DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Moja istraživanja nisu potpuno završena, jer postoji još čitav niz nepoznanica, kojima treba naći tačan odgovor. Pretpostavljam, da će i ovi radovi dati našim šumarskim stručnjacima podstrek za samostalna istraživanja i pokuse na terenu, a to će svakako dopuniti i naša saznanja o biologiji i ekologiji naših jasena, za koje smatram, da su za naše šumarstvo, posebne pažnje vrijedne vrste. Kratak pregled istorijata otkrića i sistematskog položaja poljskog jasena Prve podatke o jasenima nalazimo već u najstarijim djelima grčkih i rimskih pisaca. Home r spominje jasenovo drvo, koje je nenadmašivo kod izrade kopalja. Teofras t poznaje već dvije vrste jasena: nisku meliju i visoku bumeliju. Botaničari su kasnije utvrdili, da se melija treba smatrati kao Fr. Ornus L., a bumelija kao Fr. excelsior L. Me đutim, kod određivanja pripadnosti bumelije nisu svi autori bili saglasni, jer nije bilo vjerojatno, da se u nizinama Grčke nalaz gorski jasen. 0 trećoj vrsti evropskih jasena postoje podaci već u drugoj polovini 17. stoljeća, ali oni nisu bili dovoljno sigurni, da bi bili pouzdani oslonac Lin e e-u, koji također navodi samo dvije vrste. Nešto prije Linee-a opisao je engleski botaničar Mille r jedan jasen sa područja Mediterana i dao mu naziv Fr. rotundifolia. U najnovije vrijeme ispostavilo se, da je ova rotundifoli a jedna forma (možda i juvenilna) poljskog jasen. Prve tačne i sigurne podatke, prvi tačan i besprekoran opis treće evropske vrste jasena dao je tek švedski botaničar Vah l 1804. godine sä svojom Fraxinus angustifolia, koju je dobio od jednog prijatelja sa teritorije španije ili Portugala. Godinu dana kasnije opisuje i botaničar Willdenow svoju Fraxinus oxycarpasa područja Kavkaza, a 1818. godine i M. Bieberstein sa Krima novu vrstu Fraxinu s oxyphylla . Tim otkrićima pridružuje se i 1825. god. talijanski botaničar Gussone sa svojom Fraxinus rostrata iz Južne Italije. Pokazalo se je, da Fr. angustifolia Vahl, Fr. oxycarpa´ Wüld., Fr. oxyphylla M. Bieb. i Fr. rostrata Guss. nisu ništa drugo nego jedna te ista vrsta, a da se međusobno razlikuju samo po nekim manjim karakteristikama, koje dozvoljavaju njihovo razlikovanje kao varijetete, odnosno kao forme. To je bio naš današnji poljski jasen, kojeg ćemo u literaturi naći najčešće navedenog pod nešto »mlađim« nazivima, kao Fr. oxycapra Wüld. ili Fr. oxyphylla M. Bieb., a izuzetno i pod nazivom Fr. rostrata Guss. Tokom vremena, istraživačka i otkrivačka revnost brojnih botaničara stvorila je još jedan dugi niz »novih« vrsta, koje su se morale svesti na tip ili varijatete poljskog jasena. Tako su na primjer »vrste«, koje su nosile nazive: Fr. tamariscifolia Vahl, Fr. parvifolia Wüld., F r. lentiscifolia Desf ontaine, Fr. dentata Tausch, Fr. a u s t r a1 i s Gay ined., Fr. Montagnei Nyman, Fr. sogdiana Dippel non Bunge, Fr. stilboantha Gandoger, Fr. leptocarpa DC., Fr. E 1 o n z a Kirchner, Fr. Willdenowiana Koehne, Fr. V a i 1 h e i Aubouy i neke druge, pokazale su se kao sinonimi pojedinih varijetata poljskog jasena. Fr . parvifoli a Lamarck utvrđena je kao juvenilna forma poljskog jasena, a s njome i niz drugih, koje su bile njoj pripisane kao sinonimi. Fr . syriac a Boissier (kasnije i po samom autoru označena kao Fr. oxycarpa var oligophylla) utvrđena je kao »malolisni« varijetet |