DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 34 <-- 34 --> PDF |
SAOPĆENJA ZAŠTITA ŠUMA I NJENI PROBLEMI / Dr. Z. Kovacević K K ao što kulturno bilje tako i šumsko drveće ima veliki broj svojih prirodnih neprijatelja, koji u većoj ili manjoj mjeri izazivaju štete što se obično u težim slučajevima očituje u smanjenju prirasta ili u najgorem slučaju u sušenju drveća. U današnje vrijeme kada je primijenjena kemija dala veliki broj vrlo efikasnih sredstava za suzbijanje i uništavanje štetnika na kulturnom bilju, a isto tako i našumskom drveću ostaju još uvijek uspjesi suzbijanja štetnika u šumarstvu prilično sumnjivi. Ta činjenica dolazi otuda što postoje u prvom redu velike razlike između uzgoja kulturnih biljaka i uzgoja šuma, a s druge strane što šuma po svome sastavu ne pruža one mogućnosti za provađanje kemijskog suzbijanja štetnika, kao što pruža poljoprivreda. Ima još jedan momenat koga treba naročito istaknuti u pogledu šuma, a to je biocenoza. Biocenoza u šumi je prirodna, a biocenoza u poljoprivredi, u koliko se o njoj uopće dade govoriti, je umjetna. U tom pogledu nastaje pitanje da li šumar kod poduzimanja mjera suzbijanja treba da vodi računa o ravnoteži u biocenozi šume ili je može remetiti kao i poljoprivrednik, komu je, u slučaju pojave nekog štetnika, glavni cilj da ga najefikasnijom mjerom suzbije ne vodeći pri tom računa o onim faktorima koji su katkada od presudne važnosti za ravnotežu u biocenozi. Ako se na pr. pojavi g u b a r u voćnjacima, te gusjenice počnu žderati lišće, voćar može jednostavno uzeti neko DDT sredstvo i njime poprskati voćke i tako spasiti urod voćaka. Suzbijanje gubara u šumama ne možemo tako lako provesti, jer je to u svakom slučaju prilično kompleksno pitanje. Mjere suzbijanja gubara u šumama su isto tako dobro poznate kao i suzbijanje gubara u voćnjacima, ali je to mnogo teže provedivo, a pored toga treba voditi računa i o šumskoj biocenozi. Kemijska su sredstva kojima se suzbija gubar univerzalna , kako to zgodno kaže poznati šumarski entomolog Zwölfer, koja jednako uništavaju štetne i korisn e kukce , pa šta više katkad od tih sredstava više stradaju korisni insekti od štetnih. Pored drugih poteškoća na koje nailazimo kod provađanja mjera suzbijanja štetnika, ovo je jedna od vrlo važnih, koja stavlja u pitanje odluku o načinu suzbijanja nekog štetnika u šumama. Vratit ćemo se na gubara, pa ćemo navesti nekoliko primjera o njegovu suzbijanju u šumama. Prva je i najvažnija mjera uništavanje jajnih legala na stablima. Uništavanje jajnih legala gubara u voćnjacima nije teško provesti, jer je broj voćaka na određenoj površini uvijek daleko manji od broja drveća u šumama na isto takvoj površini. Osim toga sa potrebnim brojem radnika na jednom malom šumskom objektu moći ćemo svakako u najmanju ruku postići maksimalan uspjeh, ali na velikim šumskim kompleksima taj mehanički način suzbijanja gubara je po mom mišljenju neprovediv. Osim toga gubareva ženka u prvoj i drugoj godini gradacije odlaže obično svoja jaja najviše do visine od 6 met. na stablu, ali u godini kulminacije i degradacije nalazimo jaja i na granama i u krošnji. |
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Imali smo prilike da unatrag 7 godina promatramo rezultate jednog preciznog suzbijanja, odnosno uništavanja jajnih legala gubara u fakultetskoj šumi šašinovački lug, koje površina iznosi 166 k. j . Dok su godine 1948 bile okolne šume totalno obrštene od gubara dotle je u šašinovačkom lugu iznosila šteta maksimum 10% uništene lisne površine, jer je u toj šumi provađano uništavanje jajnih legala, a vlasnici okolnih šuma i šumica nisu to proveli. Međutim od 1948. g. do danas svak e godin e mogli smo pronaći veći ili manji broj jajnih legala u Šašinovačkom lugu. 1953 pronađeno je u Šašinovačkom lugu u svemu u proljeće 10 jajnih legala gubara, ali ujesen iste godine ustanovljeno je da se na svakom stablu nalazi 1—14 jajnih legala. Dakle