DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 39     <-- 39 -->        PDF

2. Neke karakteristike šuma i šumarstva Slovenije
Na prvi pogled izgleda da je uopšte nemoguće dati jednu karakteristiku
o šumama u Sloveniji, jer su razlike između pojedinih oblasti veoma
velike. Razlikujemo 3 glavna predela:


a) Alpinski pojas uz severozapadnu granicu sa smrčom kao karakterističnom
i vladajućom vrsti drveća;


b) Krš koji se deli na Primorski i Visoki Krš koji se sastavni dio jugoslavenskog
Dinarskog sistema sa karakterističnim prebornim šumama jele,
smrče i bukve;


c) Nizinski dio, gde u posavskom pojasu prevlađuju hrastove, a u podravskom
borove šume.


Ipak uza svu različitost ima nekih zajedničkih svojstava, koja naročito
padaju u oči ako uzimamo u obzir prilike u ostalim našim narodnim republikama.


Pre svega treba istaknuti da su šume takove, kakvim ih je načinio
čovek. Uz neznačajne iznimke sve su to »gospodarske šume« (Wirtschaftswälder).
Prašuma ili šuma poluprašumskog tipa imamo veoma malo. Usleđ
toga nemamo nigde još nenačetih akumulacija drvnih masa, nemamo rezervnih
zaliha. Zato smo u pogledu etata u najvećoj meri ovisni od prirasta.
Briga za prirast je sadržaj svih naših stručnih nastojanja.


Daljnja karakteristika našeg´šumarstva je apsolutno prevladanje prebornog
tipa šuma. Ovo je bez sumnje u vezi sa strukturom vlasništva nad
šumama. Do početka II. svetskog rata bio je udio državnih i uopšte javnopravnih
šuma sasma neznatan, šume su pripadale ogromnom broju privatnih
vlasnika, većinom seljaka. Razvoj je pokazao da preborni način gazdovanja
najbolje odgovara potrebama malog posednika, koji mora da se trajno
snabdeva sa svojih parcela. U stručnoj literaturi nailazimo vrlo često na
sasma negativan stav spram seljačkih prebornih šuma. Takve se ocene
naročito često čuju od šumarskih stručnjaka, koji veruju jedino u normalnu
jednodobnu šumu. Međutim što se tiče Slovenije ne bih se nikako
mogao složiti s ovakvim stavom. Istina da se je teško orijentirati u tim
šumama. Svaki vlasnik je unio nešto ličnoga u način gazdo vanja. Zato naše
preborne šume pretstavliaju neverovatno šarenilo raznih tipova i prelaznili
oblika. Naročito se razlikuju u pogledu veličine drvne zalihe po ha. Ima
sastojina prebornog tipa sa zalihom od 60 m3/ha, pa sve do 600 m3/ha. Dakako,
šuma sa jakom zalihom ima sasma malo, rekli bismo, imamo ih samo
kao uzorak da ih možemo pokazati i proučavati. Većinom prevlađuju šume
sa oko 100 m3/ha. Prosečna drvna zaliha po ha je u slovenačkih prebornim
šumama mnogo niža no u bilo kojoj republici. Uza sve to treba utvrditi da
među seljačkim šumama ima vanredno lepih sastojina, njihovi vlasnici su
u znatnom broju pravi majstori prebiranja.


Pored seljačkih prebornih šumama imamo i većih državnih šumskih
kompleksa u kojima su već bivši vlasnici, veleposednici, uveli preborni način
gazdovanja. Među ovima treba naročito istaknuti preborne šume oko Po
stojne, u kojima se već oko 40 godina gospodari prema načelima kontrolne
metode.


Jednodobnih šuma ima samo oko 15%, većim delom se nalaze u alpskom
predelu. Razmer dobnih razreda je relativno povoljan, jer su u dovoljnoj
meri zastupani i stariji razredi. Da ove starije šume dosada nisu bile iskorištene
glavni je razlog u nedovoljno izgrađenoj mreži cesta. Zato su te