DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 86 <-- 86 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU JAPANSKE SOFORE (SOPHORA JAPONICA L,) Ing. Stefanović Vitomir S S ofora se uzgaja u našoj zemlji već oko stotinu godina i poznata je gotovo u svim pokrajinama kao parkovno drvo, koje se dobro prilagođava našem podneblju. Protivno nekadašnjem shvatanju da je ona samo parkovna vrsta, novije šumarstvo smatra je podesnom i za uzgoj u šumi. Razlog ovome leži u činjenici, da ona, pored dosta brzog rasta i kvalitetnog drveta, predstavlja i veoma značajnu vrstu za pčelarstvo. SI. 1. Japanska sofora (Sophora japonica L.) — A izbojak sa pupovima (Orig.), B sjemenka sa sluzavim omotačem, C i D izbojci sa uspravnim vršnim metlicama, E i F građa cvijeta, G mahuna (prema Hegi-u). U perspektivnom planu pošumljavanja u Bosni i Hercegovini predviđa se proizvodnja na desetine hiljada sadnica sofore sa kojima će biti pošumljeni odgovarajući tereni. U vezi toga, a u okviru zadataka Zavoda za dendrologiju i fitocenologiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sarajevu, koji se bavi ispitivanjem i proučavanjem, kako domaćih, tako i stranih vrsta drveća na teritoriju Bosne i Hercegovine, nastojali smo da prikupimo podatke, koliko je to bilo moguće, o dosadašnjem iskustvu sa ovim drvetom. U prvom dijelu članka iznijet ćemo općenite podatke, t. j . botanički opis vrste i varijeteta, nalazišta sofore, ekološka, uzgojna i tehnička svojstva, a u drugom dijelu prikazat ćemo njen značaj za šire uzgajanje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 87 <-- 87 --> PDF |
I. Botanički opis vrste i varijeteta. Rod Sophoraspada u porodicu Papilionaceae (potporodica Papilionate — leptirnjače). Ova porodica mnogo je bogatija vrstama zeljastog bilja negoli drvenastog, a među drvenastim prevladava grmlje i nisko drveće. Otuda rod Sophorapretežno je zastupljen sa grmolikim vrstama, a većina ih je rasprostranjena u tropskim i toplijim predjelima umjerene zone. Jedino se dvije vrste ovog roda razvijaju u vidu stabala, uvijek preko deset metara visine. To su Sophora japonica L., porijeklom iz Kine-Koreje i Sophora tetrapteraMili., prirodno rasprostranjena u Novom Zelandu. Tabela I. Vrste i varijetete roda Sophora (prema Schneide r-u) R. br. Naziv vrste Prirodno rasprostranjenj e Oblik rasta Obilježja vrste i varijeteta* 1. S. japonic a L. Kina, Koreja Stablo do 25 m visine Vrsta opisana u tekstu; varijeteti: var. pendul a Loud. — grane su oborene i vise: var. pubescen s Bosee. — Listovi su uži i nešto duži nego kod tipa i maljavi sa donje strane; var. v i o 1 a c e a Carr. — Cvjetovi smeđe crvenkasti; Odlikuje se bržim rastom i fiziološki ranije sazrijeva. 2. S. vicifoli a Lag. Kina Grm do 1 m visine Jako razgranati grm sa izbojcima smeđe boje pomalo prugastim. Listovi su 5—6 Cm dugi sa 11 —15 listića. Cvjetovi su bijeli sa žutim pjegama, duž. 15—18 mm. Varijeteti nisu opisani. 3. S. Moocrofti - ana Benth. 1st. ´Azija (Kašmir, Zapadni Tibet) Grm odi — 2 m visine Izbojci jako pustenasti. List sastavljen od 7—9 listića koji se završavaju sa bodljikom na vrhu. Cvjetovi su žute boje u metlicama. Varijeteti: Var. D a v i d i Franchnet. 4. S. af finiset. G. Torr, Sjev. Amerika (Novi Meksiko, Teksas) Grm ili stabalce do 6 m visine fzbojci su narandžaste do crvenosmede boje. List se sastoji od 13—19 listića, koji su sa gornje strane goli, svjetlozeleni. Veličina listića kreće se 3 : 1,5 cm. Cvjetovi su bijeli sa slabim crvenkastim tonom, dugi do 15 mm. Varijeteti nisu Opisani. 