DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Eratostenovu, koja se odnosi na Kipar, kad su ga još netaknuta ugledali prvi naseljenici. (Eratosten veli da je od starine bilo ovdje toliko šuma, da se od samog drveća nije mogla obrađivati zemlja. Rudnici da su "progutali nešto šume, jer im je bilo potrebno gorivo za topionice bakra i srebra). Strabon XIV. 6. Pored toga što je šuma na ovaj način potisnuta sve dalje u planine i nepristupačne gudure, tu je djelovao još jedan dvojbeni pomagač kulture, zbog kojega mlada šuma nije mogla tako lako zauzeti mjesto pređašnje, a to je koza, koju su bez sumnje doveli na Hvar već prvi naseljenici. Lik koze na prvim farskim novcima isto je tako čest kao i pehar, a to dokazuje da su kozu smatrali važnom domaćom životinjom, jer se ne može zamisliti da bi lov bio kadar davati dovoljno obilan i stalan prihod. Tako je koza ovdje, kao i svagdje, gdje je nesmetano mogla polaziti za hranom, pridonijela svoj dio da se ograniči rasprostiranje, štaviše i da se uništi šuma. Ribolov je, nadalje, također bio uzrokom povećanja potrošnje drveta, i to je sigurno pridonijelo osiromašenju ovog drvetom tako bogatog otoka. Još se i danas ribari trozubom uz baklje, kako se to negda činilo, prije ribolova na mrežu. Pri tome samo jedna barka kroz 3—4 sata potroši nekoliko naramaka suhog, smolom bogatog drveta. Budući da ovaj način ribolova potječe vjerojatno iz nastarijih vremena, a .nekad se možda više vršio nego danas, može se procijeniti koliko je drveća time uništeno, i kako se i u ribolovu pojavio još jedan neumorni neprijatelj šuma. Napokon ne treba zaboraviti najbezobzirnijeg neprijatelja šuma koji ih, gdjegod dospije, uništava do korjena, a to je šumski požar. Danas doduše nema više na otoku Hvaru šumskih požara u užem smislu, no prema prikupljenim podacima pojavljuju se još i sada gotovo svake godine manji ili veći požari šikara, koji nastaju većinom samo zbog nemarnosti. Ipak ovi požari ostavljaju naširoko pustoš lišenu svake vegetacije. Isto kao što je bilo i još ima šumskih požara u drugim krajevima Sredozemlja tako mora da ih je bilo i ovdje, jer se inače zaista ne bi moglo protuotoku Hvaru šumskih požara u užem smislu, no prema prikupljenim podacima povjesni podaci i kronike pojedinih oblasti mogle bi o tome dati pobližih obavijesti, a pogotovo bi mogli pokazati koliko štete otpada na slučajnosti i nemar, a koliko pak na namjerna pustošenja. Svi pojedini ovdje opisani uzroci izazvali su na otoku Hvaru nekoć prekrivenom šumama — a može se reći i u čitavoj Dalmaciji — ono stanje koje sada razabiremo. I ne poduzmu li se prikladne mjere, stanje će u budućnosti biti još gore. Najvažnija i najdugotrajnija posljedica uništenja šuma jest to, da tlo potpuno ogoljuje te se pojavljuje neplodna kamena podloga. Ta je pojava doduše počela već u pradavno vrijeme, ali je u većoj mjeri uznapredovala tek otkako se bizobzirno uništava šumska vegetacija. Kraj općenito jakog nagiba zemljišta lako je žestokim i dugotrajnim pljuskovima otplaviti više ili manje onog rahlog tla, koje sadrži nešto humusa, dijelom u nizine, a otuda opet u more i pokopati na dnu morskom ono malo zemlje sposobne za obrađivanje. Sam sam u gradu Hvaru vidio koliku je masu zemlje jedna jedina oluja odnijela samo s jednog obronka u more, pa mogu zamisliti kako mora da je neobuzdana elementarna nepogoda koja hara zimi po obradivoj zemlji, u doba kad svaki potočić, koji ljeti posve presuši znade narasti do bijesne bujice. Ma da se ovdje, kao i u drugim krajevima Dalmacije, uobičajenim terasiranjem nastoji spriječiti kolikogod je mogućno otplavljivanje zemljišta, ipak je to slaba i nedovoljna zaštita protiv sve jačeg ogoljavanja tla, kome bi se moglo stati na kraj jedino uz pomoć prirodnih sila, a prije svega uspostavljanjem prvobitnog stanja. No svi pokušaji koji su poduzeti u raznim zemljama oko Sredozemnog Mora, u kršu i drugdje pokazuju, kako je teško jednom ogoljeno tlo opet osposobiti za rast drveća (privesti šumskoj kulturi). Iako na otoku Hvaru, malom i uskom, nema rijeka, koje bi neprestano otplavljivale obradivu zemlju u more, na dalmatinskom je kopnu drukčije. Tu su rijeke, koje izviru iz Dinarskih Alpa i utječu u Jadransko more, Cetina, Krka, Solina i naro i |