DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE 78 SEPTEMBAR —OKTOBAR GODINA 1954


DENDROLOŠKA I UZGOJNA VAŽNOST NEKOLIKO STARIH
PARKOVA U PODRUČJU VARAŽDINA


Dr. Milan Anić


U
U
području sjevernog dijela NR Hrvatske postoji više što većih što manjih
starih parkova, koji su za nas od velikog značenja u nekolik o
smjerova . U prvo m redu oni predstavljaju vrlo vrijednu i bogatu
dendrološku kolekciju. U drugom redu pružaju nam m o-
gućnos t za širenj e važnog šumskog, parkovnog i drugog kultiviranog
drveća i grmlja kod nas. U njima se nalazi vrlo mnogo drveća i
grmlja od naročite parkovne, kao i velik broj do-maćeg i stranog drveća
od velike šumsko-uzgojne vrijednosti. Ondje postoji više drvenastog bilja
koje se može kultivirati u industrijske svrhe. U treće m redu stari su
parkovi čvrsta baza za razna biološka i uzgojna proučavanja.


Pitomo Zagorje i čitava Srednja Podravina — načičkani vinorodnim
brežuljcima i išarani plodnim uvalama i dolinama — bili su vrlo pogodni
za razvitak velikog broja vlastelinskih posjeda. Oko 1880. g. bilo ih je u
Varaždinskoj županiji preko 180. Uporedo s time nastali-su ondje na malom
prostoru brojni dvorci i oko njih parkovi. Ovdje ćemo se osvrnuti na parkove
u Jalkovcu, šaulovcu, Maruševcu, Banskom Dvoru, Opeki, Vinici, Križovljangradu,
Klenovniku i Trakošćanu, a spomenut ćemo i parkove u Varaždinu
i Čakovcu. Njihov smještaj označen je u skici. U onome kraju imade
još nekoliko ovećih starih parkova. Tako u Novom Marofu postoji stari
park oko Lječilišta. Postoji i manji park u Gornjoj Rijeci. Od ranije su nam
poznati parkovi u Martijancu, Velikom Bukovcu i Rasinji. Osim toga postojao
je ondje do unatrag više decenija prilično veliki broj malih parkova.


Spomenuti parkovi nastali su još u prošlom stoljeću, a neki i ranije. Veći su
nastali u stilu posve slobodnih pejsažnih parkova — po uzoru znamenitih evropskih
parkova toga stila. I manji parkovi nose obilježje tadašnjeg pokreta što tješnje stilske
povezanosti dvoraca i pejsažnih parkova. Njihovom je uređenju posvećivano dosta
truda i brige. Angažirani su stručnjaci i nabavljan biljni materijal iz raznih srednjoevropskih
botaničkih vrtova, arboretuma i parkova. Neki su se od njih održali na
velikoj visini, te pripadaju među prvoklasn a djel a parkovne arhitekture
(Opeka, Križovljangrad). Neki su manji, ali također vrlo dobro komponirani i sačuvani
(Maruševec), Klenovnik). Neki su znatno zapušteni i gotovo uništeni (Jalkovec).
Parkove su podigli njihovi vlasnici (razni baruni i grofovi) za razonodu i udobnost,
a troškove pokrivali velikim dijelom prihodima od prodaje drva iz naših šuma.
Stvorene su time vrednote, koje su — zahvaljujući našoj revoluciji — postali konačno
općom narodnom svojinom.