DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Apolonije Rodije, kad opisuje plovidbu Argonauta kroz eronsko (Jadransko) more kaže na jednom mjestu: Et Issa et Dischelodos et amabilis Pityea.1 Nema sumnje da prvi naziv, Issa, označuje otok Vis,2 Dischelodos je otok Brač, a Pityea ne može značiti ništa drugo nego otok Hvar, t. j . Pharia grčkih naseljenika, što uostalom potvrđuje još i Pomponije Mella.3 Najstarija oznaka za Hvar »Pitisia«, (Pinus) dovoljno jasno pokazuje da je ovaj otok u najstarija vremena (Argonautsko putovanje 1292 stare ere), bio potpunoma prekriven borovom šumom. Slično se ime Pityusa pridavalo i drugim otocima u Sredozemnom moru, pa čak i gradovima, koji su se isticali bogatstvom svojih šuma. No i stari novci, nađeni u Starigradu označeni s 0 i A, t. j . Pharia, pokazuju pored drugih simbola i lik bora (Pinus). S. Ljubić u svojoj »Numographia dalmata«4 navodi por br. 47 novac sa Hvara koji opisuje ovaljo: »Caput Cereris diadematum et spicis redimitum (A caper) ad sin et pinus m. 1/4«. Naziv Lešina, kojim se nekoć označivao otok Hvar, izvodili su od talijanske riječi »lešina«, postolarsko šilo, jer je ovaj otok duguljastog, zašiljenog i ponešto savijenog oblika poput onog oruđa. No to je smiješno ako se sjetimo zna čenja slavenskih riječi »les« i »lesna«, što će reći »šumovit«. Prema tome nalazimo još i u današnjem slavenskom imenu neoboriv dokaz za to kakav je bio negda karakter prirode na tom otoku. Pređemo li na druga onomatološka zapažanja, tada vidimo da mnoga druga mjesta i krajevi svojim imenima, izvedenim od »Bor« dokazuju to isto. Kako je poznato, ilirska riječ bor znači pinus, a imena mjesta kao Bor, Borova Njiva, Borovik, itd. samo dokazuju da se još u razmjerno kasna vremena ovo toliko korisno šumsko drvo moglo mjestimično na ovom otoku naći u prostranim šumama. Kakvo je sada stanje ovog šumskog drveta? Na ovo pitanje odgovaramo slijedećim razmatranjem. Pogledamo li površno s pristupačnih obala na otok vidjet ćemo sliku, koja važi za cijelu Dalmaciju. Ni ovdje više nema nikakovih šuma. Neproduktivno stjenovito tlo preteže nad malim komadima obrađenog zemljišta. Mjestimično izviruje gola, nepokrivena stijena, a gdje toga nije stere se pokrivač od planike, krilate smrdljike, mrče, primorske borovice, presine i drvolikog vrijeska, ružmarina i žalfije, ili pak lagan biljni pokrov sačinjavaju nježne travke. Međutim, u blizini gradova i naselja ima dosta prostranih vrtova u kojima se obilato uzgaja maslina, badem, rogač, rjeđe oskoruša, što pruža sliku pošumljena kraja. No sve ovo drvo nije domaće, nego je uvedeno kasnije, kad je većina prvobitnog šumskog drveća bila iščezla. Domaćem šumskom drveću, koje je nekoć prevladavalo na otoku, a sada je ograničeno na mala područja ili pojedinačne individue, pripadaju dvije vrsti bora, naime alepski i crni bor, zatim primorska borovica i crnika. Alepski bor sada je još najraširenija od spomenutih vrsti. Tu i tamo sačinjava male šume kao na pr. kod Sokoliće, Boglića, Grablja i još nekoliko mjesta, ali su to uvijek mladi individui. Staro drveće predstavlja rijetkost i može se naći samo pojedinačno. Budući da ovo drvo izvrsno uspijeva i na goloj stijeni, razumljivo je da je ono nekoć pokrivalo sve ono zemljište, koje se danas nalazi pod niskom šikarom. I ako je rašireno bilo prije svega u obalnom pojasu, slično kao u Grčkoj i na Jonskim otocima. Drvo isto takova izgleda kao i u Grčkoj, uvijek nosi češere, a duge, tanke, svjetlozelene, rijetko izrasle iglice i mnogostruka fina razgranatost daje mu svijetli, gotovo prozračni izgled po kom se već izdaleka može razlikovati od srodnog P. mar. Lamb. 1 Apollonius Rodius, Argon. Lips. 1852 IV. V. 565. 2 Lesbos antea Issa vocata esset. Strabo. 3 De situ orbis Lips. 1816 III c 70. In Hadria Apsoras, Dyscelodos, Issa, Abser tis Pityia, Hydria Electrydes, nigra Corcyra Tragurium, Diomedia, Estria, Sason atque ut Alexandriae ita. 4 Archiv für Kunde der österr. Geschichtsquellen Bd. 11. 1853. 329 |