DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 46     <-- 46 -->        PDF

čito Neretva, koje već od davnine nemalo pridonose zasipavanju luka, na njihovu ušću
pijeskom i stvaranju aluvijalnog tla.1
Ovo zlo, koje nezadrživim tokom vremena napreduje, nije samo veliko za otok


o kome govorimo, nego i za čitavu Dalmaciju, pa cjelokupno stanovništvo postaje na
očigled sve siromašnije.
Hoćemo li da se ovi krajevi, koji idu ususret potpunoj propasti, još jednom
podignu i dođu u bolje prilike, moramo postupiti vrlo energično.
No to se može provesti samo ako se budu prirodni zakoni većma poštivali negoli
ljudski, koji se često održavaju vrlo manjkavo i bez dovoljno strogosti.
Za rješenje ove zadaće koristiti će popravak zemljoradnje, uvođenje novog
kulturnog bilja i kakova već druga slična sredstva poznajemo, isto tako slabo kao
što su koristila Grčkoj, i kao što je uvođenje uzornih gospodarstava koristilo
Jonskim Otocima. Najprije treba pograbiti neprijatelja i oboriti ga, ak o želim o
da prekinemo njegova pustošenja, a to možemo provesti
prije svega zaštitom i podizanjem šuma, gdje se mora
zavesti prikladan šumski red.


Nije teško razlikovati već na prvi pogled one dijelove otoka, kojima upravljaju
općine od onih koji se nalaze u privatnom posjedu. Jednom prilikom, na putu od
Jelse preko Starigrada do Hvara kroz planinu mogao sam to jasno vidjeti. Dok
općinski distrikti u pravilu upadaju u oči nedostatatkom svake vegetacije, pokazujući
često same gole bijele kredne stijene, dotle često u neposrednom susjedstvu nalazimo
prilične sastojine bora. Na temelju prikupljenih podataka bilo je nekoć i ono
pusto zemljište pod šumom; no prolazni dobitak, koji se mogao izvući iz šuma na.
račun njihova uništenja bio je za općine i suviše primamljiv da ne bude objeručke
prihvaćen, dakako protiv njihova vlastitog interesa. Sličnih bi se primjera na otocima
i kopnu dalmatinskom dalo navesti i više.


No što da se kaže o proizvođačima vapna, koji ne štede ni posljednjeg panja
pa čak ni grmlja, samo da iz nekoliko brodskih tovara vapna izbiju mršavu zaradu.
Promatrao sam na susjednim Paklenim otocima pet vapnenih peći, koje su, postavljene
na maloj međusobnoj udaljenosti, tek nedavno proradile, koristeći, razumljivo,
okolno grmlje. Uslijed toga izgledala je okolina kao izbrijana. Otok Borovac, kome
samo ime kaže da je nekoć bio prekriven borovom šumom, sad je samo gola stijena,
na kojoj jedva životari nisko grmlje.


Ali, neka kletva čitavog kraja padne na one, koji — jedva se usuđujem reći —
gule koru s mladih borova i njome trguju. Budući da drvo lišeno kore mora uginuti,
to će ovaj postupak sadašnjoj kao i budućoj vegetaciji zadati smrtni udarac. Više
sam puta na udaljenijim mjestima vidio takove osakaćene borove i doznao sam da se
ova divljaštva vrše bez znanja i privole vlasnika. Kako su smolari najveći neprijatelji
šumski na Cipru, tako su to oni, koji gule koru, na ovom otoku. Neznatnog
dobitka radi uništavaju oni uzdanicu narodnu ponos i radost čitavog kraja. Kora
služi za bojadisanje i odvozi se na daleko; no dijelom se upotrebljava i ovdje za
bojadisanje i konzerviranje ribarskih mreža.


Razumljivo je, da se ovdje ne radi o šaci kore, nego o mnogim kvintalima te
po sebi bezvrijedne, no za održavanje šume neophodno potrebne stvari.


Napuštajući otok vidio sam na vlastite oči kako jedna korom natovarena barka
diže jedra da isplovi iz luke, i tada sam doznao da su toga proljeća već dva takova
brodska tovara poslana u Veneciju.


Zar vlada nema očiju za ovu krađu, koja stanovnike i kraj vodi u propast? Zar
općinska poglavarstva, kojih je dužnost da savjesno čuvaju interese zemlje mogu na.
sebe primiti odgovornost za to da se pred njihovim očima bez ikakova straha odvija
ova krvava trgovina?


Želio bih da ova ozbiljna opomena bude od koristi prijaznom otoku kome du
gujem toliko lijepih dana i ugodne razonode, da mu uščuva blago, po kome nesamo
da je dobio ime» nego je ono nekoć bilo njegovo najveće bogatstvo. A. Kauders


1 Dr. F. Lanza, Sopra le formazioni geognostiche della Dalmazia, Trieste 1860


p. 285
332