DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 23 <-- 23 --> PDF |
6. Fukare k P.: Poljski jasen (fraxinus angustifolia Wahl), Dizertacija (u štampi). 7. Gračani n Z.: Pedološka istraživanja staništa poljskog jasena (Frax. angustifolia Wahl) u Lipovljanima. Rukopis. 1952. 8. H or vat L: Biljno sociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šumske pokuse br. 6, Zagreb 1938. 9. Klepa c D.: Uređajne tablice, »Šumarski list« 1953. 10. L a er-S p i e c k e r: Massenberechnungstafeln zur Ermittlung von Vorrat u. Zuwachs von Waidebeständen, Frankfurt a. M., 1951. 11. Levakovi ć A.: Dendrometrija, Zagreb 1922. 12. M a r k o v i ć L j. : Beleške iz Slavonskih šuma, »Šumarski list« 1931. 13. Milojkovi ć D.: Istraživanja oblika i zapremine belog jasena (Fraxinus «xcelsior) u ravnom Sremu, Glasnik br. 6 Beograd 1953. 14. Plavši ć M.: Prilog komparativnim istraživanjima u mješovitim i čistim sastojinama poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Wahl (u štampi). 15. Proda n M.: Messung der Waldbeständen, Frankfurt a. M, 1949. 16. S c h a e f f e r L.: Tarifs rapides et tarifs lents, Revue f orestiere francaise, 1949. 17. S c h u c h t F.: Grundzüge der Bodenkunde, Berlin 1930. 18. Š u r i ć S.: Tabele masa von Laer-Spiecker, »Šumarski list« 1953. 19. Wimmenauer : Wachstum und Ertrag der Esche, Algemeine Forst u. Jagd-Zeitung, Frankfurt a. M. 1919. ZUSAMMENFASSUNG In dieser Arbeit sind die Derbholzmassentafeln der Feldesche der I. der II. und der III. Standortsklasse dargestellt. Die Daten der genannten Tafeln stammen aus den Wäldern der Fakultätsforstverwaltung Lipovljani der Universität in Zagreb (Agram). Die Richtigkeit dieser Tafeln wurde von Verfasser an geschlagenen Bäumen kontroliert. Sie kubizieren mit einem Fehler von + 2,20/0. PROBLEM NJEGE MLADOG NARAŠTAJA U PREBORNIM ŠUMAMA J. Šafar U U brzani razvitak narodne privrede i društvenih potreba u našoj zemlji zahtijeva, da se povećava proizvodnja u šumama. Redovito namirivanje potreba pak uvjetuje, da se što više učvršćuju temelji za potraj nost proizvodnje. Taj uvjet razmjerno je lako postići u visokim šumama sastojinskog gospodarenja, jer u takvim šumama debljinski razredi stabala odnosno dobni razredi raspoređeni su na odvojenim površinama. Naprotiv u stablimičnom gospodarenju t. j . u šumama prebornog tipa, stabla različitih debljina, visina i starosti nalaze se nepravilno izmiješana na istoj površini, pa se potrajnost prihoda mnogo teže može regulirati. U vezi s reguliranjem potrajnosti je i problem podizanja i njege podstojnih stabala te zastarčivanje stabala u prebornim šumama. Stoga ćemo ovdje ukratko raspraviti ova pitanja: 1. potrajnost prihoda s obzirom na podizanje mladog naraštaja; 2. razvitak podstojnih stabala; 3. međusoban odnos stabala u mladiku; 4. njega mladog naraštaja. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 24 <-- 24 --> PDF |
I. Problem potrajnosti prihoda u daljnjoj budućnosti U praksi gospodarenja prebornim šumama vrlo često se događa, da se prigodom gospodarskih zahvata nedovoljno pazi na broj i raspored stabala nižih i srednjih debljinskih razreda, o kojima ovisi potrajnost prihoda u daljnjoj budućnosti. Zato se u najnovije doba sve više ističe, da je stvaranje i održavanje dovoljnog broja srednjestojnih stabala najslabija točka prebornog gospodarenja. Prvi je to dokumentarno istakao Flur y (1933) a zatim prema njemu a i neovisno od njega na temelju opažanja i rezultata gospodarenja i istraživanja drugi autori. U zaključnom dijelu opsežne rasprave o pitanju prebora Zimmerl e (1937) taj problem još više produbljuje te ističe, da u stablimičnom gospodarenju podstojni dio sastojine predstavlja biološki važan, možda najvažniji razred stabala, bez kojih se preborni karakter ne bi mogao trajno održati, dok sa gledišta iskorišćavanja šuma važniji su viši nego niži debljinski razredi. U mnogim prebornim šumama Hrvatske opaža se, da nema dovoljno