DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Moja istraživanja nisu potpuno završena, jer postoji još čitav niz nepoznanica, kojima
treba naći tačan odgovor. Pretpostavljam, da će i ovi radovi dati našim šumarskim
stručnjacima podstrek za samostalna istraživanja i pokuse na terenu, a to će svakako
dopuniti i naša saznanja o biologiji i ekologiji naših jasena, za koje smatram, da su
za naše šumarstvo, posebne pažnje vrijedne vrste.


Kratak pregled istorijata otkrića i sistematskog položaja poljskog jasena


Prve podatke o jasenima nalazimo već u najstarijim djelima grčkih i


rimskih pisaca. Home r spominje jasenovo drvo, koje je nenadmašivo


kod izrade kopalja. Teofras t poznaje već dvije vrste jasena: nisku


meliju i visoku bumeliju. Botaničari su kasnije utvrdili, da se melija treba


smatrati kao Fr. Ornus L., a bumelija kao Fr. excelsior L. Me


đutim, kod određivanja pripadnosti bumelije nisu svi autori bili saglasni,


jer nije bilo vjerojatno, da se u nizinama Grčke nalaz gorski jasen.


0 trećoj vrsti evropskih jasena postoje podaci već u drugoj polovini


17. stoljeća, ali oni nisu bili dovoljno sigurni, da bi bili pouzdani oslonac
Lin e e-u, koji također navodi samo dvije vrste.
Nešto prije Linee-a opisao je engleski botaničar Mille r jedan
jasen sa područja Mediterana i dao mu naziv Fr. rotundifolia. U
najnovije vrijeme ispostavilo se, da je ova rotundifoli a jedna forma
(možda i juvenilna) poljskog jasen.


Prve tačne i sigurne podatke, prvi tačan i besprekoran opis treće
evropske vrste jasena dao je tek švedski botaničar Vah l 1804. godine sä
svojom Fraxinus angustifolia, koju je dobio od jednog prijatelja
sa teritorije španije ili Portugala. Godinu dana kasnije opisuje i botaničar
Willdenow svoju Fraxinus oxycarpasa područja Kavkaza,
a 1818. godine i M. Bieberstein sa Krima novu vrstu Fraxinu
s oxyphylla . Tim otkrićima pridružuje se i 1825. god. talijanski
botaničar Gussone sa svojom Fraxinus rostrata iz Južne Italije.
Pokazalo se je, da Fr. angustifolia Vahl, Fr. oxycarpa´
Wüld., Fr. oxyphylla M. Bieb. i Fr. rostrata Guss. nisu ništa
drugo nego jedna te ista vrsta, a da se međusobno razlikuju samo po nekim
manjim karakteristikama, koje dozvoljavaju njihovo razlikovanje kao varijetete,
odnosno kao forme. To je bio naš današnji poljski jasen, kojeg
ćemo u literaturi naći najčešće navedenog pod nešto »mlađim« nazivima,
kao Fr. oxycapra Wüld. ili Fr. oxyphylla M. Bieb., a izuzetno i
pod nazivom Fr. rostrata Guss.


Tokom vremena, istraživačka i otkrivačka revnost brojnih botaničara
stvorila je još jedan dugi niz »novih« vrsta, koje su se morale svesti na
tip ili varijatete poljskog jasena. Tako su na primjer »vrste«, koje su nosile
nazive: Fr. tamariscifolia Vahl, Fr. parvifolia Wüld., F r.
lentiscifolia Desf ontaine, Fr. dentata Tausch, Fr. a u s t r a1
i s Gay ined., Fr. Montagnei Nyman, Fr. sogdiana Dippel non
Bunge, Fr. stilboantha Gandoger, Fr. leptocarpa DC., Fr.
E 1 o n z a Kirchner, Fr. Willdenowiana Koehne, Fr. V a i 1 h e i
Aubouy i neke druge, pokazale su se kao sinonimi pojedinih varijetata
poljskog jasena.


Fr . parvifoli a Lamarck utvrđena je kao juvenilna forma poljskog
jasena, a s njome i niz drugih, koje su bile njoj pripisane kao sinonimi.
Fr . syriac a Boissier (kasnije i po samom autoru označena kao Fr.
oxycarpa var oligophylla) utvrđena je kao »malolisni« varijetet