DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 77 <-- 77 --> PDF |
u našoj zemlji otežava i činjenica, što su u Crnoj Gori, Makedoniji te u Bosni i Hercegovini velike površine četinjarskih šuma nedovoljno otvorene ili neotvorene. I to je bio jedan od razloga, da su četinjarske šume Slovenije i Hrvatske, zbog velikih potreba na drvetu nakon rata, preiskorištene. Stanje našeg šumskog fonda i nepovoljan omjer četinjača prema listačama nije našoj stručnoj javnosti nepoznata stvar, jer su to iznijele sve dosadašnje statistike, naravno sa izvjesnim razlikama u brojčanim vrijednostima. Isto tako i problem nerazmjera između potreba na drvetu četinjača i raspoloživog šumskog fonda tih vrsta u našoj literaturi već je mnogo tretiran (šurić 1948, Stamenković 1951, šafar 1952, Potoči ć 1952 i dr.). Po statističkim podacima omjer četinjača i listača u Hrvatsko j iznosi 18:82 po drvnoj masi i 12:88 po površini. Među četinjačama najviše je zastupana jela (preko 91%). Ostale vrste četinjača (smreka i bor) nalaze se rastresene u malim sastojinama no najvećim dijelom u smjesi. Najveći i ujedno najvredniji dio jelovih šuma Hrvatske (i četinjača uopće) nalazi se na planinskom području, i to u Gorskom Kotaru, Lici i planinskom dijelu Hrv. Primorja. U ovim krajevima jela je autohtona. Ona se nalazi najčešće u mješovitim sastojinama, pretežno sa bukvom (Fagetum abietetosum Horv.), a manje s ponešto smreke i bukve (Abieto- Blechnetum Horv, i Abieto-Piceetum Calamagrostidis Horv.) i dr. Ova područja bila su nakon Osloboeđnja jedini izvor tehničkog drveta četinjača iz Hrvatske za eksport i glavni izvor za unutrašnju potrošnju Hrvatske. Međutim, zbog velike potražnje građevnog drveta četinjača u periodu obnove i početka izgradnje, jelovina iz ovih krajeva kretala se u unutrašnjem prometu zemlje i u Srbiju (Vojvodinu), a katkad ča*k i u Makedoniju. Ekscentričan položaj šuma ovih područja u odnosu na ostali dio Hrvatske uvjetuje velike troškove za prijevoz toga drveta u centralni i istočni dio Hrvatske. U vezi s tim još je znatnije opterećenje transportnim troškovima za potrošače u sjevernom dijelu Srbije. Stoga i manja nalazišta jele u centralnom i istočnom dijelu Hrvatske znače veliku vrijednost. Nalazišta jele na brdskom području Hrvatske Na području između Save i Drave u Hrvatskoj jela pokriva vrlo male površine. Te se šume nalaze na području ovih masiva: Papuk, Zagrebačka Gora, Maceljska Gora, Ivančica i Ravna Gora (v. kartu). Na ovim nalazištima jela je autohtona. Na Zagrebačkoj Gori ona se spušta pojedinačno na sjevernoj ekspoziciji do 200 m a na južnoj do 390 m (St r i nek a 1929), u sastojinama na Maceljskoj Gori do 230 m, na Papuku do 250 m. Uzgred spominjemo da je jela sađena na Psunju u Brezovom Polju (Bošnja k 1925). Jela zajedno s bukvom sačinjava mješovite sastojine, tu i tamo s manjom primjesom drugih vrsta (grab, breza, hrast, umjetno unesena smreka i dr.). U tab. 1 izneseni su noviji podaci taksacije o učešću na tim masivima. |