DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1954 str. 57 <-- 57 --> PDF |
calnog stereoskopa na rasklapanje (razlika u cijeni!) čine ovaj jednostavan razmjernik svakome pristupačan. Nutarnji razmjernik u si. 3. namijenjen je mjerenju dimenzija krošanja (tlocrtne dimenzije) u optičkom modelu ili na pojedinačnim snimcima. III. Za ispitivanje točnosti mjerenja visina stabala stajalo je na raspoloženju 14 direktno (teodolitom Wild T-2) mjerenih visina (// stabala i 3 zgrade) na području fakultetskog dobra Maksimir (uglavnom ravan teren), Zagreb, te Zeissov stereometar br. H-5102 sa zrcalnim stereoskopom s durbinima četverostrukog povećanja, kao i grafički stereometar izradjen na Astralonu4 (transparentni vinil polimerizat) uz džepni Stereoskop produkcije Optika, Zagreb. Ispitivaoja su obavila neovisno dva opažača. (Autor i laborant Zavoda za geodeziju Po!j. šumarskog fakulteta u Zagrebu Josip Ferbezer). Svaki od opažača izvršio je na spomenutih 14 stabala (odnosno zgrade) po 4 mjerenja mehaničkim i grafičkim stereometrom. Srednja slučajna pogreška pojedinog opažanja za mehanički stereometar iznosila je za prvog opažača ±2,7´ m, za drugog ± 2,5 aili u srednjem Hi = ± 2,6m Prvi je kod toga radio sa sistematskom pogreškom s = —0,1 m, a drugi sa s = —1,0 m. Primjenom grafičkog stereometra prvi je opažač radio sa srednjom slučajnom pogreškom + 3,1 m, a drugi sa ± 3.7 m ili u srednjem ^^^__^_^^_ l*a-*= ± 3,4 m Sistematska pogreška za grafički stereometar iznosila je kod prvog opažača —3,7 m, a kod drugog —2,1 m. Ovako velike sistematske pogreške pripisujem uglavnom utjecaju okolišnog reljefa. Dok naime za mjerenje visina kod mehaničkog stereometra stoji na raspoloženju jedna jedina markica, koja se razmjerno sigurno postavlja na vrlf odnosno uz podnožje stabla, dotle kod grafičkog stereometra postoji u stvari niz markica, koje čine oba pravca. Viziranje na različitu visinu u optičkom modelu daje različite presjeke pravaca, naime na različitim mjestima. Kad se grafički stereometar prostornim presjekom pravaca (koji je osim toga radi male konvergencije pravaca prilično nesiguran) stavlja na tlo, i nehotice dolazi do upliva okolišnog reljefa (trodimenzionalni model stabala:) do presjeka prema tome i čitanja dolazi pod tim uplivom na krivom mjestu. Opažač pod utjecaiem okolnih stabala dovodi do presjeka pravce nešto iznad tla što izaziva spomenutu sistematsku minus rogrešku. Sistematsku pogrešku za taj stereometar bit će dakle potrebno za svakog opažača ustanoviti i kao s takvom računati, odnosno eliminirati, kao što je to i gore učinjeno. 1 Originalni američki »Parallax wedge«, izrađen na filmu, nismo mogli upotrebiti, jer je tokom vremena suviše požutio. To je i bio glavni poticaj da se grafički stereometar izradi na Astralonu, materijalu, koji je postojan prema svjetlu. |