stabala nižih i srednjih debljinskih razreda. Razlog je tome taj, što su prigodom planiranja sječa i pogotovo prigodom obavljanja gospodarskih zahvata uvažavani zahtjevi eksploatacije i potrebe povećanja prirasta a premalo se rješavao problem podizanja i njege stabala nižih debljinskih razreda. U praksi uređivanja šuma malo se pažnje poklanja stablima ispod taksacione granice (ti se podaci u uređajnim planovima većinom iznose u formi pribilježaka) ; što je taksaciona granica viša, to pokret odnosa stabala po debljini i omjeru smjese za podstojni dio sastojine u uređajnim elaboratima manje dolazi do izražaja. Na tanjim stablima nakuplja se doduše mali prirast, ali upravo ta stabla za potraj nost prihoda u daljnjoj budućnosti imaju ogromno gospodarsko značenje. Podizanje i njega stabala nižih debljinskih razreda mnogo su važniji danas nego prije, jer je provedbom eksploatacionih sječa izvađeno i uništeno razmjerno mnogo srednjestojnih i podstojnih stabala. Takvo je stanje u mnogima prebornim šumama na području svih republika. Stoga se pitanje podizanja, njege i održavanja tanjih stabala sve više nužno postavlja u prvi plan uzgoja naših prebornih šuma. Važnost toga problema podcrtana je napose činjenicom, da preborne šume u našoj zemlji zapremaju veliki dio šumskog fonda (oko 70% od visokih šuma). Osim toga u mnogima prebornim šumama vrlo je malo rasprostranjen mladi naraštaj jele i smreke i u mnoge sastojine sve više prodire bukva. Zato se pojavljuje i problem omjera četinjača u daljnjoj budućnosti, i to utoliko više što u našoj zemlji s obzirom na domaću potrošnju i potrebe izvoza imamo razmjerno premalo četinjača (u FNRJ 30%, u NR Hrvatskoj 20%). Prema tome problem razvitka mladog naraštaja četinjača vrlo je akutan, te se nameće potreba, da se otvaranju i rješavanju toga problema pridaje veća važnost nego do sada. U svojim pređašnjim radovima mi smo ukazali na taj problem, i ne čekajući rezultate dubljih istraživanja predložili smo uzgojne postupke za bolju obnovu i njegu mladog naraštaja jele (1949, 1952, 1953) u vezi sa ciljem gospodarenja. A u ovom radu iznijet ćemo zapažanja o razvitku mladika s obzirom na njegov položaj u sastojini. Naša opažanja i istraživanja obavljena su u Gorskom Kotaru 1949— 1950 u zajednicama Fagetum abieteto. sum Horv. i B 1 e c h n o-´ 562 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Abietu m Horv., koje zauzimaju najveći dio šuma Gorskog Kotara. U šumi jele i bukve bukva je većinom biološki jača, ali i u pojedinim šumama jele i rebrače uspješno se ona bori s jelom, te zato mnoge površine u donjem dijelu sastojina bukva je uspješno osvajala, a i neke druge će postepeno zauzeti, ako se jeli kao biološki slabijoj ne pomogne. Prema tome razvitak teksture (smjese) i strukture u podstojnom dijelu sastojine sačinjava važan problem u gospodarenju našim šumama. II. Razvitak stabala u podstojnom dijelu sastojine U gospodarenju šumama važan faktor sačinjava vrijeme, odnosno vremensko razdoblje proizvodnje. Zbog premale proizvodnje drveta i povećavanja potreba taj faktor naročito u ovo naše doba dobiva sve veću važnost. Odraz utjecaja te važnosti očituje se danas napose u forsiranom uzgajanju, selekciji i povećanju genetskih svojstava drveća, koje u kraćem razdoblju treba da proizvode veliki prirast. No prigodom razmatranja i istraživanja razvitka preborne šume većina autora ne računa s vremenom proizvodnje ili to čini samo djelomično, i to iz tri razloga: 1. što se na istoj površini nalaze stabla raznih starosti, kojih debljine i visine nisu ni u kakvoj korelaciji sa starošću; 2. što je vrijeme u proizvodnji stabala preborne šume općenito nepoznat faktor; 3. što je za proizvodnju u prebornoj šumi odlučan kriterij, koliko se drvne mase može godišnje proizvesti na jedinici površine, a ne u kakvom je odnosu veličina prirasta prema starosti. Upravo činjenica, da su na istom staništu u prebornoj šumi stabla istih debljina