DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 34     <-- 34 -->        PDF

SAOPĆENJA


ZAŠTITA ŠUMA I NJENI PROBLEMI


/


Dr. Z. Kovacević


K
K
ao što kulturno bilje tako i šumsko drveće ima veliki broj svojih prirodnih
neprijatelja, koji u većoj ili manjoj mjeri izazivaju štete što se
obično u težim slučajevima očituje u smanjenju prirasta ili u najgorem
slučaju u sušenju drveća. U današnje vrijeme kada je primijenjena kemija
dala veliki broj vrlo efikasnih sredstava za suzbijanje i uništavanje
štetnika na kulturnom bilju, a isto tako i našumskom drveću ostaju još
uvijek uspjesi suzbijanja štetnika u šumarstvu prilično sumnjivi. Ta činjenica
dolazi otuda što postoje u prvom redu velike razlike između uzgoja
kulturnih biljaka i uzgoja šuma, a s druge strane što šuma po svome
sastavu ne pruža one mogućnosti za provađanje kemijskog suzbijanja
štetnika, kao što pruža poljoprivreda. Ima još jedan momenat koga treba
naročito istaknuti u pogledu šuma, a to je biocenoza. Biocenoza u šumi
je prirodna, a biocenoza u poljoprivredi, u koliko se o njoj uopće dade
govoriti, je umjetna. U tom pogledu nastaje pitanje da li šumar kod poduzimanja
mjera suzbijanja treba da vodi računa o ravnoteži u biocenozi
šume ili je može remetiti kao i poljoprivrednik, komu je, u slučaju pojave
nekog štetnika, glavni cilj da ga najefikasnijom mjerom suzbije ne vodeći
pri tom računa o onim faktorima koji su katkada od presudne važnosti
za ravnotežu u biocenozi.


Ako se na pr. pojavi g u b a r u voćnjacima, te gusjenice počnu žderati lišće,
voćar može jednostavno uzeti neko DDT sredstvo i njime poprskati voćke i tako spasiti
urod voćaka. Suzbijanje gubara u šumama ne možemo tako lako provesti, jer je
to u svakom slučaju prilično kompleksno pitanje. Mjere suzbijanja gubara u šumama
su isto tako dobro poznate kao i suzbijanje gubara u voćnjacima, ali je to mnogo
teže provedivo, a pored toga treba voditi računa i o šumskoj biocenozi. Kemijska su
sredstva kojima se suzbija gubar univerzalna , kako to zgodno kaže poznati
šumarski entomolog Zwölfer, koja jednako uništavaju štetne i korisn
e kukce , pa šta više katkad od tih sredstava više stradaju korisni insekti od
štetnih. Pored drugih poteškoća na koje nailazimo kod provađanja mjera suzbijanja
štetnika, ovo je jedna od vrlo važnih, koja stavlja u pitanje odluku o načinu suzbijanja
nekog štetnika u šumama.


Vratit ćemo se na gubara, pa ćemo navesti nekoliko primjera o njegovu
suzbijanju u šumama.


Prva je i najvažnija mjera uništavanje jajnih legala na stablima.
Uništavanje jajnih legala gubara u voćnjacima nije teško provesti, jer je
broj voćaka na određenoj površini uvijek daleko manji od broja drveća
u šumama na isto takvoj površini. Osim toga sa potrebnim brojem radnika
na jednom malom šumskom objektu moći ćemo svakako u najmanju
ruku postići maksimalan uspjeh, ali na velikim šumskim kompleksima taj
mehanički način suzbijanja gubara je po mom mišljenju neprovediv. Osim
toga gubareva ženka u prvoj i drugoj godini gradacije odlaže obično svoja
jaja najviše do visine od 6 met. na stablu, ali u godini kulminacije i degradacije
nalazimo jaja i na granama i u krošnji.




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Imali smo prilike da unatrag 7 godina promatramo rezultate jednog
preciznog suzbijanja, odnosno uništavanja jajnih legala gubara u fakultetskoj
šumi šašinovački lug, koje površina iznosi 166 k. j . Dok su godine
1948 bile okolne šume totalno obrštene od gubara dotle je u šašinovačkom
lugu iznosila šteta maksimum 10% uništene lisne površine, jer je u toj
šumi provađano uništavanje jajnih legala, a vlasnici okolnih šuma i šumica
nisu to proveli. Međutim od 1948. g. do danas svak e godin e
mogli smo pronaći veći ili manji broj jajnih legala u Šašinovačkom lugu.
1953 pronađeno je u Šašinovačkom lugu u svemu u proljeće 10 jajnih
legala gubara, ali ujesen iste godine ustanovljeno je da se na svakom
stablu nalazi 1—14 jajnih legala. Dakle unatoč provađanja preciznih mje