5. S. secundi - flora Lag. Sjev. Amerika (Novi Meksiko, Teksas) Grm ili Stabalce do 6 m visin Zimzeleni grm sa pustenastim izbojcima. List se sastoji od 7—9 jako kožastih listića. Cvjetovi su violet plave boje, mirisavi. Mahune su odrvenjene. Varijeteti nisu opisani. * Pored opisanih vrsta i varijeteta. C. Schneide r navodi i slijedeće vrste: S. Wilsonii Craib. i S. tetraptera Mili. Prva vrsta je grmolika — rasprostranjena u Kini; druga vrsta je stablo do 20 m visine, raspronjena u Novom Zelandu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Sophora japonica L. (Syn. Stypnolobium japonicum Schatt.) je drvo do 25 m visoko) rijetko i do 30 m) sa svijetlom, široko-okruglom krošnjom. Kora drveta u mladosti je glatka i boje je sivozelene, kasnije ona postaje debela i ispuca. Izbojci su do treće godine tamno zelene boje, pomalo rebrasti i sa vrlo rijetkim lenticelama. Pupovi su spiralno raspoređeni, relativno sitni sa nejasnim ljuskama i sa vrlo sitnim bijelim dlačicama. Prije opadanja lišća, oni su obuhvaćeni sa tri strane od osnove lisne drške, te dobijaju kasnije potkovičast izgled. Lišće je neparno perasto. 15—25 cm dugo, sastavljeno od 11—17 listića. Listići su dugoljasto-jajoliki (najširi u donjoj trećini), 3—5 cm dugi, usiljena vrha. Sa gornje strane su zelene boje sa pojedinačnim dlačicama i jedva primjetnom nervaturom, dok su sa donje strane plavkasto-zeleni, sa polegnutim bijelim dlačicama, koje su najgušće obrasle uz glavni nerv. Lisna drška je također maljava. Liltići se nalaze na peteljčičama, 2—3 mm dugim (si. 1.). Cvjetovi su bjelkasto-žuekasti, a nalaze se u širokim i uspravnim, do 25 cm dugim, vršnim metlicama. Plod je mahuna, duga do 10 cm, sa crnim sjemenkama u ljepljivoj masi; ne puca uzdužno. Sjeme je krupno, crne boje, više zaobljeno nego spljošteno. Sa donje bočne strane sjemenka ima jednu malu udubljenu površinu iz koje se, za vrijeme klijanja pojavljuje klica. Rod Sophor a obuhvata, pored vrste Sophora japonica L., još oko 20 grmolikih vrsta. Tu dolaze američke vrste Sophora affinis T. et G. i Sophora secundiflora Lag. Od kineskih grmolikih vrsta najpoznatije su: Sophora vicifolia Hance. i Sophora Wilsonii Craib. (detaljniji opis u tabeli br. 1). Nalazišta s o f o r e (S. japonica L). i njena ekološka * svojstva Domovina ovog drveta je Kina i Koreja, a ne Japan, kako bi se iz naziva dalo pretpostaviti. U Japanu je doista ima jako mnogo, ali je tamo uzgojena. U oblastima svog prirodnog raširenja zauzima dosta veliki areal. U Kini je prostire od sjevernih dijelova (Peking) daleko u unutrašnjost kopna, silazeći na jug sve do Kantona. Njena oblast rasprostiranja proteže se između 22° i 41° sjeverne geografske širine i između 114° i 129° istočne geografske dužine. Razumljivo je, da na ovako velikom prostoru postoje velike raznolikosti u podneblju. Opšta je karakteristika klime, naročito u Koreji, da se uticaj mora u neposrednoj blizini manje osjeća od uticaja aziskog kontinenta. Na sjeveru Koreje klima je izrazito kontinentalna sa oštrim zimama i toplim ljetima, a na jugu je znatno blaža. Dok na sjeveru temperatura zimi može da padne i na —40° C, na jugu rijetko padne ispod —10° C. U većini oblasti njenog prirodnog rasprostranjen ja, zime su hladnije, a ljeta su toplija nego kod nas. Padavine su takođe neravnomjerno lasproređene. Oblasti blizu Mandžurske granice imaju manje od 650 