ili istih visina različite starosti, navodila je mnoge stručnjake, da utjecaju strukture sastojine na razvitak stabala poklone veću pažnju. Tako je za prebornu šumu Biole y (1915) već pred četiri decenija ustvrdio, da prirašćivanje stabala vrlo mnogo ovisi o položaju, koji ona zauzimaju u sastojinskom sklopu. Sličnu postavku o utjecaju položaja stabala na njihovo prirašćivanje nalazimo i u novijim radovima (Flur y 1933, H u f n a g 1 1933, Burger 1942, Leibundgut 1945, B a d o u x 1949, Mitscherlich-Weihe 1952, Miletić 1952). U šumama, gdje se njega sastojina nije sistematski i češće obavljala, mnoga potisnuta stabla su apsolutno i relativno vrlo stara. Zato se postavlja pitanje: šta u prebornim šumama stvarno sačinjava mladik i kakvo mu je značenje u takvim šumama. 1. Pojam mladika u prebornim šumama Mladi naraštaj u prebornoj šumi razvija se pojedinačno, u grupama i manje u slojevima. Stabla mladika se kod iste starosti nejednako razvijaju u visinu i debljinu. Nejednakost prirašćivanja podjednako starih stabalaca posljedica je različite strukture i gustoće gornjeg sklopa krošanja. kao i mreže korijenja. Budući da je razlika u starosti niskih stabala često vrlo velika te zbog toga među njima ima i vrlo mladih i vrlo starih, potrebno je da se pojam mladog naraštaja u prebornim šumama bar donekle analizira. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 26 <-- 26 --> PDF |
U prebornoj šumi mladi naraštaj pod utjecajem je ne samo horizontalnog sklopa nego i vertikalnog sklopa. Taj se utjecaj više odrazuje na pojedinačno uzraslim stablima nego na stablima u grupama, jer pojedinačna stabla većinom se nalaze pod zastorom, dok stabla u grupama gotovo redovno razvijena su u otvorima sklopa. Posljedica djelovanja takvih okolnosti odrazuje se na nejednakoj starosti podjednako visokog mladog naraštaja. Heterogenost faktora starosti na stablima podjednakih debljina ili visina ukazuje se na velikoj nejednoličnosti u habitusu podstojnih stabala (v. graf. dalje). Napose se to očituje na čistoti debla od grana odnosno na dužini krošnje. Prema tome pojam mladika u prebornim šumama nije adekvatan pojmu mladika u regularnim visokim šumama. Za mladi naraštaj u prebornim šumama nije prirašćivanje u korelativnom odnosu sa starošću, niti čišćenje debla od grana i prirodno izlučivanje stabala ovise o sklopu i razvitku sastojine kao u regularnoj visokoj šumi. Stoga bi trebalo utvrditi drugi kriterij za pojam pomlatka i mladika u prebornim šumama. Budući da to ne može biti stepen sklopljenosti mladog naraštaja ni stadij prirodnog izlučivanja stabala ni starost, pod m 1 adiko m razumijevat ćemo (bez obzira na starost i stepen sklopljenosti) niža stabla, koja su u svojem razvoju prešla visinu prs. promjera. Mladi naraštaj od doba ponika do visine prs. promjera nazivat ćemo pomlatkom. Stabla jelovog mladika u prebornim šumama često dostignu visoku starost, gdjekad znatno preko 100´ godina. Rezultati naših istraživanja pokazali su, da jelovo stablo visine do 5 m, može postići starost oko 150 god. i da pri tome ostane još živo. Potisnuta smrekova stabla doživljavaju manje starosti. Nameće se pitanje, da li takva stabla uopće možemo uvrstiti pod pojam mladika; jer, stvarno, trebali bi da ih analogno njihovoj starosti nazivamo »starik«. U jednodobnim visokim i srednjim šumama tako stara stabla već odavna rađaju sjemenom i većinom zrela su za sječu. U prebornoj šumi ona su samo dio cjelokupne šumske zajednice i treba gdjekad da čekaju još koji decenij da započnu urašćivati u viši stabalni položaj 1 da tada razviju veći prirast i fruktificiraju. Izraz mladik ipak ćemo zadržati i to iz ovih razloga: U zastarčenom stablu, zbog pomanjkanja prostora u zraku i u tlu, svi se životni procesi usporeno razvijaju. Primanje hrane, asimilacija i transpiracija smanjeni su na minimum; stablo ne rađa sjemenom, makar ima dovoljnu starost. To je latentan život, životarenje, ili neka vrsta