DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 126 <-- 126 --> PDF |
ne nastoji trajno djelovati na njihov razvitak, mogu se primijeniti također amido nikotinska kiselina (B), /8-indolil (3)-propionska (C), indolil (3)-ocatna (B i C), te a-naftilacetamid (B). Ovaj posljednji ipak dolazi manje u obzir radi teže topivosti. Rezultati do kojih je došao autor u pogledu mogućnosti stimuliranja brzine razvoja korjenova sistema tretiranjem sjemena od posebnog su interesa radi primjene na terenima, gdje početkom ljeta dolazi do jakog sušenja površinskih horizonata tla, pa preživljavanje mladih biljaka uvelike ovisi o tome, da li se korjenov sistem do voljno razvio prije nastupa ljetne suše. Bili bi u tom pravcu korisni pokusi i sa dru gim vrstama, napose onim, koje dolaze u obzir za Krš. Ing. Zlatko Gračanin ERTRAGSRÜCKGANG UND BODENENTARTUNG INFOLGE GRUNDWASSERABSENKUNG, FORSTWISSENSCHAFTLICHES CENTRALBLATT, BERLIN 1951. Pri odvodnjavanju poljoprivrednih zemljišta gotovo redovno se ne uzimaju u obzir i biološke potrebe susjednih šuma, tako da se odvodnim kanalima trajno snizuje razina donje vode, i tlo pod šumom osuši, što uzrokuje potpunu izmjenu ekoloških prilika u kojima je ona uzrasla. Posljedica toga je biološko slabljenje takovih šuma, degradacija tla, opadanje prirasta, a u ekstremnim slučajevima sušenje pojedinih stabala kao i čitavih sastojina. Takvim postupcima nanosi se šumskom gospodarstvu velika šteta. Stoga držimo, da će biti korisno ukratko prikazati neke rezultate istraživanja objavljene po H. Jordanu. U dugotrajnoj praksi je dokazano, da su odvodnjavanja, izvršena po šumarskim stručnjacima, uvijek dala pozitivne rezultate, dok su rezultati takvog rada izvedenog po radnim zadrugama, poljoprivrednim ustanovama i si. bili po šumsko gospodarstvo nepovoljni i nanosili mu gotovo redovno veliku štetu. Štetan utjecaj odvodnjavanja tla po šumu, proučio je autor na posljedicama, koje su nastale, kada je god. 1936 u rajnskom ravničkom području sjev. Badena, u cilju odvoda visoke vode iskopan u pjeskovitom tlu 20 m široki i 5 m duboki kanal, koji je prolazio kroz tada 62 godišnju mješovitu sastojinu bora, brijesta, bukve, breze, graba i smreke. Posljedice opadanja razine podzemne vode očitovale su se 13 godina kasnije t. j . god. 1949. kada je oluja izvalila na površini od 30 ha veći broj stabala, sa drvnom masom od 150 m3. Ustanovilo se, da je vjetar borova i bukova stabla srušio, jer im je korijenje u dubini od 60—80 cm istrunulo. To je dalo povoda točnijem istraživanju, kojim se došlo do ovih rezultata: 1. Prokopom kanala prouzrokovan je pad razine donje vode za 150 do 70 cm, a prosječno 110 cm. Ustanovljeno je, da kod sniženja razine vode u kanalu za 148 cm, pada razina donje vode na mjestu udaljenom od kanala 100 m — za 114 cm, na udaljenost od 280 m — za 103 cm, na udaljenost od 460 m — za 96 cm, na udaljenost od 640 m — za 81 cm a na mjestu udaljenom 900 m — za 68 cm. Sa većom udaljenošću od kanala razina donje vode se diže dok ne dosegne zonu korjenja. Razina donje vode ne može se umjetno podići dovodom vode kanalom, čije je dno više od razine donje vode. 2. U dubini od 80—100 cm, t. j. u razini ranijeg vodostaja, nastao je uslijed isušenja pjeskovitog tla (koje sadrži tek 2,4% mulja i 0,8%> gline) 5—10 cm debeli sloj zemlje, tvrd kao laki beton, koji na razvoj korijenja djeluje ubitačno. Onemogući li taj sloj rast pretežnom dijelu korijenja, ono trune, olujni vjetar takvo drveće lako izvaljuje, ili se, ako ostaje na rastu, brzo osuši. Čim taj otvrdnuli sloj zemlja navlaži on omekša i postane drobiv. Ovakovo loše stanje u tlu pogoršavaju nastupi ekstremno suhih vegetacijskih perioda, osobito u progaljenim sastojinama sa prizemnim slojem gustog korova, koji crpi vlagu iz tla, a istodobno onemogućava da i onako rijetke i slabe oborine dospiju do tla. Jakim opadanjem razine donje vode, te pojačanom evaporacijom površinskog sloja tla i sprečavanjem pristupa oborina u tlo, stvara se u zoni kori |