DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Kod jednog pokusnog pošumljavanja izvedenog sadnjom na istom terenu,
također smo sa rašeljkom postigli najbolji rezultat (sađen je. još crni bor, košćela,
crni jasen, čempres i brijest). Sadnice rašeljke ne samo da su se najbolje primile,
nego također najbrže prirašćuju i najbujnije izgledaju.


Dva opisana pokusa, premda orijentacione naravi, dali su ipak neke za praksu
interesantne podatke:


1. Jesenja sjetva, kao i sjetva neposredno po sabiranju sjemena u rasadniku
pokazala se najprikladnijom, pošto je sjeme niklo već slijedeće proljeće i u najboljem
postotku. Jesenja sjetva na terenu također je dala, obzirom na broj niknutih
biljaka u proljeće, zadovoljavajući rezultat.
2. Pokus u rasadniku upućuje da rjeđom sjetvom možemo, bez drugih agrotehničkih
mjera, u jednoj godini uzgojiti vrlo jake i razvijene sadnice.
3. Rašeljka, sijana direktno na vrlo degradiranom terenu najbolje je nikla od
svih upotrebljenih vrsta. Njezine biljčice su jedine izdržale jaku sušu 1952. godine
i dalje dobro napreduju.
Kao što smo u početku napomenuli, Institut istražuje detaljno uzgoj rašeljke
posebnim metodama. Dali smo ovaj prikaz prethodno postignutih rezultata u nadi
da će možda korisno poslužiti onima koji rašeljku upotrebljavaju kod pošumljavanja.


Ing. ž. Vrdoljak


PRILOG POZNAVANJU BIONOMIJE THAUMETOPOEA PITYOCAMPA-E


1. Thaumetopoea pityiocampa Schriff., po našoj stručnoj literaturi
borov četnjak a po narodnu borov prelac, je štetnik, čija se gusjenica
često zapaža po borovim sastojinama (alepskog i crnog bora) na kraškom
području. U zimu 1951. godine u većoj mjeri zapažen i u Lici , kako izvješćuje ing.
Kosovi ć (u Šumarskom listu br. 4. iz 1952.). Do danas je borov prelac najrašireniji
štetenik borovih šuma kako u zoni zimzelenih listača tako i van nje na
kraškom području. Taj štetenik je značajan ne samo po prostornoj raširenosti nego
i radi svojih gradacija, kada hametom gusjenice obrste napadnute sastojine. Jače
štetne posljedice međutim do danas nisu zabilježene, ali je van sumnje da višegodišnji
ili češći uzastopni napadi mogu biti katastrofalni za dotičnu sastojinu, jer
mogu nadoći sekundarni štetenici. Stoga nije na odmet. da zabilježimo neke činjenice
iz bionomije i suzbijanja ovog štetenika.
2. Dr Živoj ino vić u svojoj Entomologiji1 (str. 293.) među ostalim kao
bionomsku karakteristiku navodi i slijedeće: »U godini piljenja gusjenice izlaze na
brst do prvih mrazeva (oktobra) kada prestaju sa ishranom i ostaju u svojim gnezdima
da prezime. Sa prvim danima proleća (aprila) nastavljaju sa brstom sve do
sredine maja«. Obzirom na topliji dio kraškog područja ovo važi samo u toliko, što
gusjenici prezimljuju u zaprecima, ali ne i to, da se preko zime ne hrane. Baš tokom
zime su mnoga stabla alepskog bora obrštena, odnosno napad ovih gusjenica tokom
zime ne očituje se samo po zaprecima, nego i po njihovom brstu. Brst, prema tome,
traje čitave zime ali uz jedan uvjet: da je vrijeme toplije. A koje se vrijeme za
gusjenicu borovog prelca može označiti kao toplije? Na to nalazimo odgovor u
jednom članku časopisa »Monte e Boschi«.2 Autor navodi, da gusjenice izlaze na brst
povremeno za sunčana vremena, dok je intenzivnije žderanje vezano uz prosječnu
temperaturu od 10" C. To znači da se na otocima i južnodalmatinskom dijelu gusjenica
može hraniti gotovo preko cijele zime: Dubrovnik ima srednju mjesečnu temperaturu
ispod 10° C samo u I. i II. mje., Hvar u I., II. i XII. mj., dok i Mostar ima
temperaturu blizu 10° C u XII. i III. mj. Razumljivo je, da uz prosječne mjesečne
temperature od blizu 10° znači, da ima i veći broj dana kada srednje temperature
premašuju ovu granicu. I ne samo na području označenih mjesta, nego i sjevernije,
1 Dr. Sv. Živojinović: Šumarska entomologija, Beograd 1948.
2 Giuseppe Pepe: La processionaria del pino — Monte et Boschi br. 2. iz 1951. g.


836