anabioze. Posljedica je to samo momentano nepovoljnih životnih okolnosti. Takvim su se okolnostima jela i smreka prilagodile i zadržavaju do duboke starosti sve organe, potrebne za vitalniji život. Daljnji razvitak takvih stabala samo je privremeno i prividno donekle zaustavljen tako, da se ona ne mogu ni normalno razvijati a ne mogu većinom ni uginuti. Morfološke osobine stabla naročito krošnje, iglica i korijenja potpuno odgovaraju funkcijama, koje zastarčeno stablo može i u interesu svoga opstanka mora obavljati. Jelov mladik u tom pogledu eklatantan je ürimjer za odraz jedinstva morfoloških osobina i funkcionalne djelatnosti biljnog organizma. U nepovoljnoj sredini pod dotičnom biogrupom zastarčeno stablo može u toku vrlo dugog razdoblja produžavati život, te se kasnije — kad postepeno dobije dovoljno prostora u atmosferi i rizosferi — može posve normalno razvijati i obavljati funkciju razmnožavanja. Između anabioze |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 27 <-- 27 --> PDF |
normalnog života postoji cio niz prelaza, koji se najjasnije odrazuju u razmacima pršljena grana četinjara, u dužini i širini krošnje, kao i u gustoći godova. životne funkcije zastarčene jele i smreke nisu ugušene, njihov potencijalni život samo je znatno sveden na relativan minimum. Jedino ako se to stanje mnogo produži ili ako biološka sredina postaje mnogo nepovoljnija stvaranjem još gušćeg sklopa krošanja i korijenja, tada se organi ne mogu više prilagođavati, ili životne funkcije nakon nakupljanja negativnih utjecaja postaju naglo sve slabije, konačno zastanu i stablo ugine. Isti slučaj može nastati, ako vrlo zastarčeno stablo bude naglo izvrgnuto jakom intenzitetu svjetlosti, jer tada postojeći asimilacioni aparat četinjača (s više razvijenim parenhimskim staničjem) nije prilagođen velikoj količini svjetlosti i topline te većoj transpiraciji, novi asimilacioni aparat (s više razvijenim palisadnim staničjem) ne može se brzo stvoriti, te nastaju nagle poremetnje u procesu dovođenja materije i metabolizmu, pa stablo fiziološki oslabi i ugine. Zastarčeno stablo je dakle vremenski vrlo staro, ali stadij ski je naprotiv vrlo mlado, njegove fiziološke funkcije su samo smanjene, većinom bez štete za daljnji razvitak. Kad se sklop krošanja nad takvim stablom postepeno otvara, ono dobiva sve više prostora u atmosferi i rizosferi i nakon razmjerno kratkog vremena prilagođivanja počinje se brže razvijati. Razdoblje latentnog mirovanja ovisi o fiziološkim mogućnostima razvitka krošnje i korijenja u odnosu na ekološki faktor, koji u kompleksu drugih faktora najviše utječe na razvitak potisnutog stabla, a to je svijetlo. U gospodarskoj šumi dužina toga razdoblja, napose za stabla uzrasla pojedinačno, ovisi prvenstveno o gospodarskim faktorima odnosno o uzgojnim zahvatima u gornjem sklopu krošanja. Naprotiv stabla mladika, uzrasla u grupi, većinom se slobodno razvijaju te njihov daljnji razvitak više je ovisan o biološkim faktorima nego o gospodarskim utjecajima. Kao što svaki organizam na poseban način reagira na promjene vanjskih okolnosti i kao što se reakcija na te okolnosti odrazuje poglavito kod nepovoljnih životnih okolnosti, tako se taj prirodan zakon očituje i na razvitku jele i smreke u razdoblju zastarčenja. Jela je među srednjoevropskim glavnim vrstama šumskog drveća nesumljivo najznačajniji predstavnik prilagodljivosti za zasjenu, odnosno na pomanjkanje prostora. Upravo raspoloživi prostor (a s njime vezan utjecaj kompleksa ekoloških, bioloških i biotskih faktora) važan je čimbenik, o kojemu mnogo ovisi razvitak mladog naraštaja i njegova uloga u sastojim. 2. Uloga mladog naraštaj u prebornim šumama Mladi naraštaj u prebornoj šumi ima dvostruku ulogu: 1. dio je cielokupne šumske zajednice, pa sudjeluje u održavanju dobre sastojinske klime i dobre proizvodnosti tla; 2. istovremeno produkciono je sredstvo. jer postepeno treba da urašćuje u viši sastojinski položaj, kad mu se uzgojnim zahvatima omogući da dobije više prostora u zraku i tlu. Takvu ulogu mladi naraštaj više ili manje ima i u šumama, u kojima se vođe razni načini oplodne sječe dužeg pomladnog razdoblja. Ali u prebornim šumama on zauzima u sastojini i njenim dijelovima te prema su |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 28 <-- 28 --> PDF |