mm padavine, dok na jugu količina padavina dostiže godišnje i do 1400 mm. Ljetni period je ovdje najkišniji, jer 75—85°/o padavina imaju mjeseci april—septembar. Na svojim prirodnim staništima sofora se javlja najčešće pojedinačno i vrlo rijetko dolazi u sastojinama. Otuda, ona´se najbolje razvija ako njena krošnja ima punu sunčanu svjetlost. Pod sklopom drugog drveća ne uspjeva dobro. Na prirodnim staništima pridolazi do 800 m n/m i povoljno se ra |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 89 <-- 89 --> PDF |
zvija na dubokim i svježim zemljištima. Najčešće dolazi sa vrstama: Morus alba L., Brousonetia papyrifera Vent., Populus Simonii Carr., Koelreuteria paniculata Laxm., Phelodendron amurense Rupr., Pauloronia lomentosa Steud., Quercus dentata Thunb. i dr. U Evropi je prvi put uzgojena u drvoredima Zapadne i Srednje Evrope. Prema Schenck-u , nalaze se njena brojna stabla u Francuskoj, Nje- Rasprosiranjenje vrsla roda Sophora Jhtma, Och^ouc^eju«/ f9A 2 mačkoj i Austriji, koja često izrastu do 30 m visine i 80—100 cm prsnog prečnika. Tamo se pokazuje otporna prema mrazevima, svakogodišnje cvjeta i obilno plodonosi. U našoj zemlji sofora je često drvo po parkovima i drvoredima i srazmjerno drugim stranim vrstama drveća, dosta je zastupljena. Prema postojećim primjercima, koje opisuje Petrovi ć na široj teritoriji Srbije, moglo bi se zaključiti, da se kod nas uzgaja već oko stotinu godina. Tako, na pr., navode se primjerci u Banatu koji su postigli i do 76 cm prsnog prečnika. Pored brojnih stabala u parkovima i drvoredima, koja pokazuju |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 90 <-- 90 --> PDF |
da se ova vrsta dobro aklimatizovala, P e t r o v i ć takođe spominje uzgajanje sofore i u šumama. To su, doduše, manje grupe njenih stabala u sastojinama sa drugim drvećem (šuma Koštanci, nedaleko od sela Vojvode Stepe, gdje ima 11 stabala sa dimenzijama: 14—17 m visina; 36,7—76,0 cm prs. prečnik). Drugi slučaj uzgajanja sofore u šumskim kulturama navodi se Državno šumsko imanje u Rogotu. Tu je, sve do rata, postojala jedna mlada sastojina, koja je za vrijeme rata posječena i koja se kasnije vrlo dobro regenerirala iz panja. Značajno je, da prema spomenutom autoru, sofora dobro uspjeva i na području šumske uprave Deliblato; na živom pijesku uspješno se razvio jedan primjerak od 10 m visine i 20 cm prsnog Drvored od japanske sofore (S. japonica L.) u Sarajevu (Marindvor) Foto Ing. A. Karahasanović prečnika. Ovaj zadovoljavajući rast sofore na živom pijesku poklapa se sa podacima iz ruske literature (Gladiševski), gdje se navodi da se ova vrsta pokazala vrlo dobro kod pošumljavanja živog pijeska u Ukrajini. Ovo iznosimo i radi toga, što je kod nas prilično uvriježeno mišljenje, da je ovo drvo dosta osjetljivo na niske zimske temperature i da ono uslijed svojih bioloških osobina (kasno cvjetanje — VII, VIII mj. i prema tome i pitanje mogućnosti dozrijevanja sjemena), nije najpogodnije za naše klimatske prilike. Posmatrajući mnogobrojne primjerke i na području grada Sarajeva, gdje klima umnogome nosi izrazito kontinetalna obilježja, otpornost sofore prema niskim temperaturama je relativno dobra. Naime, odrasla stabla su upotpunosti otporna. Izuzetno, mogu da pro mrznu u manjoj |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 91 <-- 91 --> PDF |
