DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 117 <-- 117 --> PDF |
do danas praktički sterilnih. Kod povećane proizvodnje moći će se ofureni listovi i plodovi vjerojatno konservirati sušenjem na suncu za kasniju upotrebu. Šumari će ovu stvar prikazati zainteresovanim seljanima i podizati kulture opuncije, imajući u vidu da je obnova šume na kršu uslovljena poboljšanjem ekonomskih prilika naroda, u prvom redu povećanjem stočne hrane. (Kudzu (Pueraria hirsuta), što je s uspjehom uvodi ing. Ziani ogroman je doprinos u tom pravcu.) Rad s opuncijom je vrlo zahvalan: list ili njegov dio turi se među kamenje krajem augusta ili u septembru prije kiša, gdje se odmah ukorijeni. Uspjeh je siguran, a koristi nastupaju već u drugoj godini vegetacije. Iz referata ing. Ant e Premužića : »Rješavanje kraškog problema pomoću novog sistema seljačkog gospodarenja« (Beograd, 24. juna 1935.) uzimam završne riječi: »Čini se međutim, da bi se do sloja humusa i naslage zemlje moglo doći brže uporabom primjerice nekih vrsta kakteja. V. Helm kaže za opunciju ficus indicu u jednoj svojoj knjizi ovo: — Po svim obalama, od Atlasa do Sierre Morene, pored Etne do Taurusa i Sinaja, prevukla je ta biljka najsuše i najneplodnije stijene i kamenjare i povratila ih je, stvarajući humus, opet kulturi. Na Etni je sade po kamenju lave, da ga prije učini sposobnim za obradu. Njezino trnje služi kao ograda poljima, lišćem joj se hrani stoka, a sočni njeni plodovi prehranjuju i osvježuju s jeseni četiri mjeseca svake godine čitavo pučanstvo. Upotrebom te biljke postalo je moguće gospodarsko iskorištavati i takva zemljišta, koja prije toga nisu bila sposobna ni za šumsku kulturu. — Ova biljka je na otoku Rabu preživljela i zimu 1929. godine vani, a u Dalmaciji uspijeva na mnogo mjesta u divljem stanju. Razmnaža se i prima vrlo lako listovima. Iz vlastita opažanja o opunciji neznana ništa kazati, ali ako je uistinu takav tvorac humusa, onda su sabrani svi elementi, da se barem na južnim dijelovima jugoslavenskog primorskog krša novi moderni sistem seljačkog kraškog gospodarstva započne i na širokoj osnovici provede.« Primjedba : Uzalud sam dvije godine očekivao glas o novoj ulozi opuncije u »Š. L.« sa Brača. No, kako kroz to vrijeme važnost opuncije nije opala, potrebno je dati o njoj prikaz našoj stručnoj javnosti. Ing. VI. Beltram MOLJAC JELOVIH IGLICA U SASTOJINAMA GORSKOG KOTARA Boraveći početkom mjeseca lipnja o. g. sa studentima na obaveznoj školskoj praksi u fakultetskim šumama na području šumarije Zalesina, naišli smo na skupine mladih jelovih stabalaca, čije su iglice u tako velikom broju opale, da su krošnje ostale jako proređene. Izgled krošanja popravili su tek novi ovogodišnji izbojci. Ista je pojava zapažena i na nekim srednjedobnom, a i pojedinim starijim jelovim stablima. Pregledom iglica determiniran je kao uzročnik ove pojave leptirić A r g yresthi a fundell a F. R. iz familije moljaca (Yponomentida). Prema dobivenim podacima zapažena je ta pojava u većoj ili manjoj mjeri u mnogim jelovim sastojinama Gorskog Kotara pa držimo, da je od važnosti i korisno, da ju na ovom mjestu evidentiramo i prema stručnoj literaturi točnije opišemo. Moljac jelovih iglica (Argyresthia fundella F. R.) je leptirić sa rasponom krila 10—12 mm. Gornje krilo je bijelo sa smeđim poprečnim isprekidanim šarama. Njegova tamnozelena gusjenica ima sjajno crnu glavu i tamni leđni štitić. Leptir leti koncem maja do početka juna. Na svakoj iglici odlaže po 1 jaje. Gusjenica minira iglicu i u njoj prezimljuje. Slijedeće proljeće nastavlja gusjenica žderanje na drugim iglicama i zakukuljuje se početkom maja na donjoj strani nepovrijeđenih iglica u vretencu slični svilenasti sjajni bijeli zapredak. Napad može biti tako jak, da se krošnje jako prorede. Naročito napada 30—40-godišnje jelove, a i smrekove sastojine. (Nüsslin: Forstinsektenkunde, Berlin 1927; Hess-Beck): Forstschutz I. 527 |