sjednim članovima šumske zajednice poseban položaj, koji mu daje naročite značajke. Preborna šuma je trajna šuma. Ona u idealnom obliku treba da sadrž: na istoj površini stabla gotovo svih debljina i visina u vertikalnom do stepeničastom sklopu u svrhu trajnog podmirivanja potreba na različitim sortimentima ali prvenstveno na debljima za pilansku industriju. Zbog periodičnog vađenja debljih, redovno vrlo krošnjatih, stabala gdjekad nastaju i veći otvori u sklopu sastojine, pa mladi naraštaj šumskog drveća treba da preuzima i neposrednu ulogu zaštite tla od štetnog djelovanja sunca, vjetrova, jakih oborina i temperaturnih ekstrema. Kao produkciono sredstvo mladik u prebornoj šumi često po nekoliko decenija čeka i mora čekati potisnut, da kasnije nakon sječe susjednih debljih stabala zauzme gornje prostore. Takva dvostruka uloga mladog naraštaja omogućuje, da preborna šuma trajno zadržava relativnu biocenotsku ravnotežu i da se na istoj površini trajno održava potrajnost prihoda. Zato je preborna šuma najstabilniji šumsko-gospodarski objekt, pogodan za gospodarenje i na malim površinama te u lošijim stanišnim okolnostima, gdje klimatski faktori onemogućuju češću i obilniju fruktifikaciju i dobar tok prirodnog podmlađivan jp- Stoga smatramo, da razvitku mladog naraštaja u prebornim šumama treba pokloniti veliku pažnju. Pojedini autori (Büh l e r 1922, Ammo n 1952 i dr.) doduše ističu, da se podmlađivanje ne treba smatrati kao odlučan faktor u uzgajanju preborne šume te da se ne treba mnogo brinuti za novi naraštaj. Ali kad zbog negativnih direktnih i indirektnih utjecaja gospodarskih faktora mladog naraštaja, naročito jelovog, nema dovoljno ili je mnogo zastarčen, gdjekad takvo stanje stvara problem. Rješenje toga problema ne smije se prepustiti samo prirodnim faktorima šumske proizvodnje već treba intervenirati uzgojnim zahvatima u svrhu ispunjavanja uloge, koju treba da u prebornim šumama vrši mladi naraštaj šumskog drveća. Međutim posve bi bilo pogrešno shvaćanje, da potisnuta odnosno zastarčena stabla, zbog malog prirasta, umanjuju prirast sastojine. Ona su upravo zato potisnuta, što su druga stabla zbog većeg prirašćivanja i razvitka onemogućila normalan razvitak podstojnih stabala, često se događa i to, da su stabla potisnuta zbog konkurentnih odnosa druge vrste drveća, te taj biotski faktor ima u šumama vrlo važan prirodni i gospodarski značaj. III. Biološki odnosi glavnih vrsta drveća u mladiku Osnovne biološke karakteristike vrsta drveća često su više diferencirane u mlađoj dobi nego kad stabla odrastu. Te se osebine ispoljuju ne samo u odnosu na kvalitet staništa´nego i na sastav sastojine i na međusoban utjecaj vrsta. U prebornim šumama gdjekad se događa, da se proces razvoja stabala ispod taksacione granice (najniži promjer taksacione izmjere stabala) previdi ili nedovoljno zapaža. Posljedica toga jest, da se razvitak mladog naraštaja prepusti prirodnim faktorima šumske proizvodnje i tako zanemari ekonomski faktor. U takvim slučajevima proces razvitka sastojine može dovesti ili do lošije strukture broja stabala ili do nepovoljne teksture ro vrstama drveća. Kad se kasnije, uz pomoć promjerke, taj proces otkrije i numerički iskaže, intervencija uzgajača može biti prekasna, jer ili zbog zastarčenosti i dr. nema dovoljno stabala u nižim |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 29 <-- 29 --> PDF |
