DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Dali smo nešto širi prikaz ove radnje, pošto je ona vrlo interesantna za naše
kraške prilike. Kako se iz opisa područja vidi prilike su po stanju tla i vegetacije
i po klimi vrlo slične našima. Problem je isti: podizanje vrijednosti prostranih medunčevih
šikara, a crni bor također ni kod nas ne daje zadovoljavajuće rezultate,
premda se još uvijek najčešće sadi.


Ing. Ž. Vrdoljak


Edlin H. L. — The Forester´s Handbook
(Šumarski Priručnik) Thames and Hudson — London, sadrži 395 str. sa 31 fotografijom
i 12 crteža.


Knjiga je namijenjena u prvom redu terenskom šumarskom osoblju, zatim
praktičarima zaposlenim u šumskoj trgovini i industriji kao i šumoposjednicima i
farmerima. Zbog toga je pisana u lakom stilu i u glavnom sadrži samo ono što je
bitno za prilike u Velikoj Britaniji. Predgovor je napisao predsjednik Šumarskog
društva Engelske i Walesa, Mayor J. D. D. Evans. U uvodu istaknuo je sve veće
priznavanje važnosti šumarstvu u Velikoj Britaniji iza Drugog svjetskog rata i naročita
uloga državne Šumarsk e komisij e (Forestry Commission) koja je
osnovana 1919. i pomaže privatne šumoposjednike pri obnovi šuma ne samo besplatnim
stručnim savjetom već i izdašnim novčanim subvencijama.


U 23 poglavlja obuhvaćena je sva šumarska praksa i zakonodavstvo. Za naše
stručnjake najinteresantnija su poglavlja I. i XXI. u kojima se mogu upoznati sa
historijom šumarstva i šumoposjedničkom strukturom Vel. Britanije, djelokrugom
i radom Šumarske Komisije te Sistemom dobrovoljnog udruživanja privatnih šumoposjednika.
Zbog toga su ova dva poglavlja nešto detaljnije prikazana.


Poglavlja sadrže:


I. Šumski posjed Velike britamije. Ukupna površina šuma i šumskih površina
iznaša oko 1,450.000 hektara ili 6.1% čitave površine od čega otpada 38% na privremeno
neproduktivnu površinu. Velika Britanija je već tako dugo prenapučena, da
su tamo šume prašumskog tipa nestal e još prije nekoliko stoljeća. Pretežni je
dio današnjih šuma podignut vještačkim putem tokom zadnjih 150 godina. Nekadašnje
prostrane šume kraljevskih porodica prešle su još prije početka XX. stoljeća
u ruke privatnika, tako da je danas oko 80% površine sviju šuma u privatnom posjedu,
a s ostalim površinama upravlja država preko Šumarske Komisije.
Do početka ovog stoljeća državna vlast nije aktivno učestvovala u šumarstvu, već su
je prisilile velike poteškoće oko snabdijevanja s drvom tokom svjetskog rata, da
osnuje Šumarsku Komisiju. Glavna je zadaća Šumarske Komisije da u zemlji stvori
rezervu drvne mase, da u tu svrhu pomogne privatne šumoposjednike kod podizanja
i uzgoja sastojina i naročito da unaprijedi šumarstvo na polju naučnog istraživanja
i stručnog školstva. Njezin je zadatak da u 50 godina iznova podigne odnosno obnovi
još 2,000.000 ha šuma, da bi se u zemlji mogla zadovoljiti bar trećina godišnje potrebe.
U razdoblju od 1947.—1949. izvršen je popis i inventarizacija sviju šuma.
Prema stanju koncem rujna 1947. na posjed veći od 2 ha otpadalo je oko 1,380.000 ha,
dok na manji (patuljasti) posjed samo 71.600 ha. Pod stručnim nadzorom i upravom
bilo je tada 250.000 ha, a sve ostalo u rukama samih privatnika. Prema obliku šumskog
gospodarstva otpada na
visoke šume 715.000 ha
niske šume 140.000 ha
šikare 195.000 ha
devastirane 70.000 ha


a ostalo na isječene površine.
Ukupna je drvna masa tih šuma oko 75 miliona kub. metara s godišnjim
prirastom od 2,750.000 m3. Od ukupne godišnje potrebe od 19 miliona kub. metara
u zemlji se namiruje 2,300.000 m3, a manjak uvozom.


341