DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 49     <-- 49 -->        PDF

kalemljenje i si. sijat ćemo mnogo rjeđe. U tom slučaju ćemo za jednu godinu, bez
ikakve naročite njege, dobiti jake i razvijene biljke. Dakle, zaitedit ćemo na trošku
i vremenu, jer nam ne će biti potrebno da slijedeće godine »školujemo« sadnice.
Naravno, ovakav postupak došao bi u obzir ako sjetvu obavimo u jesen, jer u tom
slučaju možemo očekivati vrlo dobar postotak nicanja, a time i ravnomjeran raspored
biljaka po zasijanoj površini.


Pošumljavanje direktnom sjetvom na terenu. Poznati italijanski šumarski stručnjak
A. Giacobbe u svojoj raspravi »Praktična vrijednost ekologije pri izboru vrsta
za naša pošumljavanja« (La rivista forestale Italiana, No 3, 1939).) osvrće se na
neuspjehe kod pošumljavanja degradiranih šumskih zemljišta, te smatra da je
uzrok tome, što za vrste koje se upotrebljavaju ne odgovaraju ekološke prilike
terena koji se pošumljuje. Zato autor preporučuje za pravilan izbor vrsta svoj
tzv. ekološki metod.


Taj metod sastoji se uglavnom u slijedećem:
Na neki degradirani teren, koji se želi pošumiti, sije se omaške na neobrađeno
tlo sve one vrste, koje se poslije sumarnog proučavanja staništa smatraju prikladnima.
Vrstu, koje sjeme pod takovim prirodnim uslovima sjetve nađe povoljne prilike
za klijanje, a biljka dalje za rast, autor smatra »ekološki indiciranom« za pošumljavanje
dotičnog terena te samo nju treba upotrebiti. Sijati na neobrađeno tlo
i u vrijeme prirodnog opadanja sjemena potrebno je da bi se što je više moguće
približilo radu prirode. Ako bi se sijalo u obrađeno tlo ili čak primijenila sadnja,
onda bi većina upotrebljenih vrsta u početku manje više pokazala uspjeh, ali u tom
slučaju bi se na umjetan način stvorili povoljni uslovi za rast biljke i selekcija bi
kasnije nastupila. Autor ispravnost svog metoda potvrđuje rezultatima pokusa, koje
je proveo na Monti Pisani.
Smatrajući metod Giacobbea interesantnim izvršili smo po njemu pokus.
Pokus je proveden na Kočinom brdu kod Klisa (nadm. visina 480 m, ekspozicija
Sj-I) 1951 godine. Teren je kamenit, te rastrojeno pločasto i živo vapnenačko
kamenje pokriva oko 90%> površine. Od elemenata prijašnje šume zadržao se po
koji grm raseljke,´ crnog jasena, graba i medunca, a od prizemnog rašća obilan je
vrijesak (Satureia montana) i bjelušina (Inula Candida), Ova posljednja karakteristična
je za jako degradirane terene.
Na tom terenu posijano je omaške, na neobrađeno tlo, sjeme slijedećih vrsta:
crni bor, alepski bor, čempres, crni jasen, crni grab, bijeli grab, klen, maklen
i rašeljka. Sjeme je sabrato u okolnim sastojinama i sijano u vrijeme prirodnog
opadanja.
Crni bor i čempres uopće nisu nikli. Alepski bor, crni jasen, crni i bijeli grab
neznatno; nešto bolje je nikao klen i maklen, ali ipak u vrlo malom postotku, dok je
rašeljka nikla odlično. U maju 1952. izbrojili smo na zasijanoj površini 1000 njenih
biljčica. Pošto smo sjemena raseljke posijali 1 kg i prethodno ustanovili da u 1 kg
ima oko 7500 sjemenaka, znači da je terenska klijavost sjemena iznosila nešto preko
13°/o. Kad se uzme u obzir da je sjeme bilo skoro 9 mjeseci potpuno nezaštićeno
(od početka augusta do aprila, kad je počelo nicati) jer je sijano omaške na neobrađeno
tlo, ovaj postotak svakako zadovoljava.


Tokom ljeta, koje je 1952. godine bilo izvanredno sušno, stradale su biljčice
svih ostalih vrsta, dok je rašeljka uginulo samo nekoliko. One se i danas tu nalaze
u velikom broju.


Ne ćemo se ovdje upuštati u ocjenu Giacobbeovog metoda, odnosno da li je
samo ona vrsta prikladna za pošumljavanje do čijeg se izbora dođe na ovaj način.
Smatramo ipak da taj metod zaslužuje pažnju i mi ćemo ovakav pokus ponoviti na
drugim terenima, da bismo stekli određenije mišljenje. Namjera nam je bila samo
da prikažemo, kako smo sijući rašeljku omaške na neobrađenom tlu i na jako degradiranom
terenu, postigli vrlo dobar rezultat. Biljke raseljke su doduše prilično
malo prirasle, jer tlo uopće nije bilo obrađeno. No ukoliko bi se tlo pred sjetvu
obradilo, jasno je da se može očekivati još bolji postotak nicanja i brži razvitak
biljaka. Pokusi sa rašeljkom koji su u toku to potvrđuju.


335