DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 113 <-- 113 --> PDF |
3. ako je disciplinsko djelo učinio službenik, koji je osuđivan za krivična djelaj 4. ako je disciplinsko djelo učinjeno iz koristoljublja ili drugih niskih pobuda; 5. ako je disciplinsko djelo učinjeno u povratu (u povratu se nalazi službenik, koji prije isteka 6 mjeseci od dana izdrzane, zastarjele ili oproštene disciplinske kazne ponovo učini teže disciplinsko djelo). Kao olakšavajuće okolnosti (61. 44. Osnovnog zakona o prekršajima naročit a će se smatrati: 1. ako je disciplinsko djelo učinjeno prekoračenjem granice krajne nužde; 2. ako je disciplinsko djelo učinjeno sa smanjenom uračunljivošću, osim ako je to stanje prouzrokovano pijanstvom; 3. ako je učinilac uklonio posljedice svog djela, ili poduzeo mjere, da ih otkloni; 4. ako je disciplinsko djelo učinjeno pod pritiskom prijetnje, prinude, službene ili druge podređenosti; 5. ako je disciplinsko djelo učinjeno uslijed jakog uzbuđenja ili neskrivljenog izazivanja; 6. ako je disciplinsko djelo učinjeno iz nužde´ ili uslijed sticaja teških prilika; 7. ako je disciplinsko djelo učinjeno uslijed slučajnog sticaja okolnosti (vidi komentar odgovarajućeg člana ZoDS). Jasno je, da starješina može uzeti u obzir ,i druge otežavajuće i olakšavajuće okolnosti, budući da u Osnovnom zakonu o prekršajima nisu te okolnosti nabrojene taksativno. Ukoliko starješine u svemu postupe kako je gore navedeno rijetko će se ukazati potreba, da disciplinski sud određuje disciplinsko isleđenje t. j . da naknadno utvrđuje, da li postoje temelji za disciplinsko gonjenje i da prikuplja dokazala. Potrebno je ovdje napomenuti i slučaj kada disciplinski prestup predstavlja i krivično djelo. Premda će u pravilu disciplinski sud dostavljati prijavu nadležnom javnom tužiocu i o tome izvijestiti starješinu službenika, nije isključena mogućnost, da tu prijavu podnese starješina šumarije izravno. U tom slučaju potrebno je, da se o tome obavijesti disciplinski sud, kako bi se izbjeglo dvostruko prijavljivanje. Međutim, kako je napomenuto, starješina treba u pravilu da ovo prepušta disciplinskom sudu, a ako se bude poštivao propis koji nalaže hitnost disciplinskog postupka, mogu od toga biti samo, i to ne male, koristi. Kod ovoga svega se može napomenuti da gonjenje disciplinskog prestupa zastaruje za dvije godine od dana izvršenog djela, ukoliko prestup nije i krivično djelo u kom slučaju prestup zastaruje kad i krivično djelo. Kako se u praksi rijetko dešava, da prođe toliko vremena, a da starješina ništa ne poduzima u cilju gonjenja prestupnika (saslušanja, izviđa) to se ne ćemo upuštati u daljnja raspravljanja o tom pitanju. II. Kako je cilj disciplinskog kažnjavanja zaštita služben e discipline, a ona se ima do kraja sprovoditi, to će se službenika pozivati na odgovornost i kažnjavati i u slučaju, kad bude premješten ili postavljen na drugu dužnost, pa što više, i u slučaju kad se njegova ustanova ukine. Ovdje se odmah napominje, da službenik ne može otkazati službu, ako je pod disciplinskom istragom ili ako je u materijalnoj obavezi prema državi. Pokazalo se naime, u praksi, da službenici pokušavaju, ne baš tako često, ali ipak pokušavaju, čim počine disciplinski prestup, predati otkaz i izbjeći odgovornosti. U takvim slučajevima Šumarija će odbaciti otkaz (čl. 87. Zakona o drž. službenicima) i sprovesti postupak do kraja. Ako se, međutim, službenika premjesti na drugu dužnost, bit će za njega nadležan disciplinski sud one organizacione jedinice, čiji je on bio službenik u doba počinjenja prestupa. Ako se znači, poslije premještaja službenika dozna, da je učinio kakav disciplinski prestup dok je pripadao organizacionoj jedinici iz koje je premješten, bit će za odluku o disciplinskom postupku odnosno i prestupu nadležan disciplinski sud ranije organizacione jedinice. 523 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 114 <-- 114 --> PDF |
