DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 38 <-- 38 --> PDF |
par zastarjelih preporuka o zaštiti šuma. Ako pogledamo starije knjige o zaštiti šuma onda osim nekih manjih preporuka izbijaju kao temeljne, držanje šumskog reda i postavljanje lovnih stabala za suzbijanje potkornjaka. Mi međutim vidimo da unatoč šumskoga reda ili nereda štetnici se sve više pojavljuju, a postavljanjem lovnih stabala nismo u mogućnosti da suzbijemo potkornjake. Danas postoji veliki broj kemijskih sredstava i aparature s kojima se može svaka zaraza u šumama koja nije zauzela vrlo velike razmjere vrlo lako likvidirati, a u izvjesnim slučajevima možemo se s takvim sredstvima poslužiti kao preventivnom mjerom za sprečavanje pojave štetnika. Naročito je važna primjena kemijske metode u šumskim rasadnicima, gdje se radi o mladom i niskom drveću i gdje je suzbijanje lako provedivo. U svim onim slučajevima, gdje se preporučuje uništavanje štetnika paljenjem, mogu se danas primjeniti različita vrlo efikasna sredstva i tako otkloniti opasnost od požara, do kojih često dolazi baš kod provađanja ovakovih mehaničkih mjera suzbijanja. Ima još jedna činjenica na koju se s obzirom na zaštitu šuma moramo svakako osvrnuti. Ako pratimo pojavu štetnika u šumama onda kako po općem njihovom sstavu tako i po napadu štetnika možemo naše šume podijeliti uglavnom u tri grupe. Nizinska tzv. hrastova šuma strada od stanovitog broja štetnika razmjerno često, jer se tu oni pojavljuju periodički masovno. Drugu grupu čine brdsk e šum e bukve, smrče i jele u kojima dolazi veliki broj štetnika, ali se ovi tek lokalno pojavljuju u jačoj mjeri i počine vidljive štete. Treću grupu čine šum e primorskog pojasa u kojima također dolazi do lokalnih manjih i većih pojava štetnika, koji se i tu javljaju u prilično velikom broju vrsta. Promatramo li pojavu štetnika u spomenutim šumama sa biološkog stanovišta, onda ćemo utvrditi ovu činjenicu. U nizinskim hrastovim šumama zbog utjecaja čovjeka postoje više manje jedinstvene sastojine hrasta lužnjaka ili mali broj drveća koje na tom terenu čini mješovitu sastojinu. U takvim šumama utjecaj prirodnih neprijatelja na štetnike je mnogo slabiji nego u prirodnim mješovitim šumama. Tu je dakle gospodarenje u šumama dovelo do poremećenja prirodne ravnoteže. U brdskim šumama, a naročito onima u Gorskom Kotaru i Lici prirodna biocenotička ravnoteža je uglavnom stabilna, pa ukoliko dođe do neke jače pojave štetnika ona je lokalne naravi i kratkog vijeka, jer je tu rezistentnost okoline mnogo jača od biotičkog potencijala štetnika. Slična je situacija i u Primorju, jer i tu postoji šarolikost kako u vrstama biljaka tako i po vrstama štetnika i njihovih neprijatelja i zbog toga je mogućnost za jače širenje nekog štetnika mnogo manja. U nizinskim šumama Posavine i Podravine je prirodna biocenotička ravnoteža najjače poremećena i to je jedan od glavnih uzroka stalnom periodičkom pojavljivanju gubara, zlatokraja i suznika. Ako zađemo u bilo koju srednjedobnu ili staru sastojinu u tim krajevima, mora nam pasti u oči pomanjkanje podstojnog rašća, a to je onaj glavni razlog zašto u prvom redu strada hrast, a onda i one druge glavne vrste drveća u tim šumama. Ako bismo htjeli popraviti stanje poremećene ravnoteže u tim šumama onda bismo morali posvetiti više pažnje biološkom načinu suzbijanja štetnika u tim šumama i na taj način ograničiti njihovu masovnu pojavu. Drugim riječima, trebalo bi pojačati utjecaj prirodnih faktora na štetnike, a u prvom redu utjecaj njihovih prirodnih neprijatelja. |