mjeri još neodrvenjeni izbojci, kakav je slučaj bio prilikom veoma oštre zime 1953/54 godine. Niske temperature, koje su se spuštale i do —20° C imale su negativnog odraza i na mladim biljkama u rasadnicima (»Slatina «). Prema našim zapažanjima, sofora, isto tako dobro kao i bagrem podnosi zagađeni vazđuh velikih gradova i stoga se pokazuje kao vrlo pogodna za sadnju u blizini željezničkih stanica i većih industrijskih postrojenja. Kao drvo parkova i drvoreda ističe se među ostalim vrstama drveća svojom svijetlo zelenom krošnjom, naročito ljeti, kada uslijed velike žege, lišće mnogih vrsta drveća požuti i smežura se. često puta njena su stabla sađena i na takvim mjestima u gradovima, gdje je zemljište nasuto šljunkom, bez dovoljno humusa, zbijeno ili je čak i asfaltirano. Međutim, i tu možemo ustanoviti da njeno drveće pokazuje zadovoljavajući rast, što sve potvrđuje već naprijed iznijeto gledište, da je sofora prema zahtjevima staništa dosta plastična vrsta. Što se tiče sazrijevanja njenog sjemena, u literaturi se ponegdje navodi (Schenck) , da dobar dio sjemena, naročito u sjevernijim zemljama Evrope, gotovo redovno svake godine, ne dozrije. U našoj zemlji, njeno sjeme najvećim procentom stigne da dozrije, a samo izuzetno u pojedinim godinama jedan dio sjemena može da ne dozrije. U godinama intenzivnog rađanja sjemenom, zapažena je neotpornost njenih stabala na pritisak vlažnih kitina snijega, koje mogu da prouzrokuju snijegolome pojedinih manjih i većih grana (slučaj u Sarajevu 1952 godine, kada je bio oštećen drvored na Marindvoru). Uzgojna svojstva sofore (S- japonica L.) Prema dosad poznatom iskustvu, sofora se razmnožava sjemenom, t. j . generativnim putem. Poznato je takođe da se ona vrlo uspješno obnavlja iz panja (već navedena mlada šumica izdanačkog porijekla u Rogotu). Isto potvrđuju iskustva u Francuskoj (P o u r t e t). Kako je potrebno kvalitetno sjeme za uzgoj njenih sadnica, to ćemo se zadržati na sjemenu sofore i uzgoju sadnica za pošumljavanje. 0 sjemenu sofore. Sofora rađa sjemenom svake godine sa nejednakim intenzitetom. Sjeme sazrijeva u kasnu jesen i tokom zime, te kvalitet sjemena najčešće zavisi od vremenskih prilika u ovo vrijeme. Mahune ostaju na stablu preko zime i tek koncem februara otpadaju, bilo u cjelini ili pojedini dijelovi sa nekoliko sjemenki. Na istom stablu sve sjeme ne dozrije istovremeno. Zato je potrebno prije branja sjemena ustanoviti, da li su sjemenke u mahunama dobile crno-smeđu boju. Sve sjemenke, koje su žućkaste ili crvenkaste boje, nisu dozrele. Sjeme se bere u mahunama. Postupak čuvanja sjemena preko zime je sličan kao kod bagrema. Ono se čuva u suhoj prostoriji i svremena na vrijeme se prevrće. Kad se mahune dobro prosuše mogu se spremiti u vrećice koje se objese na tavanicu. U jednom kilogramu ima 6000—8000 sjemenki (P e t r o v i ć). Prema ispitivanjima sjemena u Zavodu za uzgoj šuma na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sarajevu, utvrđena je prosječna aspolutna težina (1000 zrna sjemena) 120 gr, iz čega proizlazi da je 1 kgr sjemena sakupljenog sa stabala u Sarajevu 1953. g. je sadržavao 8000—8500 zrna. