana tople periode. Uz toplinu imaju najveće značenje za raširenje šumskog drveća bez sumnje razlike između vlažne atlanske i suhe kontinentalne klime. Ovo je poglavlje ilustrirano preglednim kartama rasporeda oborina, klimatskih područja, N/S kvocijenta po Mayeru, fenološkog razvitka jorgovana i novom Pallmanovom koncepcijom Stremmeove pedološke karte Evrope. U drugom, najvećem poglavlju prikazana su pojedina područja i istaknuto je, da su neki krajevi Evrope dosta istraženi — među njima se spominje na pr. Jugoslavija, Rumunjska i Mađarska, a drugi vrlo slabo, na pr. Španjolska i neki dijelovi Mediterana. Pisci svrstavaju evropska šumska područja u 9 regija: 1. sjevernoevropska regija crnogorice i breze, 2. sjeveroistočna crnogorično-bjelogorična regija, 3. srednjoevropska bukovo-hrastova, 4. zapadnoevropska listopadna regija, 5. alpska, 6. istočna i jugoistočna hrastovo-bukova regija, 7. istočnoevropska hrastova i šumskostepska regija, 8. regija Krima i Kavkaza i 9. južnoevropska kestenova i zimzelena regija. Za svaku regiju donesene su bitne karakteristike i na geografskim kartama prikazana je raščlanjenost šumske vegetacije, a usto se nalaze i najznačajnije fotosnimke šuma. Među slikama ističu se naročito finski krajobraz, letonske brezove šume, pfalačke šume smrče, šume jele i smrče u Schwarywaldu, smrče u švicarskoj Juri, šuma alepskog bora na Balearima, Durmitorska vegetacija (Horvat) i slika omorike (Fukarek). Za nas je od posebnog značenja šumsko područje jugoistočne Evrope i područje zimzelenih i kestenovih šuma sredozemnih krajeva. U prikazu šumske vegetacije ovih |