unatoč provađanja preciznih mje % zaraze Qrarjaciona krivulja gubara {Lymäntrid dispdr L) šuma TJipača -"-Sasinovečki Lug god. 1945 1946 1947 1948 1949 1950 1Q51 1952 1953 ra suzbijanja gubara javlja se on ipak svake godine u toj šumi, pa šta više i tu nismo mogli spriječiti ni izbijanje gradacije. Ovaj pokus koga vrlo precizno provodi ing. S p a i ć, dokazuje da uništavanjem jajnih legla možemo spasiti šumu od-golobrsta, ali ne možemo spriječiti gradaciju. Ako sada šematski prikažemo tok zaraze odnosno gradacije u šašinovačkom lugu i na pr. Ripači, koja pripada Spačvanskom bazenu, onda vidimo da tok pojavljivanja gubara u šašinovačkom lugu od 1948 do 1954 daje sliku manjih i većih oscilacija, kod kojih može svake godine doći do jačeg ili manjeg brsta u šumi, ako samo jednu godinu propustimo uništavanje jajnih legala, dok je u Ripači prestala zaraza potpuno 1949, a počinje izbijati 1953 (vidi crtež) drugim riječima u šašinovačkom lugu stanje gubara je stalno nešto iznad normale, dok u Ripači i u velikim šumskim kompleksima stanje gubara u latenciji je ispod normale. Iz ovih razlika u toku pojavljivanja gubara u šumi gdje se stalno provađa zimsko uništavanje legala i šume gdje se ta mjera ne provodi možemo zaključiti da teže uspostavljamo potpunu ravnotežu u je |
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 36 <-- 36 --> PDF |
dnoj biocenozi mjerama suzbijanja nego što je uspostavi sama priroda svojim prirodnim faktorima. Ovo ujedno dokazuje da mjera uništavanja jajnih legala treba biti precizno provedena, ako želimo imati uspjeh, jer u protivnom, ako tu mjeru propustimo moglo bi doći još prije do gradacije u šumi gdje se provađaju mjere, nego u onoj gdje one nisu provađane. Do ovako labilne ravnoteže u biocenozi šume, u kojoj provađamo mjere suzbijanja dolazi zbog toga, jer stalnim i pravilnim uništavanjem gubarevih jajnih legala onemogućujemo svaki utjecaj prirodnim neprijateljima gubara budući da uništavanjem jaja ili gusjenica onemogućujemo život grabežljivcima i parasitima, koji su prirodni neprijatelji gubara. Drugim riječima mi u takvoj šumi uspostavljamo umjetno biocenotičku ravnotežu, ali prirodno je stvarno poremećujemo, jer onemogućavamo djelovanje jednom važnom prirodnom faktoru kao što su parasiti. Time ujedno stvaramo uslove za razvoj malog broja gubara sa velikim potencijalom razmnažanja, jer u takvoj šumi onaj mali broj preostalih individua gubara ima preobilje hrane i vrlo mali broj prirodnih neprijatelj a. Za suzbijanje gubarevih gusjenica upotrebljava se sa vrlo dobrim uspjehom emulzija DDT-a u obliku magle. Međutim ne samo kod nas, već i u inostranstvu još više, vode se polemike o tome da li je u svakom slučaju kod pojave gubara i sličnih štetnika neophodno potrebno provesti zamagljivanje zaraženih objekata, da se na taj način uništi štetnik ili je potrebno nastojati da se gdjegod je to moguće primjeni što više biološka metoda. U prvom slučaju obično će priroda za 2—3 godine pomoću raznih faktora dovesti štetnika do degradacije ili latencije, ali ćemo kod toga imati štete koje su često vrlo velike i pokazuju katkada priličan manjak u prirastu, odnosno u drvnoj masi na zaraženom šumskom kompleksu. U drugom slučaju, ako smo proveli mjere suzbijanja pomoću DDT-a, uništili smo štetnika, ali pri tom i veliki broj korisnih insekata, pa i indiferentnih koji su važni za šumu kao stanovnici zemlje, trulih stabala i panjeva ili kao oplođivači biljaka. Primjećeno je međutim naročito u poljoprivredi da su uništavanjem štetnika sa efikasnim kemijskim sredstvima uništeni njihovi prirodni neprijatelji, pa se štetnik javlja sada stalno još u jačoj mjeri nego ranije, ( lisne uši, crveni pauk). Pored mnogih drugih faktora koji omogućuju brzo širenje gubara u gradaciji, dolazi i pomanjkanje njegovih neprijatelja u progradaciji, što dolazi od toga, što je ravnoteža ü biocenozi naše nizinske šume vrlo labilna, pa kad bi stalno primjenjivali kemijska