% zaraze Qrarjaciona krivulja gubara {Lymäntrid dispdr L)


šuma TJipača


-"-Sasinovečki
Lug


god. 1945 1946 1947 1948 1949 1950 1Q51 1952 1953


ra suzbijanja gubara javlja se on ipak svake godine u toj šumi, pa šta
više i tu nismo mogli spriječiti ni izbijanje gradacije. Ovaj pokus koga
vrlo precizno provodi ing. S p a i ć, dokazuje da uništavanjem jajnih
legla možemo spasiti šumu od-golobrsta, ali ne
možemo spriječiti gradaciju. Ako sada šematski prikažemo tok zaraze
odnosno gradacije u šašinovačkom lugu i na pr. Ripači, koja pripada
Spačvanskom bazenu, onda vidimo da tok pojavljivanja gubara u šašinovačkom
lugu od 1948 do 1954 daje sliku manjih i većih oscilacija, kod
kojih može svake godine doći do jačeg ili manjeg brsta u šumi, ako samo
jednu godinu propustimo uništavanje jajnih legala, dok je u Ripači prestala
zaraza potpuno 1949, a počinje izbijati 1953 (vidi crtež) drugim riječima
u šašinovačkom lugu stanje gubara je stalno nešto iznad normale,
dok u Ripači i u velikim šumskim kompleksima stanje gubara u latenciji
je ispod normale. Iz ovih razlika u toku pojavljivanja gubara u šumi gdje
se stalno provađa zimsko uništavanje legala i šume gdje se ta mjera ne
provodi možemo zaključiti da teže uspostavljamo potpunu ravnotežu u je




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 36     <-- 36 -->        PDF

dnoj biocenozi mjerama suzbijanja nego što je uspostavi sama priroda
svojim prirodnim faktorima. Ovo ujedno dokazuje da mjera uništavanja
jajnih legala treba biti precizno provedena, ako želimo imati uspjeh, jer
u protivnom, ako tu mjeru propustimo moglo bi doći još prije do gradacije
u šumi gdje se provađaju mjere, nego u onoj gdje one nisu provađane.


Do ovako labilne ravnoteže u biocenozi šume, u kojoj provađamo
mjere suzbijanja dolazi zbog toga, jer stalnim i pravilnim uništavanjem
gubarevih jajnih legala onemogućujemo svaki utjecaj prirodnim neprijateljima
gubara budući da uništavanjem jaja ili gusjenica onemogućujemo
život grabežljivcima i parasitima, koji su prirodni neprijatelji gubara.
Drugim riječima mi u takvoj šumi uspostavljamo umjetno biocenotičku
ravnotežu, ali prirodno je stvarno poremećujemo, jer onemogućavamo djelovanje
jednom važnom prirodnom faktoru kao što su parasiti. Time
ujedno stvaramo uslove za razvoj malog broja gubara sa velikim potencijalom
razmnažanja, jer u takvoj šumi onaj mali broj preostalih individua
gubara ima preobilje hrane i vrlo mali broj prirodnih neprijatelj a.


Za suzbijanje gubarevih gusjenica upotrebljava se sa vrlo dobrim
uspjehom emulzija DDT-a u obliku magle. Međutim ne samo kod nas,
već i u inostranstvu još više, vode se polemike o tome da li je u svakom
slučaju kod pojave gubara i sličnih štetnika neophodno potrebno provesti
zamagljivanje zaraženih objekata, da se na taj način uništi štetnik ili je
potrebno nastojati da se gdjegod je to moguće primjeni što više biološka
metoda. U prvom slučaju obično će priroda za 2—3 godine pomoću raznih
faktora dovesti štetnika do degradacije ili latencije, ali ćemo kod toga
imati štete koje su često vrlo velike i pokazuju katkada priličan manjak
u prirastu, odnosno u drvnoj masi na zaraženom šumskom kompleksu. U
drugom slučaju, ako smo proveli mjere suzbijanja pomoću DDT-a, uništili
smo štetnika, ali pri tom i veliki broj korisnih insekata, pa i indiferentnih
koji su važni za šumu kao stanovnici zemlje, trulih stabala i panjeva ili
kao oplođivači biljaka. Primjećeno je međutim naročito u poljoprivredi
da su uništavanjem štetnika sa efikasnim kemijskim sredstvima uništeni
njihovi prirodni neprijatelji, pa se štetnik javlja sada stalno još u jačoj
mjeri nego ranije, ( lisne uši, crveni pauk). Pored mnogih drugih faktora
koji omogućuju brzo širenje gubara u gradaciji, dolazi i pomanjkanje
njegovih neprijatelja u progradaciji, što dolazi od toga, što je ravnoteža
ü biocenozi naše nizinske šume vrlo labilna, pa kad bi stalno primjenjivali
kemijska sredstva postala bi ta labilnost još jača, a prema tome gubar
još opasniji nego do sada.