U slučaju kad se službenika dodijeli na rad u drugu organizacionu jedinicu, pa tamo počini kakav disciplinski prestup, bit će nadležan sud te organizacione jedinice, a ne one ranije. Međutim, ako službenik nije dodijeljen na rad, nego samo počini kakav disciplinski prestup u nekoj drugoj organizacionoj jedinici, na pr. na službenom putu, ostat će ipak nadležan disciplinski sud jedinice, čiji je on službenik. U koliko se ukine ustanova, za službenika će biti nadležan disciplinski sud one organizacione jedinice, koja ga je preuzela. Nije rijetko, da su saizvršioci disciplinskog prestupa službenici raznih organizacionih jedinica. U tom slučaju će biti nadležan disciplinski sud po rangu najviši (rang organizacione jedinice odredit će i rang disciplinskog suda), a ako su disciplinski sudovi istog ranga, onda onaj, koji prvi započne postupak ili koji bude delegiran od Višeg disciplinskog suda pri Izvršnom vijeću NRH. Od mnogo je veće važnosti, da napomenemo, da se disciplinski postupak mor a voditi i protiv službenika kome je prestala služba i to bez obzira na osnov prestanka i bez obzira da li je postupak započet ili nije. Pravomoćna presuda mora se upisati u službenički list, bila ona osuđujuća ili oslobađajuća. III. Nakon dostave pravomoćne presude disciplinskog suda, šumarija je stavila prijedlog to se u praksi već par puta dogodilo, da se oproste kazne kažnjenim službenicima odnosno barem obustavi naplata štete, jer da se tu radi o inače marljivim i dobrim službenicima, koji da iz objektivnih razloga nisu mogli spriječiti oštećenje državne imovine. Ovom prijedlogu nije bilo moguće udovoljiti. Šteta, koju državi nanese službenik, može se proglasiti nenaplativom za onaj dio, koji se nije mogao naplatiti u roku od 5 godina od dana kada je započeta obustava prinadležnosti na temelju rješenja o zabrani, samo posebnim rješenjem Izvršnog vijeća FNRJ (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima — Službeni list FNRJ br. 11/50) odnosno nakon reorganizacije državnog uređenja drugih ovlaštenih organa. Tako u Odluci o ovlaštenju administrativne komisije za donošenje rješenja u poslovima iz nadležnosti Saveznog Izvršnog Vijeća stoji, da se pomenuta komisija ovlašćuje, da donosi u ime Vijeća rješenja o ublažavanju odnosno o djelomičnom ili potpunom oslobođenju od izvršenja pravomoćne izrečene disciplinske kazne i o oslobođenju od plaćanja naknade štete ili o odustanku od njezine naplate za koja je po postojećim propisima (čl 68 a i b Zakona o državnim službenicima) nadležno Savezno Izvršno vijeće (Službeni list FNRJ br. 29/54). Napominje se ovdje, da nitko, pa ni kažnjeni službenik, nema prava činiti prijedlo g za pomilovanje (ublažavanje ili oslobođenje), no zakon ne brani kažnjenom službeniku da se molbo m obrati za donošenje takvog akta, koji inače ne osporava zakonitost i pravilnost sudske presude. Kako nam prostor ne dozvoljava da detaljno razrađujemo sva ta i slična pitanja, to ćemo samo redom napomenuti preostalo, što smatramo, da bi bilo od koristi za praksu, osvrnuvši se na kraju i na izvršenje presude. U koliko službenik bude krivično i disciplinski kažnjen, a kasnije amnestiran ili pomilovan po krivičnim djelima, takva amnestija, odnosno pomilovanje nema nikakvog uticaja na disciplinsku presudu (pa i na postupak) u koliko u samom aktu o amnestiji odnosno pomilovanju nisu obuhvaćena izričito i disciplinska djela. Tako na pr. osoba, kojoj je ranije prestala služba po sili zakona radi pravomoćne krivične presude, u slučaju amnestije ili pomilovanja može , ali ne mor a biti odmah primljena u državnu službu. Međutim, ako je osoba bila kažnjena ne samo krivično, nego i disciplinski otpustom iz službe (1—3 godine), takva se osoba i nakon amnestije odnosno pomilovanja ne može primiti u službu sve dok ne protekne rok o udaljenju iz službe naznačen u disciplinskoj presudi. U koliko šumarija smatra da službenik stvarno nije kriv, valja je upoznati s propisom čl. 77. Zakona o državnim službenicima koji kaže, da disciplinski tužilac, |