DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 77 <-- 77 --> PDF |
dijelova Evrope oslanjaju se pisci, uz vlasito iskustvo, s jedne strane na klasična djela Becka-Mannagette, Adamovića i Riklia, a s druge strane na moderna biljnosociološka istraživanja Soa u Mađarskoj, Enculescua i Borze u Rumunjskoj, Horvata, Knappa i Oberdorfera u Jugoslaviji i Stojanova u Bugarskoj. Jugoslaviju raščlanjuju bazirajući na Horvatovoj karti šumskih zajednica — koja je prikazana u izvanrednoj tehnici — u nekoliko područja: hrvatsko-slavonsko područje kitnjaka i graba (Querceto- Carpinetum croaticum), područje bukve i jele (Fagetum illyricum), srpsko područje sladuna (Quercetum confertae cerris) i t. d. U Hrvatskoj obraćena je naročita pažnja raščlanjenosti šuma kitnjaka i običnoga graba, acidofilnim kestenovim šumama, šumi "bukve i jele na neutralnoj podlozi i šumama jele i rebrače (Blechno-Abietum) na kiseloj podlozi i t. d. Isto je tako vrlo iscrpljivo prikazana šumska vegetacija u Srbiji. Zimzeleno područje obrađeno je ukratko u posebnom poglavlju pod imenom jadranske podregije. Treće poglavlje nosi naslov: »Temelji evropskog uzgajanja šuma«. Polazeći od činjenice, da šumske zajednice zavise o klimi, razlikuju pisci glavna šumsko-uzgojna područja Evrope, i to: sjeveroevropsko crnogorično-brezovo područje, sjeveroistočno crnogorično-listopadno područje, srednjoevropsko bukovo-hrastovo područje, zapadnoevropsko listopadno područje, alpsko područje, jugoistočno hrastovo-bukovo područje, istočnoevropsko hrastovo i šumsko-stepsko područje, Krim i Kavkaz, i najzad junoevropsko kestenovo i zimzeleno područje. Prikazujući za nas najznačajnije jugoistočno područje Evrope ističu pisci naročito značenje crnog bora, munjike, molike i omorike, a u sredozemnim krajevima alepskog bora, crnog bora i zimzelenog drveća. Tom prilikom daju pisci zanimljive direktive za obnovu i uzgajanje šuma i upozoravaju na važnost resurekcione sječe. Na kraju — u završnom poglavlju — nalaze se zanimljivi zaključci. Iz analize šumske vegetacije utvrđene su razlike između pošumljenih sjevernih i istočnih krajeva Evrope i slabo pošumljenih zapadnih i južnih dijelova, koje su u vezi ne samo s klimatskim razlikama, nego i kulturno-gospodarskim utjecajima. Obnovi šume treba pristupiti s mnogo razumjevanja. Od najvećeg su značenja za uzgoj šuma »nove spo´ znaje na području prirodnih temelja uzgoja šuma, naročito s obzirom na rase drveća, uzgoja i unošenja stranih vrsta na temelju točnog poznavanja prilika staništa. To nam opravdava nade u veće prirode šuma u budućnosti«. »Ali ovo optimističko gledanje na budući evropski uzgoj šuma je tek tada opravdano, ako svuda, a naročito u srednjoevropskoj regiji bude — u razumnim granicama — potpuno prihvaćena i energično provedena misao šumskog gospodarstva u vezi s prirodom«. Pisci se nadaju, da ćemo tako doći do podvostručene drvne mase. Prof. Rubner dao je ovim djelom znatan prilog uzgoju evropskih šuma, kojima je obratio posebno pažnju i u četvrtom izdanju .svoga standardnog djela: »Die pflanzengeografischen Grundlagen des Waldbaues«, koje je također izašlo godine 1953. Uvažujući u punoj mjeri rezultate novijih biljnosocioloških istraživanja Braun-Blanqueta, Klike, Szafera, Pawlowskoga, Borze, Tüxena, Moora, Oberdorfera i brojnih drugih istraživača povezao je Rubner svoje golemo šumarsko znanje i iskustvo sa suvremenim botaničkim strujanjima, slično kao što su Klapp i drugi svjetski prvaci livadarstva i pašnjaštva prihvatili rezultate nove botaničke znanosti. Nama je naročito drago, da su i naša suvremena istraživanja naišla kod Rubnera na puno razumijevanje i priznanje. Prof. Dr. Ivo Horvat L´ELECTRICITĆ DANS LES INDUSTRIES DU BOIS — I. Collardet — M. Willart — J. Besset — R. Gautheret, Paris, 1950, s. 102. Ova mala knjižica ima zadatak da ukratko prikaže značenje i primjenu elektriciteta u industriji drveta. U prvom dijelu dan je kratak prikaz historijskog razvoja, značenja i klasifikacije drvne industrije te pojedinih operacija kod prerade drveta. Po mišljenju autora cijelo područje mehaničke prerade drveta moglo bi se podijeliti u četiri glavna sektora: a) mehanička prerada u užem smislu, b) proizvodnja pokućstva, c) građevinarstvo i d) proizvodnja kola, karoserija, brodova i aviona. |