DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 120 <-- 120 --> PDF |
Stoga su na ekskurziju pozvani naši vrsni radnici na polju fitocenologije profesori dr. Ivo Horvat i dr. Stjepan Horvatić, a od strane Instituta za šumarska istraživanja ing. Josip Šafar, direktor i ing. Petar Ziani. Ekskurzija je trajala 4 dana, od 29. svibnja do 1. lipnja 1954. godine, a kretala se na maršruti Split-otok Šolta-Split-Podstrana-Omiš-dolina Cetine-Zadvarje-Vrulja- Makarska-Staza (Biokovo)-Turija-Imotski-Plavo i Crveno Jezero-Sinj-Kočino Brdo- Split. Šolta je odabrana kao primjerak zajednice Quercetum ilicis, dolina Cetine kao primjerak asocijacije Carpinetum orientalis, Omiško i Makarsko primorje kao primjerak južne zone Quercetum ilicis-a sa alepskim borom kao trajnom progresivnom šumom, Biokovo kao primjerak vertikalnog prelaženja iz područja asocijacije Quercetum ilicis u područje asocijacije Carpinetum orientalis, Turija kao lokalitet, na kome se počinju javljati prvi elementi zajednice Ostryeto-seslerietum (dok čisti Ostryeto-seslerietum nastupa u nešto višim položajima, koji ekskurziji nisu bili pristupačni), a ostala stajališta na ovoj maršruti odabrana su radi instruktaže o tehnici melioracija i principima izbora vrsta. Tako su kao takva stajališta odabrana radilišta pošumljavanja Baško Polje (kod Makarske), Trlica (kod Imotskog), Mojanka i Sičanska Glavica (kod Sinja), te Kočino Brdo kod Klisa, koje je izdvojeno kao ogledno i demonstraciono polje za istraživačke radove ing. Ziani-a. Ekskurziju su sačinjavali slijedeći učesnici: Prof. dr. Stjepan Horvatić u pratnji asist. Hodakove (prof. dr. Ivo Horvat bio je uslijed bolesti spriječen da se odazove pozivu Ispektorata); ing. Josip Šafar i ing. Petar Ziani od Instituta za šumarska istraživanja NRH; ing. Ivan Smilaj i ing. Rudolf Krpan od Uprave za šumarstvo i lovstvo; ing. Dušan Jedlovski od Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti; ing. Bogdan Dereta i ing. Oskar Piškorić od Srednje Šumarske škole za krš u Splitu; ing. agr. Ante Jelavić od Instituta za jadranskee kulture u Splitu (samo na Šolti); šef Šumarskog Inspektorata u Splitu ing. Ante Radovčić i inspektori ing. Fabjan Jurković, ing. Dimitrije Bura, ing. Rudolf Meštrović i ing. Ratko Kevo, te šef odsjeka za uređivanje šuma ing. Stevo Marković; upravitelji dalmatinskih šumarija, odnosno njihovi zamjenici( svi osim dubrovačke i hvarske Šumarije): ing. Branko Tkalčić (Zadar), ing. Fedor Polkovnikov (Benkovac), ing. Zdenko Radića (Knin), ing. Mladen Kovačić (Drniš), ing. Mate Huljev (Šibenik), ing Ilija Čolović (Split), ing. Heliodor Prelesnik (Sinj), ing. Ante Dubravac (Imotski), teh. Ante Jerković (Makarska), teh. Mate Zekan (Metković), ing Branimir Marinković (Supetar) i ing. Davor Žeravica (Korčula). Tokom trajanja ekskurzije prof. dr. Stjepan Horvatić i ing. Petar Ziani održali su na svim stajalištima, kojih je bilo 12, predavanja, koja su obuhvatala slijedeće teme; Dr. Horvatić: Asocijacija Orneto-quercetum ilicis, šuma alepskog bora, Carpi-´ netum orientalis croaticum i Ostryeto-seslerietum autumnalis, njihovi degradacijski derivati, indikatori degradacije i tok progresije; ing. Ziani: Opći ekološki, biocenotski i ekonomski principi melioracije degradiranih površina; biocenotski i ekološki principi tehnike sadnje i sjetve; opći principi izbora vrsta kod melioracija degradiranih površina na kršu. Preveliki bi prostor zauzeo čak i sasvim kratak prikaz ovih predavanja, pa ćemo se ovdje ograničiti samo na nabrajanje nekoliko najbitnijih načela istaknutih u ovim predavanjima. Prije nego se pristupi izradi osnove za melioraciju neke degradirane kraške površine, ima se najprije utvrditi, kojoj klimatogenoj zajednici pripada područje u kome se ta površina nalazi, a zatim utvrditi, o kojem se stepenu degradacije, odnosno progresije, radi. Pripadnost klimatogenoj zajednici utvrđuje se na osnovu karakterističnih vrsta, a stepen degradacije na osnovu opće fizionomije površine i vrste indikatora pri čemu, na pr. u Carpinetumu razlikujemo 6 stadija degradacije. |