Samo se posebi razumije da mi ne možemo odustati od primjene kemijskih
sredstava u borbi protiv gubara, ali kako gubara tako i zlatokraja
i suznika možemo vrlo lako suzbiti primjenom aviometode na manjim
površinama do 10.000 ha, ali na većim suprostavit će nam se vremenske,
tehničke i materijalne poteškoće. Kada bi se gubar u progradaciji pojavio
samo na nekim manjim žarištima i kad on ne bi imao svoje žarište ne
samo u pojedinim šumskim kompleksima, već često i u svakom odjelu,
onda bi suzbijanje bilo lako provedivo, ali mi vidimo, već iz izvještaja za
ovu godinu, gdje se on nalazi samo na početku progradacije, da se je pojavio
gotovo u čitavoj Jugoslaviji, negdje u većoj negdje u manjoj mjeri.
Ovo nam dokazuje da gubar i slični štetnici ostaju i dalje problemi u zaštiti
šuma i ako to oni u poljoprivredi više nisu. Prema tome istraživanja




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 37     <-- 37 -->        PDF

u cilju pronalaženja mjera sprečavanja odnosno suzbijanja masovnih pojava
štetnika u šumama treba i dalje provoditi proučavanjem uzroka masovnih
pojava i faktora koji uvjetuju tu masovnu pojavu, a taj je broj
prilično velik. Rezultati se postižu vrlo teško i polagano, ali to samo
dokazuje da ćemo doći do rezultata tek onda kada dobro upoznamo u potpunosti
šumsku zajednicu u kojoj se gubar i slični štetnici javljaju. Tu
leži ključ zaštite šuma, a ne u kemijskim sredstvima koja smo ipak prisiljeni
upotrebiti, a naročito u šumskim vrtovima gdje se uzgoj biljaka vrši
isto tako kao i u vrtljarijama i u rasadnicima.


Naprijed smo se osvrnuli na gubara kao na jednog od naših najtipičnijih
štetnika koji se pojavljuju masovno periodički. Međutim osim
takvih štetnika postoje i štetnici koji ne počinjaju masovne kalamitete
već lokalne veće ili manje štete, a koji mogu ugroziti optanak neke vrste
drveća kroz dulji niz godina. U takvom slučaju potrebno je strogo povesti
računa o značaju štetnika s obzirom na njegovo oštećivanje drveta i utjecaja
vanjskih faktora. Može se naime desiti da neki štetnik kao što je na
pr. jasenova pipa počne oštećivati jasen, ali ne u maloj mjeri i u
velikim vremenskim razmacima, već kroz dulji niz godina konstantno. U
tom slučaju može doći daljnji uzgoj jasena u pitanje ukoliko ne provedemo
mjere suzbijanja. Takav je slučaj bio na pr. u Americi sa Denđroc tonus
ponderosae na Pinus ponderosae i sa Lygaeonematus
Eriks oni na arišu. Ova dva štetnika svojim napadom
ugrozili su te dvije vrste šumskog drveća.


Ako sa tog stanovišta promatramo posljednju pojavu jasenov e
pape (Stereonychus fraxini) u našim nizinskim šumama
Posavine i Podravine, onda treba smatrati tog štetnika jednim faktorom
koji može u jakoj mjeri poremetiti biocenozu naših nizinskih šuma. Treba
naime imati u vidu da nizinsku šumu u Posavini i Podravini uglavnom
sačinjavaju hrast lužnjak, grab, brijest i jasen. Ako to drveće promatramo
sa stanovišta zaštite šuma, onda moramo priznati da su osim graba
ostale tri vrste u ozbiljnoj mjeri ugrožene i da ta činjenica može biti u
svakom slučaju od presudne važnosti za daljnji prosperitet naših nizinskih
t. zv. hrastovih šuma.


Česta periodička pojava gubara, zlatokraja, suznika, pa
i hrastovo g savijač a dovodi do postepenog fiziološkog oslabljenja
hrasta lužnjaka. Daljnji uzgoj i opstanak brijesta nema izgleda zbog
pojave holandeske bolesti. Jasen u našim nizinskim šumama
prilično dobro uspijeva, ali je osjetljiv, pa napad jasenove pipe može nanijeti
prolaznu štetu zbog smanjenog prirasta, ali isto tako može stvoriti
uslove za pojavu potkornjaka od kojih će se jasen posušiti. Grab također
stradava od naprijed navedenih gusjenica, ali ga možemo uglavnom smatrati
najotpornijom vrstom od spomenute četiri, ali ujedno i najmanje
vrijednom u svrhu iskorištavanja. S obzirom na takvo stanje u našim
nizimnskim šumama prisiljeni smo da provodimo svuda suzbijanje štetnika
na jasenu, osobito jasenove pipe, a isto tako moramo provoditi i suzbijanje
gusjenica gubara i dr. gdje za to postoje tehničke i financijske
mogućnosti.


