DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 29 <-- 29 --> PDF |
debljinskim razredima ili je prevladavala ekonomski manje vrijedna vrsta drveća (ša f a r 1952). U vezi s time dat ćemo za glavne vrste drveća kratku karakteristiku nekih njihovih biotskih odnosa. Pod biotskim odnosima drveća razumijeva se općenito odnos jedinki prema njihovoj živoj okolini (flori i fauni). U našem slučaju razmatrat ćemo međusobne odnose jele, smreke i bukve te odnos tih vrsta prema stepenu zasjenjenosti odozgo. Sve te tri vrste su skiofilne, dakle dobro podnose zasjenu. Na boljem staništu zasjenu podnose lakše odnosno trebaju manje svijetla, na lošijem je podnose slabije (na pr. u Fageium mbalpinum Horv., t. j . pri gornjoj granici šumske vegetacije, bukva je heliofilna; zato je tu mortalitet stabala nižih debljinskih razreda velik i sastojine imaju binomsku strukturu broja stabala, kako je to Mileti ć god. 1930. za sastojine karaktera prašume pokazao i dokazao). Najskiofilnija je jela a zatim bukva, dok je smreka u toj skali na posljednjem mjestu. Zato i nije uspjela forsirana umjetna introdukcija smreke pod gustim sklopom u šumama jednog veleposjeda u Gorskom Kotaru; smreka nije mogla duše vremena podnesti zastarčenje. Sve tri vrste pod gustim sklopom razviju široku krošnju. Budući da jela može najduže podnesti zasjenu, ona može razviti i najširu krošnju i na taj način iskorišćava ono malo difuzne svjetlosti što kroz sklop dopire do donjeg dijela sastojine. Dok jela može dugo vremena čekati u zasjeni, bukva posjeduje svojstvo da u postrane otvore sklopa izvija tanko deblo i malu krošnju, no tada je često mokri snijeg i zaleđene kiše previju ili unište. Više svijetla trebaju u mladosti javor, jasen i brijest, pa se ni vrlo obilan pomladak tih vrsta ne može razviti, ako se sklop nad njima jače ne otvori. Najbrži visinski prirast u mladosti ima od glavnih vrsta drveća bukva, najslabiji jela. Bukva već od mladika ima prosječno veću horizontalnu projekciju i volumen krošnje nego jela i smreka. Zato ta listača često potisne ranije uzrasle četinjače, pa one zastarčuju. Kad se bukva pod odviše otvorenim sklopom u sastojini jele-bukve mnogo razmnoži, sklopom svojih krošanja okupira donji dio sastojine i dugo vremena onemogućuje drugim vrstama da se nasele odnosno da se iz potisnutog stanja uzdignu u više sastojinske prostore i pređu u aktivnu borbu sa tim jakim biotskim takmacem. Budući da kod nas imamo premalo četinjača i budući da su četinjače na većini staništa u Fageium abieletosum Horv. biološki slabije nego bukva, treba u konkurentnoj borbi između tih vrsta uvijek pomagati četinjače, ne dopuštajući da ih bukva odviše potisne. Rezignacija pojedinih šumarskih stručnjaka na nedovoljno podmlađivanje jele i prodiranje bukve loš je simptom; treba se upustiti u borbu s prirodnim faktorima na temeliu poznavanja bioloških zakona u cilju što boljeg namirivanja ekonomskih potreba. Jela je osjetljiva na pomanjkanje zračne vlage i na naglo otvaranje sklopa, osjetljivija nego bukva. Gušći sklop dakle bolje odgovara rasprostranjivanju i održavanju jele, rjeđi više pogoduje heliofilnijoj bukvi. U borbi pod gušćim sklopom jela ima prednost, jer zastarčena može na svoje oslobođenje duže vremena čekati nego bukva; ako se mlada bukva uspije izdići u postrane otvore sklopa, ona podstojnom jelovom naraštaju ne konkurira, jer tada ima malu krošnju. Jela i smreka dobro se podmlađuju i najbolje održavaju u borbi s bukvom u zajednici Blechno-Abiel um Horv., jer su staništa te šumske za |