DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 32 <-- 32 --> PDF |
njem areala u atlantsko područje, te sa jednim izdvojenim područjem u kontinentalnim predjelima Panonije. On je dakle vrsta južne i jugozapadne Evrope, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Podaci nam govore o poljskom jasenu u Tunisu, Alžiru i Maroku. Ovdje ga imamo zabilježenog u području rijeka i potoka, koje sa Atlasa silaze do mora i tu ga nalazimo i u nadmorskim visinama čak i preko 2000 m. Prema tome poljski jasen nije uvijek i u svim prilikama vrsta poplavnih područja u nizinama! Jedan podatak, koji se nije mogao provjeriti, govori nam i o tome, da poljskog jasena ima i oko delte Nila u Egiptu. U evropskom području poljski jasen je obična i česta vrsta u priobalnim šumama oko rijeka u španiji, gdje uz njih ide redovno i dosta visoko u brda. Tu je često bio zamjenjivan sa »varijetetom« bijelog jasena Fr . excelsior var. austral is Gay., koji se je pokazao u originalnim primjercima herbara potpuno identičan sa Fr . angustifoli a Vahl. Postoje podaci o nalazu poljskog jasena na Balearskim otocima, zatim na Korzici, Sardiniji i Siciliji. Na ovom posljednjem otoku dolazi ne samo u Nebrodima, gdje se i iz njega (kao i iz zareza na kori crnog jasena) dobiva manna, nego i ostalim područjima, odakle imamo samo škrte podatke. Na otoku Malti, poljski jasen je utvrđen, ali se ne zna, da li tamo dolazi spontano ili je kultivisan (slično kao i još na nekim otocima). U Francuskoj poljski jasen poznat je odavna iz prostranih nizina oko rijeke Rhone, u Provansi, zatim iz departmana Herault (Montpellier), Gard, Hyeres i Istočnih Pirineja. Tu su utvrđeni brojni varijeteti i stadijne forme, od kojih su neke dugo vremena bile smatrane kao samostalne vrste (kao na pr. Fr. parvif olia Lamarck, za koju je i sam autor kasnije morao priznati, da nije ništa drugo nego jedna mladalačka forma). Ovdje je poljski jasen vrlo obična i česta vrsta drveća u priobalnim šumama (»Ripisilvae«), koje su u radu T su-Y en-T seng-a našle i svoju odličnu biljno-sociološku obradu. Sva botanička literatura, sa izuzetkom nekih manjih radova u kojima se da naslutiti sumnja, govori o bijelom jasenu, dakle o Fr . excelsior-u u šumama departmana Landes. Međutim, tamošnje priobalne šume, djelomično i po florističkom sastavu zeljastih vrsta, a bez svake sumnje po sastavu drveća, veoma se podudaraju sa našim šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i Slavoniji (sa opisanom zajednicom Querce t o-G e n i s t e- tu m elata e Horvat), pa u njima nalazimo u svim slojevima obilno zastupljen poljski, a ne gorski jasen, ka"ko smo to sami mogli utvrditi 1952. godine. Prema tome poljski jasen, za kojega imamo podatke o rasprostranjen ju u Portugalu, dakle na atlantskom području, zahvaća svojim arealom i nešto sjevernije područje francuske nizini Landa i ide dalje na sjever do u departman Charenthe. Na Apeninskom poluotoku poljski jasen je odavno poznat, a u novije vrijeme utvrđen na mnogim mjestima zapadne i istočne obale, te obilno i u dolini rijeke Po (Lombardija). Klasično nalazište Gussone-ov e Fr . rostrat a (za koju smo već naprijed kazali, da nije ništa drugo nego jedan »kljunasti« varijetet poljskog jasena) je lokalitet Policoro u Lukaniji. Tenore , a kasnije i brojni drugi autori nabrajaju mnoga staništa u Kalabriji, u okolini Napulja, u sjevernim i srednjim krajevima poluotoka. Na sjeveru se može utvrditi prostiranje poljskog jasena u nizinama uz |