DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Na koncu, govoreći o raznim vrstama javora, a naročito o javoru mlječu (Acer
platanoides L.), autor naglašuje, da je bolja jesenska sjetva nego li koja vrst
stratifikacije.


Sveska 4 Ing. Jakob Sučić : O arealu pitomog kestena na području Srebrenice sa
kratkim osvrtom na ostala nalazišta kestena u NR BiH — Sarajevo 1953
(Prikaz ovog rada donesen je Š. L. br. 5/6 — 1954. — Fukarek).


Sveska 5 Ing. Li. Pataky : Prilog proučavanja bosanskih šikara — Sarajevo 1953


Namjera je autora da u vidu prethodnih obavještenja upozna zainteresirane sa
nekim detaljima vezanim na problematiku bosanskih šikara i da pritom prečisti
izvjesne nejasnoće u pojmovima: šibljak, šikara (tipične i odrasle) i degradirane
niske šume, čija današnja ukupna površina u BiH iznaša preko 360.000 ha. On ističe,
da je glavno težište oglednih radova instituta usmjerio na rješavanje praktične
strane tog problema tj. na proučavanje meliorativnih mjera na tim ogromnim
površinama.


Prikaz je podijeljen na šest dijelova: 1) pojmovi »šikara« i »šiljak« sa kritičnim
osvrtom o porijeklu bosanskih šiljaka, 2) Porijeklo i uzroci nastanka šikara, 3) 0
regeneracionoj sposobnosti šikara, 4) Vegetacijski oblici niskih šuma, 5) površina
i prostranstvo šikara na području Bosne i 6) Kratak historijski osvrt na uzroke
postanka šikara u BiH.


Na koncu autor ističe činjenicu, da se je stanje i izgled bosanskih šikara u
posljednjim godinama (zahvaljujuć raznim uprav, mjerama kao i zabrani držanja
koza) naglo i očigledno popravilo ne toliko kvalitetno koliko u pogledu uzrasta.
Danas postoji još vrlo malo kompleksa tzv. tipičnih, nisko pri zemlji ogriženih i
prileglih oblika. Većina današnjih šikara pretstavljaju 2 ili više metara uzrasle
sastojine od kojih se u budućnosti bez daljnji meliorativnih mjera ne može očekivati
kvalitetno vrednije niske šume, ali možemo- očekivati bar jače i sigurnije zaštitne
plašteve kao i prihode u ogrjevu, kolju i drugim sitnim sortimentima.


Postoji opravdana nada, da će uskoro na temelju već postavljenih kao i budućih
ogleda operativa dobiti korisne smjernice i upute za rad na polju melioracije šikara,
što si je Institut za naučna šumarska istraživanja u Sarajevu i uzeo za svoj osnovni
zadatak. Ing. Brixy


STRANA STRUČNA ŠTAMPA


Fourchy P.-de Lemps F., Un exemple de mise en valeur des taillis de Cheme
pubescent au moyen du Cedre (Primjer podizanja vrijednosti meduncevih šikara
pomoću cedra). Revue forestiere frangaise. No 3/1954, st.151.


Medunac zauzima u Francuskoj vrlo široko područje, ne samo u mediteranskoj
regiji, nego također i sjevernije. To su prostrane površine s plitkim i suhim tlom,
naseljene samo kržljavim šikarama medunca vrlo male gospodarske vrijednosti,
koje za francusko šumarstvo predstavljaju poseban problem. Autori smatraju da
bi vraćanje t. zv. »prirodnoj šumi« bilo vrlo problematično; osim toga izvjesne
šumske »prirodne« vrste, među koje spada i medunac, imaju vrlo mali praktični
značaj. Introdukcija crnog bora, ne smatra se pogodnom, pošto se radi o vrsti,
koj# se slabo prirodno pomlađuje te je neprikladna za stvaranje trajne sastojine, a
također vrlo slabo popravlja tlo i stanište. Autori smatraju mnogo pogodnijim
mediteranske jele i cedar, vrste sposobne da dadu vrijedne i trajne i stabilne
sastojine, koje se prirodno pomlađuju i melioriraju tlo. Osobito prikladnim smatraju
cedar s kojim se sadašnje degradirane medunčeve šikare mogu privesti korisnoj
šumskoj proizvodnji.


Kao primjer navode pošumljavanje cedrom i crnim borom u domeni Trouhalde
kod Dijona. To je kamenit teren sa slojevima vapnenca koji teku gotovo vodoravno;


339




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 54     <-- 54 -->        PDF

tlo je vrlo plitko i suho. Osim medunca od grmova pridolazi po koji šimšir, borovica,
mukinja, rašeljka, žutika, svib, crni trn i glog, a od prizemnog rašća Bromus
erectus, Brachypodium pinnatum, Festuca duriuscula, Hippocrepis comosa, Geranium
sanguineum, Teucrium chamaedrys i dr. čije prisustvo jasno odaje mediteranski
utkaj. Klimu karakteriše mala količina oborina (713 mm. godišnje) te vruće i sušno
ljeto. Pošumljavanje na takvom terenu izvedeno je 1876. Sada tu postoji mješovita
sastojina Atlanskog cedra i crnog bora. Cedrovi su vitki, bujni i čisti od grana, dok
su borovi manji i slabijeg vitaliteta. Osim toga na čistinama postoji vrlo brojan
prirodni pomladak, i to gotovo isključivo cedrov.


1930. godine Stanica za šumarska istraživanja u Nancy-u osnovala je u toj
sastojini pokusnu plohu s ciljem da prati njen razvitak. Tako je 1930., 1940. i 1950.
provedena detaljna inventarizacija. Rezultati su slijedeći:


Godina Vrsta Broj stabala Volumen (m3)


cedar 306 115
1930
crni bor 326 68


redar 306 166
1940
crni bor 317 88


cedar 306 182
1950
crni bor 200 67


Prosječni godišnji prirast po hektaru i periodama 1930-40 i 1940-50:


Godina Cedar m3 Crni bor m3


2930-40 5,02 2,09


1940-50 2,78 0,78


Kao što se vidi cedar je pod istim uslovima dao mnogo veću drvnu masu i
polučio veće priraste. Slabiji prirast jedne i druge vrste u periodu 1940-50 autori
pripisuju suši (naročito u godini 1945, 1947. i 1949.).


Ovaj primjer nesumnjivo pokazuje da se cedar pokazao mnogo prikladniji za
pošumljavanje opisanog terena od bora. Postigao je veću drvnu masu, stabla su mu
kvalitetnija, a što je naročito važno, obilno se prirodno pomlađuje i time osigurava
trajnost sastojine. —


Na kraju autori se osvrću na poteškoće kod pošumljavanja ovako mršavih
i suhih terena. Naime mlade biljke ne uspijevaju da pruže korijenje dosta duboko
i time osiguraju potrebnu vlagu, te u većini slučajeva stradaju za ljetnih suša. Zbog
toga se preporučuje sadnja pod zaštitom grmova, oblaganje sadnica kamenjem
i direktna sjetva na teren, koja daje nešto bolje rezultate od sadnje. Kao najefikasnije
sredstvo preporučuje se upotreba eksploziva za pravljenje rupa i dodavanje
zemlje, što je međutim vrlo skupo.


340