debljinskim razredima ili je prevladavala ekonomski manje vrijedna vrsta drveća (ša f a r 1952). U vezi s time dat ćemo za glavne vrste drveća kratku karakteristiku nekih njihovih biotskih odnosa. Pod biotskim odnosima drveća razumijeva se općenito odnos jedinki prema njihovoj živoj okolini (flori i fauni). U našem slučaju razmatrat ćemo međusobne odnose jele, smreke i bukve te odnos tih vrsta prema stepenu zasjenjenosti odozgo. Sve te tri vrste su skiofilne, dakle dobro podnose zasjenu. Na boljem staništu zasjenu podnose lakše odnosno trebaju manje svijetla, na lošijem je podnose slabije (na pr. u Fageium mbalpinum Horv., t. j . pri gornjoj granici šumske vegetacije, bukva je heliofilna; zato je tu mortalitet stabala nižih debljinskih razreda velik i sastojine imaju binomsku strukturu broja stabala, kako je to Mileti ć god. 1930. za sastojine karaktera prašume pokazao i dokazao). Najskiofilnija je jela a zatim bukva, dok je smreka u toj skali na posljednjem mjestu. Zato i nije uspjela forsirana umjetna introdukcija smreke pod gustim sklopom u šumama jednog veleposjeda u Gorskom Kotaru; smreka nije mogla duše vremena podnesti zastarčenje. Sve tri vrste pod gustim sklopom razviju široku krošnju. Budući da jela može najduže podnesti zasjenu, ona može razviti i najširu krošnju i na taj način iskorišćava ono malo difuzne svjetlosti što kroz sklop dopire do donjeg dijela sastojine. Dok jela može dugo vremena čekati u zasjeni, bukva posjeduje svojstvo da u postrane otvore sklopa izvija tanko deblo i malu krošnju, no tada je često mokri snijeg i zaleđene kiše previju ili unište. Više svijetla trebaju u mladosti javor, jasen i brijest, pa se ni vrlo obilan pomladak tih vrsta ne može razviti, ako se sklop nad njima jače ne otvori. Najbrži visinski prirast u mladosti ima od glavnih vrsta drveća bukva, najslabiji jela. Bukva već od mladika ima prosječno veću horizontalnu projekciju i volumen krošnje nego jela i smreka. Zato ta listača često potisne ranije uzrasle četinjače, pa one zastarčuju. Kad se bukva pod odviše otvorenim sklopom u sastojini jele-bukve mnogo razmnoži, sklopom svojih krošanja okupira donji dio sastojine i dugo vremena onemogućuje drugim vrstama da se nasele odnosno da se iz potisnutog stanja uzdignu u više sastojinske prostore i pređu u aktivnu borbu sa tim jakim biotskim takmacem. Budući da kod nas imamo premalo četinjača i budući da su četinjače na većini staništa u Fageium abieletosum Horv. biološki slabije nego bukva, treba u konkurentnoj borbi između tih vrsta uvijek pomagati četinjače, ne dopuštajući da ih bukva odviše potisne. Rezignacija pojedinih šumarskih stručnjaka na nedovoljno podmlađivanje jele i prodiranje bukve loš je simptom; treba se upustiti u borbu s prirodnim faktorima na temeliu poznavanja bioloških zakona u cilju što boljeg namirivanja ekonomskih potreba. Jela je osjetljiva na pomanjkanje zračne vlage i na naglo otvaranje sklopa, osjetljivija nego bukva. Gušći sklop dakle bolje odgovara rasprostranjivanju i održavanju jele, rjeđi više pogoduje heliofilnijoj bukvi. U borbi pod gušćim sklopom jela ima prednost, jer zastarčena može na svoje oslobođenje duže vremena čekati nego bukva; ako se mlada bukva uspije izdići u postrane otvore sklopa, ona podstojnom jelovom naraštaju ne konkurira, jer tada ima malu krošnju. Jela i smreka dobro se podmlađuju i najbolje održavaju u borbi s bukvom u zajednici Blechno-Abiel um Horv., jer su staništa te šumske za |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 30 <-- 30 --> PDF |