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Klijavost sjemena sofore. U našoj i inostranoj stručnoj literaturi se ne navodi tačan procenat klijavosti sjemena, nego se kaže da je on velik. Mi smo zato izvršili ispitivanja klijavosti sjemena sabranog za stabala na području grada Sarajeva. Ova ispitivanja su izvršena u Štajnerovim klijalicama sa pet proba. Utvrđena je prosječna klijavost 58%. Energija klijavosti prvih osam dana iznosila je prosječno 35%, a poslije 19 dana 44%. Ustanovljen je također i kvalitet sjemena i on je za neproklijalo sjeme bio slijedeći: gnjilo sjeme — 22%, šturo sjeme — 1%, zdravo nedozrelo sjeme 19%. Ovi rezultati pokazuju da je procenat neklijalog sjemena dosta veliki. Međutim, potrebno je naglasiti da su ovakvi rezultati dobijem zahvaljujući inače lošem kvalitetu sjemena sofore iz 1953 godine. Vjerovatno je, da bi prosječna klijavost u godinama normalnog rađanja sjemenom bila za 10—20% veća. Kod naših pokusa sa sjemenom sofore u klijalima, kao i kod pokusne sjetve u klijalu sa zemljom, mogli smo dosad ustanoviti, da uz povoljne uslove, u prvih 8—10 dana nakon sjetve, iznikne većina klijavog sjemena, te je proces klijanja kod većine sjemenki za to vrijeme završen. Najintenzivniji je proces klijanja poslije 5—6 dana, a kasnije se odvija ritmički u povremenim nastupima i traje ukupno 19 dana. Prilikom klijanja sjemenke razvija se prvo korijenčić koji se u nešto zakrivljenom obliku probija u zemlju. Istovremeno od nabujalih kotiledona, omotač sjemenke puca i probijanjem kotiledona na površinu zemlje, on ostaje u zemlji. U ovom stadiju, dok su kotiledoni još zatvoreni i nalaze se tek iznad površine zemlje, dužina glavnog korijenčića iznosi već 6—7 cm. U vremenu od 4—5 dana, kotiledoni se potpuno razviju, a glavni korijenčić dostigne dužinu 10—12 cm. Na njemu se razvije jedan skup mikroskopsko sitnih, nježnih dlačica, kao i postrani žilice. Kotiledoni su bubrežasti, mesnati i cijela ruba. Boje su nešto tamnije od prvih listića koji se neposredno poslije toga razviju. Njihova dužina je nosi 2—2,5 cm, a širina od 1—1,5 cm. Oni se zadržavaju sve dok mlada biljka ne dostigne visinu 10—12 cm i dok ne razvije 5—6 neparno perastih listova, a što traje oko dva mjeseca od sjetve sjemena. Prvi listići su veoma nježni, a pojavljuju se u vidu dva neparno perasta lista. Mlada stabljika kao i listići (osobito sa donje strane) su u početku jako pustenasti (SI. 3.). Uzgoj sadnica iz sjemena. Sjetvu sjemena sofore treba vršiti u proljeće i to u ono vrijeme kad ponik više ne može da strada od kasnih mrazova, što već zavisi od staništa gdje se sjetva vrši. Prije sjetve nije potrebno sjeme pariti ili potapati u vodi, kao što se radi sa sjemenkom bagrema. Međutim, da bi izvadili sjemenke iz mahuna, potrebno je staviti mahune, nekoliko sati u običnu vodu da one nabreknu, nakon čega se mogu sjemenke vrlo lako izvaditi. Sjeme se sije u brazde na dubini od 4—5 cm. Za jedan metar brazde potrebno je 30 gr sjemena, a to zavisi od ustanovljenog procenta klijavosti. Razmak između brazdi treba da bude 15—20 cm, jer jednogodišnje biljke u povoljnim uslovima izrastu 30—40 cm. Kod sjetve sjemena mora se voditi računa o kvalitetu zemljišta. Za uspješno klijanje sjemena trebaju rahla zemljišta, dobrih fizičkih svojstava koja dobro zadržavaju vlagu. Ponik je osjetljiv prvih dana po nicanju i njegov povoljan razvoj osiguran |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 93 <-- 93 --> PDF |
