DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Druga vrst Pinus nalazi se samo u planinskom dijelu otoka, a ta je P. laricio. Vidio sam samo mali broj individua ovog drveta. Ono je bogatije smolom nego P. halepensis i čini se da polaganije raste. Zato je ono, po svoj prilici, kao bolje građevno drvo već od davnine više traženo, te je potisnuto na slabo pristupačna mjesta u planini na visine od 1000 stopa i više. Moglo bi se međutim naslućivati da je ono prekrivalo nekoć sve one — danas tako gole — uzvisine na otoku i podavalo mu isti izgled kao što ga još danas ima susjedna Korčula, gdje drvo još i sada neograničeno uspijeva, po čemu je Korčula, zbog tamnih šuma, dobila ime Corcyra nigra.1 Otočani vrlo dobro razlikuju obje ove vrsti. Pinus nazivajući prvu naprosto borom, valjda zbog toga što na vjetru ne šušti toliko koliko onaj prvi. I Juniperus ox. sigurno nije ništa manje rasprostranjen, budući razasut po čitavom otoku kao grm među drugim grmljem. No uvjerio sam se da je zabluda smatrati ga svagda samo grmom, jer može izrasti u isto tako snažno, pa i snažnije drvo, kao i Juniperus phoenica, i to djegod mu postojanje nije ugroženo. Tu i tamo vidio sam takova velika stabla od više stotina godina, od kojih se najljepša, sa širokim krošnjama i poput čovjeka debelim stablom nalaze u vrtu prof. Boglića u Milni i na ostrvu S. demente, jednom od Paklenih otoka, gdje sa nekoliko ne mnogo mlađih srodnika sačinjava prekrasan bosket. Na istom mjestu našao sam najljepši primjerak crnike (Q. ilex), stasitog drveta od nekoliko stotina godina, kakvo se inače rijetko nalazi na otoku. Pistacia lentiscus i Erica arborea, ako su nekoć također znali izrasti do veličine spomenutog urođenog drveća, danas to više ne mogu. štaviše, uslijed nepovoljnih prilika ove dvije vrsti sačinjavaju znatan dio otočne šikare (makija). Ovih nekoliko drvenastih biljki nekada je prekrivalo čitav otok. Napose su obje vrsti Pinus prevladavale nad svim ostalima. Naseobine su u tome, izgleda, već od prvog početka izazvale značajne promjene. Kako se kultura ponajprije počela širiti u plodnim nizinama, sigurno je prvo uveden primorski bor, a na pogodnim mjestima također i vinova loza. Mnogobrojni dobro uščuvani novci, koji nose znak otoka Pharie dokazuju da su spomenute vrsti donijeli naseljenici sa Parosa. Među ove novce ubrajaju se oni, koji u brojnim varijantama nose glavu Cererinu kao simbol zemljoradnje i oni, koji s jedne strane nose vinski pehar (cantharus s. diota) sa slovima A i 0. Nekih tridesetak različitih oblika ovih simbola ukazuju na postojanje isto toliko vrsti novca,2 a time sigurno i na to da se gajenje loze ubrzo proširilo. I zaista, dovoljno je pogledati areal, koji danas zauzimaju vinogradi, kako u nizinama, tako i na obroncima planina, dovoljno je vidjeti u kolikoj je mjeri radi toga provedeno terasiranje duž najstrmijih uzvisina i kako su mučno terase otete od surovog stjenovitog tla, da se shvati da je gajenje loze na ovom otoku moralo početi još u pradavna vremena. To nadalje dokazuje i način gajenja i, naposljetku, način kako se drži i čuva samo vino, koji se zacijelo ne Razlikuje mnogo od postupka iz starih Farskih vremena. Ako je nužno jedan, prilični, dio šuma na otoku potisnut i izgubljen zbog gajenja žitarica i vinove loze, drugi je dio upropašten zbog potrebe za drvom. Iako možemo pretpostaviti da potrebe´ za ogrjevom i građom nisu bile velike, otočni je položaj zahtijevao utrošak znatno više drveta za gradnju brodova. Za tu je pak svrhu zbog svoje trajnosti bilo najpodesnije drvo od Pinus laricio, a također i drvo crnike. Kako su prvi naseljenici potjecali od trgovačkih i pomorskih naroda zacijelo nisu postupali suviše štedljivo sa šumama na Phariji, napose na njenom sjeveroistočnom dijelu, kao što biva svuda gdje je krčenje šuma prvi preduvjet ja napredak kulture. Hvar nas i nehotice potsjeća na onu izreku 1 Appolonius Rodius, Argon. Lips. Tauber 1852 Lib. IV. v. 569 nigram vero illam (viri) obscura indique silva nantea ex mari consoicientes, Corcyram appeland nigram 2 Numizmatičke zbirke gospode Maćhieda u Hvaru i Nizitea u Starigradu pružaju za ovo mnogobrojne potvrde. 330 |