jednice humidnija. Naprotiv bukva je biološki jača u zajednici Fageiurhabietetosum Horv., t. j . na toplijim staništima vapnenaca, pa tu lakše potiskuje četinjače. Pod sklopom odrasle bukve jela se može većinom dobro prirodno pod-mlađivati i održati, jer je tu zračna vlaga obilnija, konkurencija starije bukove sastojine je slaba i jeli tu dobro odgovara mineralizirani humus bukve. Na temelju iznešenog možemo ustvrditi ovo: svojstvo jele, da se zastarčena dugo vremena može održati pod zastorom, je u odnosu na njenog najjačeg biotskog konkurenta, bukvu, i pozitivno i negativno. Ovisi to mnogo o sastojinskim okolnostima te o položaju stabla u sastojini. A te okolnosti uzgajač može mijenjati. S ekonomskog gledišta mora se nastojati, da broj zastarčenih stabala četinjara bude što manji. Razvitak krošnje, debla i korijena u toku zastarčivanja jele. Stabla imaju prosječno istu visinu. Iz priloženog grafa, koji rezultira iz naših mjerenja, može se razabrati, kako se razvija habitus jele u vezi sa zastarčivanjem. Stabla imaju podjednaku visinu ali različitu starost. Na starijim stablima manja je dužina krošnje i veća njena starost. Visinski prirast u dubljoj starosti je mnogo manji, pa je razmak pršljena manji odnosno njihov broj veći. U vezi s time je i veća gustoća godova na deblu. Jela je na naglo otvaranje sklopa osjetljiva i u starijoj dobi: fiziološki postaje slabija, jer se tako povećava transpiracija krošnje i evaporacija tla, asimilacioni aparat ne može se brzo izmijeniti, pa jelu tada više napadaju razni biotski štetnici. Stoga, zbog prošlih jakih i neobzirnih eksploatacionih sječa u pojedinim sastojinama, jela će se ne samo slabije podmlađivati i prepuštati svoje mjesto bukvi nego će je sve više napadati razni štetnici, ako bukva brzo ne zatvori donji dio progaljenih sastojina. Njega mladog naraštaja Zbog pomanjkanja četinjača u našim šumama i zbog jake konkurentske snage bukve, potrebno je njezi mladog naraštaja jele i smreke u prebornim šumama pokloniti što više pažnje. Na temelju iznesene analize i naših ranijih istraživanja u hrvatskim prašumama (1953) i drugdje možemo na naslovnu temu zaključiti ovo: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 31 <-- 31 --> PDF |
1. U našim šumama, napose u zajednici Fagetum abietetosum Horv. i u Fageto-Abietum (Jovan ović 1952) ne smije se (pogotovo danas, kad u te zajednice pod indirektnim utjecajima antropogenih faktora sve više nadire bukva) razvitak podmlađivanja prepustiti prirodi, već ga treba regulirati i prema ekonomskim potrebama naše zemlje. Proširivanje i bolje održavanje četinjača najbolje će uspjeti tako, da se svuda i svagda pomaže razvitak mladog naraštaja u grupama. Jednoliko i jako otvaranje sklopa više pogoduje podmlađivanju bukve, nejednoliki tamni sklop više odgovara podmlađivanju jele. Nagli prelaz iz difuznog svijetla u direktno jela podnosi manje nego ijedna druga planinska vrsta drveća. Prema tome sklop sastojina ne smije biti rijedak i ne smije se naglo prekinuti, jer inače postoji velika vjerojatnost, da će se mnogo proširiti mladi naraštaj bukve. Ophodnjice treba da su kratke odnosno intenziteti sječe treba da su maleni (K 1 e p a c 1954) ; na taj je način uzgajač indirektno upućen da se više koncentrira na njegu mladika i da prati razvitak podmlađivanja. 2. Da se poveća omjer četinjača, nije dovoljno da se uzgojnim zahvatima u gornjim i donjim dijelovima sastojine regulira smjesa vrsta i utječe na tok prirodnog podmlađivanja nego treba i direktno pomoći i usmjerivati prirodu: sjetvom i sadnjom četinjača u grupama. Prvenstveno je potrebno, da se na taj način povećava učešće smreke, koja je iz mnogih šuma potisnuta pod antropogenim i biotskim utjecajima, kako je to za Gorski Kotar utvrdio Vajda (1933), za Srbiju i Makedoniju Grebenščikov i černiavski (1951). 3. Ako je progaljenu sastojinu u donjem dijelu okupirala bukva, ona se ne smije radikalno uklanjati (mada se mora povećati omier četinjača). Zatvaranjem donjeg dijela sastojine uspostavlja se nova biocenotska ravnoteža, u kojoj se postepeno stvaraju sve bolji ekološki uvjeti za podmlađivanje četinjača. U takvim sastojinama treba postepeno vršiti čišćenje : proredu. 4. U bukovim sastojinama, naročito gdje ima sjemenjaka četinjača, treba dobro usmjerenim uzgojnim zahvatima pomagati podizanje i razvitak mladog naraštaja jele i smreke. 