sredstva postala bi ta labilnost još jača, a prema tome gubar još opasniji nego do sada. Samo se posebi razumije da mi ne možemo odustati od primjene kemijskih sredstava u borbi protiv gubara, ali kako gubara tako i zlatokraja i suznika možemo vrlo lako suzbiti primjenom aviometode na manjim površinama do 10.000 ha, ali na većim suprostavit će nam se vremenske, tehničke i materijalne poteškoće. Kada bi se gubar u progradaciji pojavio samo na nekim manjim žarištima i kad on ne bi imao svoje žarište ne samo u pojedinim šumskim kompleksima, već često i u svakom odjelu, onda bi suzbijanje bilo lako provedivo, ali mi vidimo, već iz izvještaja za ovu godinu, gdje se on nalazi samo na početku progradacije, da se je pojavio gotovo u čitavoj Jugoslaviji, negdje u većoj negdje u manjoj mjeri. Ovo nam dokazuje da gubar i slični štetnici ostaju i dalje problemi u zaštiti šuma i ako to oni u poljoprivredi više nisu. Prema tome istraživanja |
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 37 <-- 37 --> PDF |
u cilju pronalaženja mjera sprečavanja odnosno suzbijanja masovnih pojava štetnika u šumama treba i dalje provoditi proučavanjem uzroka masovnih pojava i faktora koji uvjetuju tu masovnu pojavu, a taj je broj prilično velik. Rezultati se postižu vrlo teško i polagano, ali to samo dokazuje da ćemo doći do rezultata tek onda kada dobro upoznamo u potpunosti šumsku zajednicu u kojoj se gubar i slični štetnici javljaju. Tu leži ključ zaštite šuma, a ne u kemijskim sredstvima koja smo ipak prisiljeni upotrebiti, a naročito u šumskim vrtovima gdje se uzgoj biljaka vrši isto tako kao i u vrtljarijama i u rasadnicima. Naprijed smo se osvrnuli na gubara kao na jednog od naših najtipičnijih štetnika koji se pojavljuju masovno periodički. Međutim osim takvih štetnika postoje i štetnici koji ne počinjaju masovne kalamitete već lokalne veće ili manje štete, a koji mogu ugroziti optanak neke vrste drveća kroz dulji niz godina. U takvom slučaju potrebno je strogo povesti računa o značaju štetnika s obzirom na njegovo oštećivanje drveta i utjecaja vanjskih faktora. Može se naime desiti da neki štetnik kao što je na pr. jasenova pipa počne oštećivati jasen, ali ne u maloj mjeri i u velikim vremenskim razmacima, već kroz dulji niz godina konstantno. U tom slučaju može doći daljnji uzgoj jasena u pitanje ukoliko ne provedemo mjere suzbijanja. Takav je slučaj bio na pr. u Americi sa Denđroc tonus ponderosae na Pinus ponderosae i sa Lygaeonematus Eriks oni na arišu. Ova dva štetnika svojim napadom ugrozili su te dvije vrste šumskog drveća. Ako sa tog stanovišta promatramo posljednju pojavu jasenov e pape (Stereonychus fraxini) u našim nizinskim šumama Posavine i Podravine, onda treba smatrati tog štetnika jednim faktorom koji može u jakoj mjeri poremetiti biocenozu naših nizinskih šuma. Treba naime imati u vidu da nizinsku šumu u Posavini i Podravini uglavnom sačinjavaju hrast lužnjak, grab, brijest i jasen. Ako to drveće promatramo sa stanovišta zaštite šuma, onda moramo priznati da su osim graba ostale tri vrste u ozbiljnoj mjeri ugrožene i da ta činjenica može biti u svakom slučaju od presudne važnosti za daljnji prosperitet naših nizinskih t. zv. hrastovih šuma. Česta periodička pojava gubara, zlatokraja, suznika, pa i hrastovo g savijač a dovodi do postepenog fiziološkog oslabljenja hrasta lužnjaka. Daljnji uzgoj i opstanak brijesta nema izgleda zbog pojave holandeske bolesti. Jasen u našim nizinskim šumama prilično dobro uspijeva, ali je osjetljiv, pa napad jasenove pipe može nanijeti prolaznu štetu zbog smanjenog prirasta, ali isto tako može stvoriti uslove za pojavu potkornjaka od kojih će se jasen posušiti. Grab također stradava od naprijed navedenih gusjenica, ali ga možemo uglavnom smatrati najotpornijom vrstom od spomenute četiri, ali ujedno i najmanje vrijednom u svrhu iskorištavanja. S obzirom na takvo stanje u našim nizimnskim šumama prisiljeni smo da provodimo svuda suzbijanje štetnika na jasenu, osobito jasenove pipe, a isto tako moramo provoditi i suzbijanje gusjenica gubara i dr. gdje za to postoje tehničke i financijske mogućnosti. Mi se u današnjim prilikama, kako s obzirom na zdravstveno stanje drveća u pojedinim šumama, tako i na napredak u pogledu proizvodnje aparature i sredstava za zaštitu bilja i šuma, ne možemo zadovoljiti sa |
