DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 29     <-- 29 -->        PDF

debljinskim razredima ili je prevladavala ekonomski manje vrijedna vrsta
drveća (ša f a r 1952). U vezi s time dat ćemo za glavne vrste drveća
kratku karakteristiku nekih njihovih biotskih odnosa.


Pod biotskim odnosima drveća razumijeva se općenito odnos jedinki
prema njihovoj živoj okolini (flori i fauni). U našem slučaju razmatrat
ćemo međusobne odnose jele, smreke i bukve te odnos tih vrsta prema
stepenu zasjenjenosti odozgo.


Sve te tri vrste su skiofilne, dakle dobro podnose zasjenu. Na boljem
staništu zasjenu podnose lakše odnosno trebaju manje svijetla, na lošijem
je podnose slabije (na pr. u Fageium mbalpinum Horv., t. j . pri gornjoj
granici šumske vegetacije, bukva je heliofilna; zato je tu mortalitet stabala
nižih debljinskih razreda velik i sastojine imaju binomsku strukturu
broja stabala, kako je to Mileti ć god. 1930. za sastojine karaktera prašume
pokazao i dokazao). Najskiofilnija je jela a zatim bukva, dok je
smreka u toj skali na posljednjem mjestu. Zato i nije uspjela forsirana
umjetna introdukcija smreke pod gustim sklopom u šumama jednog veleposjeda
u Gorskom Kotaru; smreka nije mogla duše vremena podnesti
zastarčenje. Sve tri vrste pod gustim sklopom razviju široku krošnju. Budući
da jela može najduže podnesti zasjenu, ona može razviti i najširu
krošnju i na taj način iskorišćava ono malo difuzne svjetlosti što kroz
sklop dopire do donjeg dijela sastojine. Dok jela može dugo vremena čekati
u zasjeni, bukva posjeduje svojstvo da u postrane otvore sklopa izvija
tanko deblo i malu krošnju, no tada je često mokri snijeg i zaleđene kiše
previju ili unište. Više svijetla trebaju u mladosti javor, jasen i brijest,
pa se ni vrlo obilan pomladak tih vrsta ne može razviti, ako se sklop nad
njima jače ne otvori.


Najbrži visinski prirast u mladosti ima od glavnih vrsta drveća bukva,
najslabiji jela. Bukva već od mladika ima prosječno veću horizontalnu
projekciju i volumen krošnje nego jela i smreka. Zato ta listača često
potisne ranije uzrasle četinjače, pa one zastarčuju. Kad se bukva pod
odviše otvorenim sklopom u sastojini jele-bukve mnogo razmnoži, sklopom
svojih krošanja okupira donji dio sastojine i dugo vremena onemogućuje
drugim vrstama da se nasele odnosno da se iz potisnutog stanja uzdignu
u više sastojinske prostore i pređu u aktivnu borbu sa tim jakim biotskim
takmacem. Budući da kod nas imamo premalo četinjača i budući da su
četinjače na većini staništa u Fageium abieletosum Horv. biološki slabije
nego bukva, treba u konkurentnoj borbi između tih vrsta uvijek pomagati
četinjače, ne dopuštajući da ih bukva odviše potisne. Rezignacija pojedinih
šumarskih stručnjaka na nedovoljno podmlađivanje jele i prodiranje
bukve loš je simptom; treba se upustiti u borbu s prirodnim faktorima
na temeliu poznavanja bioloških zakona u cilju što boljeg namirivanja
ekonomskih potreba.


Jela je osjetljiva na pomanjkanje zračne vlage i na naglo otvaranje
sklopa, osjetljivija nego bukva. Gušći sklop dakle bolje odgovara rasprostranjivanju
i održavanju jele, rjeđi više pogoduje heliofilnijoj bukvi. U
borbi pod gušćim sklopom jela ima prednost, jer zastarčena može na svoje
oslobođenje duže vremena čekati nego bukva; ako se mlada bukva uspije
izdići u postrane otvore sklopa, ona podstojnom jelovom naraštaju ne konkurira,
jer tada ima malu krošnju.


Jela i smreka dobro se podmlađuju i najbolje održavaju u borbi s bukvom
u zajednici Blechno-Abiel um Horv., jer su staništa te šumske za