Mi se u današnjim prilikama, kako s obzirom na zdravstveno stanje
drveća u pojedinim šumama, tako i na napredak u pogledu proizvodnje
aparature i sredstava za zaštitu bilja i šuma, ne možemo zadovoljiti sa




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 38     <-- 38 -->        PDF

par zastarjelih preporuka o zaštiti šuma. Ako pogledamo starije knjige o
zaštiti šuma onda osim nekih manjih preporuka izbijaju kao temeljne,
držanje šumskog reda i postavljanje lovnih stabala za suzbijanje potkornjaka.
Mi međutim vidimo da unatoč šumskoga reda ili nereda štetnici se
sve više pojavljuju, a postavljanjem lovnih stabala nismo u mogućnosti
da suzbijemo potkornjake. Danas postoji veliki broj kemijskih sredstava
i aparature s kojima se može svaka zaraza u šumama koja nije zauzela
vrlo velike razmjere vrlo lako likvidirati, a u izvjesnim slučajevima možemo
se s takvim sredstvima poslužiti kao preventivnom mjerom za sprečavanje
pojave štetnika. Naročito je važna primjena kemijske metode u
šumskim rasadnicima, gdje se radi o mladom i niskom drveću i gdje je
suzbijanje lako provedivo. U svim onim slučajevima, gdje se preporučuje
uništavanje štetnika paljenjem, mogu se danas primjeniti različita vrlo
efikasna sredstva i tako otkloniti opasnost od požara, do kojih često dolazi
baš kod provađanja ovakovih mehaničkih mjera suzbijanja.


Ima još jedna činjenica na koju se s obzirom na zaštitu šuma moramo
svakako osvrnuti. Ako pratimo pojavu štetnika u šumama onda kako
po općem njihovom sstavu tako i po napadu štetnika možemo naše šume
podijeliti uglavnom u tri grupe. Nizinska tzv. hrastova šuma
strada od stanovitog broja štetnika razmjerno često, jer se tu oni pojavljuju
periodički masovno. Drugu grupu čine brdsk e šum e bukve,
smrče i jele u kojima dolazi veliki broj štetnika, ali se ovi tek lokalno
pojavljuju u jačoj mjeri i počine vidljive štete. Treću grupu čine šum e
primorskog pojasa u kojima također dolazi do lokalnih manjih
i većih pojava štetnika, koji se i tu javljaju u prilično velikom broju vrsta.


Promatramo li pojavu štetnika u spomenutim šumama sa biološkog
stanovišta, onda ćemo utvrditi ovu činjenicu. U nizinskim hrastovim šumama
zbog utjecaja čovjeka postoje više manje jedinstvene sastojine
hrasta lužnjaka ili mali broj drveća koje na tom terenu čini mješovitu
sastojinu. U takvim šumama utjecaj prirodnih neprijatelja na štetnike
je mnogo slabiji nego u prirodnim mješovitim šumama. Tu je dakle gospodarenje
u šumama dovelo do poremećenja prirodne ravnoteže. U brdskim
šumama, a naročito onima u Gorskom Kotaru i Lici prirodna biocenotička
ravnoteža je uglavnom stabilna, pa ukoliko dođe do neke jače
pojave štetnika ona je lokalne naravi i kratkog vijeka, jer je tu rezistentnost
okoline mnogo jača od biotičkog potencijala štetnika. Slična je
situacija i u Primorju, jer i tu postoji šarolikost kako u vrstama biljaka
tako i po vrstama štetnika i njihovih neprijatelja i zbog toga je mogućnost
za jače širenje nekog štetnika mnogo manja.


U nizinskim šumama Posavine i Podravine je prirodna biocenotička
ravnoteža najjače poremećena i to je jedan od glavnih uzroka stalnom
periodičkom pojavljivanju gubara, zlatokraja i suznika. Ako zađemo u
bilo koju srednjedobnu ili staru sastojinu u tim krajevima, mora nam
pasti u oči pomanjkanje podstojnog rašća, a to je onaj glavni razlog zašto
u prvom redu strada hrast, a onda i one druge glavne vrste drveća u tim
šumama. Ako bismo htjeli popraviti stanje poremećene ravnoteže u tim
šumama onda bismo morali posvetiti više pažnje biološkom načinu suzbijanja
štetnika u tim šumama i na taj način ograničiti njihovu masovnu
pojavu. Drugim riječima, trebalo bi pojačati utjecaj prirodnih faktora na
štetnike, a u prvom redu utjecaj njihovih prirodnih neprijatelja.