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 38 <-- 38 --> PDF |
par zastarjelih preporuka o zaštiti šuma. Ako pogledamo starije knjige o zaštiti šuma onda osim nekih manjih preporuka izbijaju kao temeljne, držanje šumskog reda i postavljanje lovnih stabala za suzbijanje potkornjaka. Mi međutim vidimo da unatoč šumskoga reda ili nereda štetnici se sve više pojavljuju, a postavljanjem lovnih stabala nismo u mogućnosti da suzbijemo potkornjake. Danas postoji veliki broj kemijskih sredstava i aparature s kojima se može svaka zaraza u šumama koja nije zauzela vrlo velike razmjere vrlo lako likvidirati, a u izvjesnim slučajevima možemo se s takvim sredstvima poslužiti kao preventivnom mjerom za sprečavanje pojave štetnika. Naročito je važna primjena kemijske metode u šumskim rasadnicima, gdje se radi o mladom i niskom drveću i gdje je suzbijanje lako provedivo. U svim onim slučajevima, gdje se preporučuje uništavanje štetnika paljenjem, mogu se danas primjeniti različita vrlo efikasna sredstva i tako otkloniti opasnost od požara, do kojih često dolazi baš kod provađanja ovakovih mehaničkih mjera suzbijanja. Ima još jedna činjenica na koju se s obzirom na zaštitu šuma moramo svakako osvrnuti. Ako pratimo pojavu štetnika u šumama onda kako po općem njihovom sstavu tako i po napadu štetnika možemo naše šume podijeliti uglavnom u tri grupe. Nizinska tzv. hrastova šuma strada od stanovitog broja štetnika razmjerno često, jer se tu oni pojavljuju periodički masovno. Drugu grupu čine brdsk e šum e bukve, smrče i jele u kojima dolazi veliki broj štetnika, ali se ovi tek lokalno pojavljuju u jačoj mjeri i počine vidljive štete. Treću grupu čine šum e primorskog pojasa u kojima također dolazi do lokalnih manjih i većih pojava štetnika, koji se i tu javljaju u prilično velikom broju vrsta. Promatramo li pojavu štetnika u spomenutim šumama sa biološkog stanovišta, onda ćemo utvrditi ovu činjenicu. U nizinskim hrastovim šumama zbog utjecaja čovjeka postoje više manje jedinstvene sastojine hrasta lužnjaka ili mali broj drveća koje na tom terenu čini mješovitu sastojinu. U takvim šumama utjecaj prirodnih neprijatelja na štetnike je mnogo slabiji nego u prirodnim mješovitim šumama. Tu je dakle gospodarenje u šumama dovelo do poremećenja prirodne ravnoteže. U brdskim šumama, a naročito onima u Gorskom Kotaru i Lici prirodna biocenotička ravnoteža je uglavnom stabilna, pa ukoliko dođe do neke jače pojave štetnika ona je lokalne naravi i kratkog vijeka, jer je tu rezistentnost okoline mnogo jača od biotičkog potencijala štetnika. Slična je situacija i u Primorju, jer i tu postoji šarolikost kako u vrstama biljaka tako i po vrstama štetnika i njihovih neprijatelja i zbog toga je mogućnost za jače širenje nekog štetnika mnogo manja. U nizinskim šumama Posavine i Podravine je prirodna biocenotička ravnoteža najjače poremećena i to je jedan od glavnih uzroka stalnom periodičkom pojavljivanju gubara, zlatokraja i suznika. Ako zađemo u bilo koju srednjedobnu ili staru sastojinu u tim krajevima, mora nam pasti u oči pomanjkanje podstojnog rašća, a to je onaj glavni razlog zašto u prvom redu strada hrast, a onda i one druge glavne vrste drveća u tim šumama. Ako bismo htjeli popraviti stanje poremećene ravnoteže u tim šumama onda bismo morali posvetiti više pažnje biološkom načinu suzbijanja štetnika u tim šumama i na taj način ograničiti njihovu masovnu pojavu. Drugim riječima, trebalo bi pojačati utjecaj prirodnih faktora na štetnike, a u prvom redu utjecaj njihovih prirodnih neprijatelja. |