DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Zašto gubar rjeđe zalazi u zabranu nego u prorjedenu šumu? Prosto
za to, jer se radije zadržava na mjestima sa više svijetla i jer u proređenim
sastojinama manje strada od svojih neprijatelja. Da u cilju poboljšanja
biocenotičke ravnoteže popravimo stanje u našim nizinskim hrastostovim
sastojinama trebalo bi zabraniti pašarenje i puštanje svinja u te
šume. Dakako da to nije lako provesti s obzirom na naše prilike u tim
krajevima, ali mislimo da bi bilo od velike koristi za zaštitu tih šuma pojedine
odjele na velikim šumskim kompleksima staviti pod zabranu pašu
stoke i ugon svinja. To bi se isto moglo provesti i kod manjih objekata
koji ne prelaze 500 ha. Kao što se postavljaju pokusne plohe i pruge za
proučavanje prirasta drveća, tako bi se mogli u srednjedobnim i starim
sastojinama pojedini odjeli staviti pod zabranu. Uvjereni smo da bi se s
vremenom jasno primjetio utjecaj prirodnih faktora na pojavu štetnika.
U onako siromašnoj fitocenozi, kakva postoji u našim čistim hrastovim
sastojinama i uopće našim nizinskim šumama, postoje optimalni uslovi
za masovnu pojavu takvih štetnika kao što je gubar. Kada se gubar pojavi
u čistoj srednj edobnoj hrastovoj sastojini onda tu gradacija traje
3—4 godine, a u zabranu i brdskoj šumi zaraza gotovo nikad ne traje više
od 2 godine. To znači da na tim mjestima ili staništima imadu prirodni
faktori jači utjecaj na gubara nego u čistim i prorijeđenim hrastovim sastojinama.
Stoga treba i u proređenim sastojinama nastojati uzgojiti što
više raznolikog podstojnog rašća.


Razlika u provađanju mjera suzbijanja štetnika u poljoprivredi i šumarstvu
leži u prvom redu u samoj metodici. U pojloprivredi dolazi
na prvo mjesto kemijska metoda suzbijanja, a
u šumarstvu biološka. Međutim kod nas se u šumarstvu ne posvećuje
dovoljno pažnje organizaciji naučno-istraživačkog rada, a primjena
kemijske metode dolazi obično onda u obzir kad je došlo do kulminacije
u nekom kalamitetu i kada bi eventualno bilo bolje prepustiti likvidaciju
zaraze samoj prirodi, nego suzbijati štetnika.


Zaključujući naša izlaganja smatramo da je u prvom redu potrebno
organizirati što bolju opažačku službu na terenu osnivanjem stanica za
zaštitu šuma i o svim pojavama voditi što više računa na bazi naučnog
rada. Kod početnih i lokalnih zaraza treba gdjegod za to postoji mogućnost,
provesti mjere suzbijanja sa odgovarajućim sredstvima.


USPOMENE NA VELIKOG ŠUMARSKOG ENTOMOLOGA KARLA ESCHERRICH-a


Kada je velika zaraza duvne (Liparis monacha) prijetila da će uništiti dobar
dio prirodnog areala smrče u NR Bosni i Hercegovini, obuhvativši nekoliko miliona
stabala, obratila se tadanja direkcija šuma u Sarajevu mnogim domaćim i stranim
stručnjacima za pomoć u tako ogromnoj i nepredviđenoj nevolji. Među mnogima našao
se i njemački poznati entomološki stručnjak prof. dr. Karl Escherich, koji se tako
svesrdno zauzeo za stvar, davao stručnje savjete i napokon se potrudio — makar je
bio na domaku šestdesete — da lično obiđe zaražena područja, pregleda ugrožene
sastojine i izloži svoje stručno mišljenje o stanju zaraze i dade uputstva o načinu
suzbijanja štetočina kao i o mjerama za sprečavanje daljeg širenja zaraze.


Bilo bi vrijedno da se objelodane iz arhive bivše Direkcije šuma Sarajevo izvaci
dopisivanja sa prof. Escherich-om, izvješća o predloženim sredstvima i načinu suzbijanja
zaraze kao i o terenskom nalazu.




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 40     <-- 40 -->        PDF

"m


.:


*


Prašenje šuma u Žepu 1930 godine, pö avionima Aeroputa, Bgd.


«:5.^.


Grančica smrče obrštena, puna izmetina od gusjenica duvne (Liparis monacha) 1930.




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Prašenje zaraženih četinjastih šuma u Bosni »Molexom« poduzeća »Biljana« —
Beograd. Na slici: 1. Dr. J. Popović, kustos muzeja Sarajevo; 2. Prof. dr. Escherich;
3. Prof. Maly; 4. Ing. Eadimir, savj. Banske vlasti, Sarajevo, na Podromaniji 1930. g.


Prašenje zaraženih bosanskih četinjara duvnom iz aeroplana »Molexom« pod. »Biljana
« — Beograd. Na slici: 1. Ing Kudović, šef šum. uprave; 2.Sv. prof. Dr. Escherich;
3. prof Maly, kustos muzeja Sarajevo; 4. Dr. J. Popović, kustos muzeja Sarajevo na
Podromaniji 1930. g. Foto Ing. Radimir.