DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 117     <-- 117 -->        PDF

do danas praktički sterilnih. Kod povećane proizvodnje moći će se ofureni listovi i
plodovi vjerojatno konservirati sušenjem na suncu za kasniju upotrebu.


Šumari će ovu stvar prikazati zainteresovanim seljanima i podizati kulture opuncije,
imajući u vidu da je obnova šume na kršu uslovljena poboljšanjem ekonomskih
prilika naroda, u prvom redu povećanjem stočne hrane. (Kudzu (Pueraria hirsuta),
što je s uspjehom uvodi ing. Ziani ogroman je doprinos u tom pravcu.) Rad s opuncijom
je vrlo zahvalan: list ili njegov dio turi se među kamenje krajem augusta ili
u septembru prije kiša, gdje se odmah ukorijeni. Uspjeh je siguran, a koristi nastupaju
već u drugoj godini vegetacije.


Iz referata ing. Ant e Premužića : »Rješavanje kraškog problema pomoću
novog sistema seljačkog gospodarenja« (Beograd, 24. juna 1935.) uzimam završne
riječi:


»Čini se međutim, da bi se do sloja humusa i naslage zemlje moglo doći brže
uporabom primjerice nekih vrsta kakteja. V. Helm kaže za opunciju ficus indicu u
jednoj svojoj knjizi ovo: — Po svim obalama, od Atlasa do Sierre Morene, pored
Etne do Taurusa i Sinaja, prevukla je ta biljka najsuše i najneplodnije stijene i
kamenjare i povratila ih je, stvarajući humus, opet kulturi. Na Etni je sade po kamenju
lave, da ga prije učini sposobnim za obradu. Njezino trnje služi kao ograda
poljima, lišćem joj se hrani stoka, a sočni njeni plodovi prehranjuju i osvježuju
s jeseni četiri mjeseca svake godine čitavo pučanstvo. Upotrebom te biljke postalo
je moguće gospodarsko iskorištavati i takva zemljišta, koja prije toga nisu bila
sposobna ni za šumsku kulturu. —


Ova biljka je na otoku Rabu preživljela i zimu 1929. godine vani, a u Dalmaciji
uspijeva na mnogo mjesta u divljem stanju. Razmnaža se i prima vrlo lako
listovima.


Iz vlastita opažanja o opunciji neznana ništa kazati, ali ako je uistinu takav
tvorac humusa, onda su sabrani svi elementi, da se barem na južnim dijelovima
jugoslavenskog primorskog krša novi moderni sistem seljačkog kraškog gospodarstva
započne i na širokoj osnovici provede.«


Primjedba : Uzalud sam dvije godine očekivao glas o novoj ulozi opuncije
u »Š. L.« sa Brača. No, kako kroz to vrijeme važnost opuncije nije opala, potrebno
je dati o njoj prikaz našoj stručnoj javnosti.


Ing. VI. Beltram


MOLJAC JELOVIH IGLICA U SASTOJINAMA GORSKOG KOTARA


Boraveći početkom mjeseca lipnja o. g. sa studentima na obaveznoj školskoj
praksi u fakultetskim šumama na području šumarije Zalesina, naišli smo na skupine
mladih jelovih stabalaca, čije su iglice u tako velikom broju opale, da su krošnje
ostale jako proređene. Izgled krošanja popravili su tek novi ovogodišnji izbojci. Ista
je pojava zapažena i na nekim srednjedobnom, a i pojedinim starijim jelovim stablima.


Pregledom iglica determiniran je kao uzročnik ove pojave leptirić A r g yresthi
a fundell a F. R. iz familije moljaca (Yponomentida).


Prema dobivenim podacima zapažena je ta pojava u većoj ili manjoj mjeri u
mnogim jelovim sastojinama Gorskog Kotara pa držimo, da je od važnosti i korisno,
da ju na ovom mjestu evidentiramo i prema stručnoj literaturi točnije opišemo.
Moljac jelovih iglica (Argyresthia fundella F. R.) je leptirić sa rasponom
krila 10—12 mm. Gornje krilo je bijelo sa smeđim poprečnim isprekidanim šarama.
Njegova tamnozelena gusjenica ima sjajno crnu glavu i tamni leđni štitić. Leptir
leti koncem maja do početka juna. Na svakoj iglici odlaže po 1 jaje. Gusjenica minira
iglicu i u njoj prezimljuje. Slijedeće proljeće nastavlja gusjenica žderanje na
drugim iglicama i zakukuljuje se početkom maja na donjoj strani nepovrijeđenih
iglica u vretencu slični svilenasti sjajni bijeli zapredak. Napad može biti tako jak,
da se krošnje jako prorede. Naročito napada 30—40-godišnje jelove, a i smrekove
sastojine. (Nüsslin: Forstinsektenkunde, Berlin 1927; Hess-Beck): Forstschutz I.


527