DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1954 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Prije svega što su prekršaji. To su povrede pravnih propisa za koje su zakonom
ili drugim propisima propisane administrativne kazne i zaštitne mjere. To su
takva činjenja odnosno nečinjenja, koja su usmjerena protiv opć e društvene discipline,
kojima se uvijek vrijeđa jedan obavezan opć i propis sa kojim se osigurava
nesmetano obavljanje privrednih, kulturnih i socijalnih djelatnosti. Prekršaj su takve
protupravne radnje, koje ometaju izvršenje propisa ovlaštenih državnih organa, a
koje su ovi donijeli u svrhu ostvarivanja zadataka državne vlasti. Prema tome administrativno-
kazneni postupak pokreće se i vodi uvijek po službenoj dužnosti. Ako je
dakle protiv učinioca prekršaja podnesena prijava, ona služi samo kao povo
d pokretanju postupka. Oštećenom (šumariji) uvijek je u interesu da podnese
prijavu kako bi putem administrativno-kaznenog postupka došao do naknade štete,
no sudac za prekršaje neće pokrenuti postupak zato da naplati odnosno nadoknadi
štetu šumariji, nego da, ako hoćete, kao predstavnik društva kazni činjenje odnosno
nečinjenje usmjereno protiv opć e društvene discipline. Ovdje je suština nesporazuma
kod nekih šumarija, koje smatraju, da je čitav administrativno-kazneni postupak
samo sredstvo, neke vrsti sud sa uprošćenim i hitnim postupkom, pomoću koga
će doći do naknade štete.


Oštećeni međutim može samo prijaviti prekršaj i u vezi s tim istaknuti
građansko-pravni zahtjev za naknadu štete, te podnositi dokaze i stavljati prijedloge.


Ukoliko, ako je prijavu podnijela šumarija, sudac za prekršaje ustanovi da
djelo nije prekršaj, mora donijeti obrazloženu odluku da nema mjesta pokretanju
postupka. U ovom slučaju oštećeni (šumarija) ima pravo žalbe drugostepenom organu
u roku od osam dana od dostave rješenja (pismeno ili u zapisnik kod organa, koji
je donio rješenje). U obrazloženoj odluci mora se oštećeni uputiti, da se za naknadu
štete može obratiti redovnom sudu.


Sve dok se ne donese rješenje o prekršaju oštećeni (šumarija) može podnositi
zahtjev za naknadu štete. O torn zahtjevu dakle odlučit će se u rješenj u o pre kršaju
. Međutim utvrđivanje visine štete ne smije biti razlog za odugovlačenje
administrativno-kaznenog postupka. Sudac za prekršaje ne može odgađati donošenje
rješenja o prekršaju, ako je već utvrđeno činjenično stanje i odgovornost krivca,
samo radi toga, što nije utvrđena visina štete, čiju naknadu traži oštećeni (šumarija).
Stoga, ako se visina štete ne može utvrditi ili bi se raspravljanjem o šteti
ometao brzi tok postupka oštećeni će se uputiti sa svojom tražbinom na redoviti put
pravde. Isto tako, ako oštećeni traži veću naknadu od one koja mu se može priznati
prema okolnostima, odredit će se naknada prema utvrđenim okolnostima, a za ostatak
uputiti, da kod suda ostvaruje svoje potraživanje (proti ove odluke oštećeni
nema pravo žalbe).


U slučaju da se postupak obustavi, oštećeni će se također (obavezno) uputiti
na redoviti put pravde.


Kako međutim postupiti, kada kažnjeni neće da plati štetu, odnosno kako se
podnosi zahtjev za prisilnu naplatu štete. Ovdje treba napomenuti jedino to, da se
zahtjev (podnosi ga oštećeni) za pravilnu naplatu naknade štete podnosi pismeno
ili usmeno u zapisnik organu nadležnom za izvršenje prisilne naplate (nadležan je
državni organ, koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu), te, da se može
tražiti prisilnu naplatau naknade štete iz nekretnina, tek pošto je prethodno državni
organ ustanovio, da se naknada štete nije mogla naplatiti iz pokretne imovine kažnjenog.
Državni organ kod koga se tražilo naplatu naknade štete, dužan je o nemogućnosti
naplate obavjestiti oštećenog pismenim rješenjem.


Napomenut ćemo ovdje i pitanje kažnjavanja maloljetnika, jer se neke šumarije
žale, da im čine štetu, a sudac za prekršaje neće da postupa niti proti njemu
niti proti roditeljima.


Ovdje treba napomenuti prije svega, da se za prekršaj ne će kazniti osoba,
koja u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršila 14 godina. Ovo stoga, što se pretpostavlja,
da osobe mlađe od 14 godina, nemaju potrebnu duševnu zrelost, nisu toliko
umno razvijene, da bi mogle shvatiti značenje svoga dijela. Međutim sudac za pre