DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 26 <-- 26 --> PDF |
U prebornoj šumi mladi naraštaj pod utjecajem je ne samo horizontalnog sklopa nego i vertikalnog sklopa. Taj se utjecaj više odrazuje na pojedinačno uzraslim stablima nego na stablima u grupama, jer pojedinačna stabla većinom se nalaze pod zastorom, dok stabla u grupama gotovo redovno razvijena su u otvorima sklopa. Posljedica djelovanja takvih okolnosti odrazuje se na nejednakoj starosti podjednako visokog mladog naraštaja. Heterogenost faktora starosti na stablima podjednakih debljina ili visina ukazuje se na velikoj nejednoličnosti u habitusu podstojnih stabala (v. graf. dalje). Napose se to očituje na čistoti debla od grana odnosno na dužini krošnje. Prema tome pojam mladika u prebornim šumama nije adekvatan pojmu mladika u regularnim visokim šumama. Za mladi naraštaj u prebornim šumama nije prirašćivanje u korelativnom odnosu sa starošću, niti čišćenje debla od grana i prirodno izlučivanje stabala ovise o sklopu i razvitku sastojine kao u regularnoj visokoj šumi. Stoga bi trebalo utvrditi drugi kriterij za pojam pomlatka i mladika u prebornim šumama. Budući da to ne može biti stepen sklopljenosti mladog naraštaja ni stadij prirodnog izlučivanja stabala ni starost, pod m 1 adiko m razumijevat ćemo (bez obzira na starost i stepen sklopljenosti) niža stabla, koja su u svojem razvoju prešla visinu prs. promjera. Mladi naraštaj od doba ponika do visine prs. promjera nazivat ćemo pomlatkom. Stabla jelovog mladika u prebornim šumama često dostignu visoku starost, gdjekad znatno preko 100´ godina. Rezultati naših istraživanja pokazali su, da jelovo stablo visine do 5 m, može postići starost oko 150 god. i da pri tome ostane još živo. Potisnuta smrekova stabla doživljavaju manje starosti. Nameće se pitanje, da li takva stabla uopće možemo uvrstiti pod pojam mladika; jer, stvarno, trebali bi da ih analogno njihovoj starosti nazivamo »starik«. U jednodobnim visokim i srednjim šumama tako stara stabla već odavna rađaju sjemenom i većinom zrela su za sječu. U prebornoj šumi ona su samo dio cjelokupne šumske zajednice i treba gdjekad da čekaju još koji decenij da započnu urašćivati u viši stabalni položaj 1 da tada razviju veći prirast i fruktificiraju. Izraz mladik ipak ćemo zadržati i to iz ovih razloga: U zastarčenom stablu, zbog pomanjkanja prostora u zraku i u tlu, svi se životni procesi usporeno razvijaju. Primanje hrane, asimilacija i transpiracija smanjeni su na minimum; stablo ne rađa sjemenom, makar ima dovoljnu starost. To je latentan život, životarenje, ili neka vrsta anabioze. Posljedica je to samo momentano nepovoljnih životnih okolnosti. Takvim su se okolnostima jela i smreka prilagodile i zadržavaju do duboke starosti sve organe, potrebne za vitalniji život. Daljnji razvitak takvih stabala samo je privremeno i prividno donekle zaustavljen tako, da se ona ne mogu ni normalno razvijati a ne mogu većinom ni uginuti. Morfološke osobine stabla naročito krošnje, iglica i korijenja potpuno odgovaraju funkcijama, koje zastarčeno stablo može i u interesu svoga opstanka mora obavljati. Jelov mladik u tom pogledu eklatantan je ürimjer za odraz jedinstva morfoloških osobina i funkcionalne djelatnosti biljnog organizma. U nepovoljnoj sredini pod dotičnom biogrupom zastarčeno stablo može u toku vrlo dugog razdoblja produžavati život, te se kasnije — kad postepeno dobije dovoljno prostora u atmosferi i rizosferi — može posve normalno razvijati i obavljati funkciju razmnožavanja. Između anabioze |