je samo uz stalnu vladu. Ukoliko mlade biljke budu izložene duže vremena suši, njihove se stabiljke u dodiru sa površinom zemlje isuše, a biljke nakon toga uginu. Ova osjetljivost ponika na-vlagu kasnije se gubi, pošto korijen prodre dublje u zemlju. Prema Beltram-u u rasadnicima Dalmacije (Supeter na Braču), gdje je sofora često gajena, jednogodišnje biljke mogu da narastu do 1 m SI. 3. Razvoj ponika sofore (S. japonica L.) Orig. visine, pri čemu obrazuju dubok glavni korijen sa mnogobrojnim žiljem. One, kad se presade, napreduju dobro i brzo, ali ipak nešto sporije od bagrema. Ako su biljke presađene na povoljnom staništu, mogu prema pomenutom autoru, nakon pet godina da procvatu. U pogledu staništa na kojima se mogu saditi njene sadnice, čer nj avski i Jovanović smatraju da se ona može gajiti kao prolazna vrsta na našim staništima hrastova. U tom pogledu preporučuju se slijedeća staništa: lužnjak — jasen; kitnjak-grab; cer-sladun; crni jasen-gra |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 94 <-- 94 --> PDF |
bić; crni bor, kao i staništa toplijih bukovih šuma. Za njeno uzgajanje po parkovima i drugim gradskim nasadima potrebna su otvorenija mjesta, jer sofora kao heliofilna vrsta zahtjeva punu sunčanu svjetlost. Na njen povoljan rast štetno djeluju mrazišta, kao i suviše niske temperature u mlađim godinama života. Otuda proizlazi, da soforu možemo uspješno gajiti svuda tamo gdje i bagrem, pa čak i na onim terenima koji su nešto hladniji od onih gdje bagrem još dobro uspjeva. Svojstva i upotreba sofore. Drvo sofore je po izgledu dosta slično bagremovom. Ono ima žutosmeđu srčevinu koja zauzima preko dvije trećine drveta. Bjelika je zelenožute boje i svega je nekoliko milimetara široka. Prema S c h n e n c k-u, specifična težina na vazduhu suhog drveta iznosi 0,74. Izgleda, da nije još ispitan kvalitet drveta; prema podacima iz strane literature, njeno drvo nalazi primjenu u izradi raznih alata, namještaja i parketa. Heg i navodi da se njeno lišće upotrebljava u medicini; u Kini se iskorišćava za dobijanje žute boje. Cvjetni pupoljci sadrže oko 11% sop- h o r i n a — jednog alkoloida koji bi trebao biti identičan sa citizinom i rutinom. II. Značaj sofore za šire uzgajanje. Sofora može svakako kod nas da uspjeva i to vrlo dobro. Prema tome, kad, se uzme u obzir još i njen značaj za pčelarstvo, parkove i druge nasade, onda jasno proizlazi da nju kod nas treba znatno više proširiti. Da vidimo u čemu se sastoji njen značaj. Poznato je, da u razvoju i unapređenju pčelarstva-važno naše privredne grane, veliki značaj imaju brojne vrste drveća i grmlja, koje za vrijeme cvjetanja pružaju pčelama obilnu pašu. Međutim, najveći broj vrsta cvjeta u proljeće, kada se problem pčelinje paše uopšte ne postavlja. U većini krajeva Jugoslavije nastupa praznina u ljetnoj paši i to od sredine jula, pa sve do jesenje paše. Stoga, svaka biljka, a naročito dugogodišnja, koja u ovo doba cvjeta — a nedonosna je, od ogromne je važnosti za pčelarstvo. Jedna od takvih vrsta je japanska sofora. Ona cvjeta vremenski dugo (svakako preko mjesec dana), a cvjetanje joj pada u tome »kritičnom periodu« — juli, august. Zato pčelari ubrajaju soforu među na j medonosni je drveće i pridaju joj ogromnu važnost. Za vrijeme cvjetanja cijelo stablo liči na ogromni cvjet i opsjednuto je pčelama. Pored cvjetnog praha, ona luči u većim količinama i nektar, a što je najvažnije ovo lučenje nektara obavlja se i pod nepovoljnim vremenskim prilikama. Prema č e r n j a v s k o m, njen med je sličan bagremovom, a po sadržaju vitamina nadmašuje ga. Neki pčelari, doduše tvrde da pčele često propadaju u velikom broju za vrijeme cvjetanja sofore. Jedni čak zastupaju mišljenje da je ona otrovna, dok drugi smatraju da su pčele, koje propadaju u to vrijeme, stare i iznemogle. Pomenuti autor napominje da bi to eventualno trebalo provjeriti i zadržava dosad poznato mišljenje da je sofora izdašna medonosnica i da ima veliki značaj u unapređenju pčelarstva. Vrijeme cvjetanja sofore je različito; na jugu cvjeta u julu na sjeveru u augustu mjesecu. Tako na primjer, u Primorju i Hercegovini, početak cvjetanja nastupa za 15—20 dana ranije nego u Bosni ili Srbiji. Prema za |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 95 <-- 95 --> PDF |