5. Prigodom tretiranja problema, kako povećati učešće četinjača u mješovitim sastojinama jele-bukve, treba imati u vidu uglavnom ovo: pod tamnijim vertikalnim sklopom nastaje pojedinačna i grupimična izmjena vrsta drveća, a pod prekinutim stepeničastim do horizontalnim sklopom često se razvija proces nagle invazije bukve u slojevima. LITERATURA: A m m o n W.: Das Plenterprinzip in der AValdwirtschaft, Bern 1952. Badou x E.: L´allure de l´accroissement dans la foret jardinee. Annales de l´Institut federal de recherches forestieres 1949. B i o 11 e y H.: L´age des bois et le traitement des forets. Extrait du Journal forestier suisse 1915. Büh l e r A.: Waldbau 1922. Burge r H.: Holz, Blattmenge und Zuwachs. Ein Plenterwald mittlerer Standortsgüte (Toppwald). Mittel. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1942. F1 u r y Ph.: Über die Wachstumsverhältnisse des Plenterwaldes. Mitteil. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1933. Fourch y P.: Les peuplements forestiers de l´Oisans, Annales de l´ecole nationale des Eaux et forets et de la Station de recherches et experience 1951. 569 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Grebenščikov : O vegetaciji centralnog dela Stare Planine. Zbornik radova Instituta za ekologiju i biogeografiju Srpske Akademije nauka 1951. H or vat I.: Šumske zajednice Jugoslavije. Institut za šumarska istraživanja NR Hrvatske 1950. H or vat I.: Karta biljnih zajednica jugozapadne Hrvatske, Beograd 1954. Jovanovi ć B.: O dvema fitocenozama Istočne Srbije. Zbornik radova Insti tuta za ekologiju i biogeografiju Srpske Akademije nauka 1952. Klepa c D.: Komparativna istraživanja debljinskog, visinskog i volumnog prirasta u fitocenozi jele i rebrače. »Šumarski list« 1954. Leibundgu t H.: Waldbauliche Untersuchungen über den Aufbau von Plenterwäldern, Mitteil. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1945. Mileti ć Ž.: Istraživanja o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume, »Šumarski list« 1930. Mileti ć Ž.: Struktura i prinos teoretske normalne šume. Konstrukcija (analiza) primena. Rad Jugosl. akad. znanosti u mjetnosti 1952. Mitscherlich-Weihe : Untersuchungen an Tannenjungwüchsen, Allg. Forst-u. Jagdzeitung 1952. Šaf ar J.: Prorede u prebornim šumama, »Šumarski list« 1949. Šafa r J.: Problem izmjene vrsta u šumama, »Šumarski list« 1952. Šafa r J.: Proces podmlađivanja jele i bukve u hrvatskim prašumama, šu marski list« 1953. Vajd a Z.: Studija o prirodnom rasprostranjenju i rastu smreke u sastojinaim Gorskog Kotara, »Šumarski list« 1933. Zimmerl e H.: Die Plenterwaldversuchsflächen in Württenberg. Mitteil. d. Württ. forstl. Versuchsanstalt 1987. DAS PROBLEM DER JUNGWUCHSERZIEHUNG IN DEN PLENTERWÄLDERN In manchen Plenterwäldern verjüngt sich die Tanne und Eichte oft sehr spährlich. Mit diesem Problem befasst sich der Verfasser schon lange und in Zusammenhang damit hat er den Verjüngungsvorgang auch in kroatischen Urwäldern untersucht. Im vorliegenden Absatz analysiert er das Problem der Jungwuchsentwicklunp. im Verhältnis zu der Nachhaltigkeit besonders der Nadelbaumarten. Auf Grund aller bisherigen Beobachtungen und Untersuchungen in den Plenterwäldern von Tanne- Ruche (besonders im F a get um abietetosum und zum Teil im Blechno- Abietum ) kommt er su diesen Schlussfolgerungen: Die Jungwüchse der Tanne und Fichte entwickeln sich am besten im Gruppenstand. Gleichmässige und starke Kronenlichtungen begünstigen die Verjüngung der Buche, dagegen im ungleichförmigen Beständen mit dunklem Kronenschluss verjüngt sich die Tanne besser. Die Verjüngung der Nadelbäume muss man auch künstlich fördern, und zwar gruppenartig; dadurch wird die Konkurenzfähigkeit gegen die Buche verstärkt. Wen die Buche, unter der wirtschaftlichen Beeinflussung auf Umweltsfaktoren, eingedrungen ist, darf man diese Baumart nicht gewaltsam ausdrägen, da die Natur damit eine neue Biozönose schafft, worin sich die Tanne später besser verjüngen kann. Unter dem dunklen Vertikalschluss entwickelt sich der Holzartenwechsel einzel- und gruppenartig, sonst schichtenartig. / |