pažanjima prof. Pobegajl a u nekim krajevima Bosne i Hercegovine sofora ne cvjeta obilno svake godine. Bilo bi interesantno utvrditi da li to ovisi od uslova sredine ili nekih drugih faktora čisto biološke prirode. U našoj zemlji sofora je najviše uzgajana u Vojvodini. Ona tamo, pored bagrema, igra značajnu ulogu u pčelarstvu. U drugim krajevima Jugoslavije, koliko nam je poznato, gajena je u znatno manjoj mjeri i to uglavnom kao parkovno drvo. Ona dobro uspjeva u Primorju, kao i u Hercegovini. B e 11 r a m navodi da na plitkim i toplim terenima krša, kao i u Senju, gdje je izložena primorskim burama, uspješno raste i obilno cvjeta. U Makedoniji (Skoplje) D ž e k o v opisuje stabla — 25 godina stara, koja cvjetaju i donose zrelo sjeme. U Sarajevu po parkovima (»Veliki park«) i drvoredima (Marindvor) njena stabla, starosti od 25—30 godina takođe cvjetaju obilno i donose sjeme. Na kraju, potrebno je istaći da bi soforu trebalo unositi još više u naše parkove, kao vrijedno dekorativno drvo. Njeno unašanje u šumama, odnosno na rubovima šuma ima svog opravdanja, obzirom na dosad pokazani njen uspjeh kod nas. Ovo će biti moguće, pošto sofora obilno rađa, te se može naći dovoljno sjemena, a uz to ona se relativno i lako podiže. Na taj način će se sigurno obezbjediti trajniji izvor pčelinje paše i to u širim razmjerima. U tom smislu bilo bi interesantno izvršiti i pokuse sa nekim od grmolikih vrsta roda S o p h o r a. Japanska sofora se može tim više preporučiti, što se pokazala potpuno aklimatizovana vrsta u našim uslovima sredine. LITERATURA: Ani c M.: Dendrologija, Šumarski priručnik, Zagreb 1946; B e 11 r a m V.: Medonosna japanska sofora, Narodni Šumar, br. 8, Sarajevo 1948; Briml e F.: Trees in Britain, London 1948; Džeko v S.: Skopskite parkovi i nivnata dendroflora, Šumarski pregled, br. 2. Skopje 1954; Giperborejski B. — Marković T.: Dendrologija, Sarajevo 1952; Hegi G.: Ilustrierte Flora von Mittel- Europa, IV Band, Teil 3., München 1920; černjavsk i P.: Ono što gradovi mogu učiniti za pčelarstvo, Novi pčelar, br. 1., Beograd 1937; černjavsk i P. — Jovanovi ć B.: Šumska staništa i odgovarajuća dendroflora u Srbiji, izdanje S. A. N., Beograd 1951; Jovanovi ć B.: Nesamonikla dendroflora Beograda i okoline, Separat God. Šumarskog fakulteta, Beograd, 1950; Pano v A.: Šumska pčelinja paša (fenološki osvrt). Narodni šumar, br. 5—6, Sarajevo 1952; Petrovi ć D.: Strane vrste drveća (egzoti u Srbiji), Izdanje S. A. N., Beograd 1951; Petrovi ć D.: Rad u šumskim rasadnicima, Beograd 1952; Pourte t J.: Catalogue des especes cultivees dans L´arboretum des Barres, Tome IX — Fasc. 2., Paris 1949; Stefanovi ć V.: Prilog poznavanju nesamonikle dendroflore Sarajeva i okoline (rad u rukopisu); Schenc k C.: Fremdländische Wald — und Parkbaüme, Bd. 3., Berlin 1939; Schneide r C. K.: Ilustriertes Handbuch der Laubholzkunde, Br. II, Jena 1912; Schmucke r T.: »Silvae orbis« — Die Baumarten der nördlich — gemässigten Zone und ihre Verbreitung, C. I. S., Berlin 1942. Résumé La Sophora du Japon est une espece connue dans toutes les régions de Yougo slavie et elle y a été cultivée depuis plus d´un siecle comme un arbre de parc. Elle a montré des qualités d´une essence bien acclimatisée et dans la plupart de stations elle pousse bien. C´est pourquoi on prévoit de l´introduire dans les forets. Vu son importance de plus en plus croissant l´A. s´est efforcé d´exposer les pos sibilités de sa cultivation sur une échelle plus grande. Dans la premiere partie de son article l´A. réfere sur les données générales de la Sophora (la description botanique de l´espece et de ses variétés, ainsi que ses stations et propriétés écologiques). Ensuite |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 96 <-- 96 --> PDF |
il examine ses qualités sylvicoles: les pouvoir germinatif de semences, le développement des semis et cultivation de jeunes plants pour les travaux de reboisement. Dans ls choix des stations qui peuvent etre prises en considération pour les reboisements on a fait profit d´expériences déja acquises dans ce pays. La Sophora peut etre cultivée avec succes dans les stations de chenaies c.-a-d. du moins partout ou le robinier pousse bien. Enfin l´A. signale la valeur de la Sophora comme un arbre de parc et une aspece qui favorise le développement et le progres de l´apiculture d´ou le besoin d´encourager sa cultivation sur une échelle plus grande. VRBE NAŠIH PODUNAVSKIH RITOVA Ing\ Teodor Španović Uvod Z Z emljišta koja su nastala taloženjem rečnog nanosa, nazivaju se plavnicama, naplavinama ili aluvijalnim zemljištem. Polojem — plavnim područjem se naziva zemljište koje dolazi periodički pod vodu i koje se nalazi između korita reke i nasipa ili terase. Ritom se naziva niži deo zemljišta pored srednjeg i donjeg toka većih reka koji je nastao taloženjem sitnijeg rečnog nanosa, a koji je voda svojevremeno plavila. Posle izgradnje nasipa nezaštićeni ili inundacioni deo pretstavlja plavno područje, a nasipom odvojeni deo koji voda više ne plavi, zaštićeni deo rita. Poloji nastaju usled neprestanog rada vode, a naročito visoke vode za vreme poplava. Na mestima gde je matica blizu obale, voda dere i ruši obalu i odronjava zemlju. Na mirnim mestima gde je matica daleko od obale, voda taloži rečni nanos. Usled neprestanog i nejednoličnog rada vode nanosi se obrazuju u slojevima različite debljine. Konfiguracija poplavnog područja ritova je talasasta. Ceo teren se sastoji iz viših delova — greda, nižih delova i bara. Prosečno otpada na grede 50%, niže delove 40% i na bare 10% zemljišta. Razlike u visinama iznose do 7 m. Smer greda i bara je uglavnom paralelan sa smerom nekadašnjeg korita reke. Zbog veće količine nanosa, povoljnih hemijskih i bioloških procesa, odličnih fizičkih osobina i dovoljne količine vode za vreme vegetacije, naplavnice pretstavljaju mlada neiscrpna zemljišta sa vrlo velikom plodnošću. Vegetacija ritova , Flora ritova zavisi od visine zemljišta iznad normalnog vodostaja, visine površinske vode, dubine donje vode, mogućnosti proceđivanja i zadržavanja vode, sastava i strukture zemljišta i bioloških osobina samih biljaka: njihove izdržljivosti u vodi, vremena dolaženja u vodu i pojedinih ciklusa razvitka. Rad vode ima presudan uticaj ne samo na stvaranju zemljišta i njegov bonitet, nego i na obrazovanje biljnih formacija, a naročito na obrazovanje šumskih zajednica odnosno uspevanje pojedinih vrsta drveća. Već prema tome, dali zemljište dolazi više ili manje pod vodu i dali ostaje duže ili |