DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 53 <-- 53 --> PDF |
zaraženom i ugroženom području iskrčiti sva postojeća stabla i grmove čempresa, cedra, tuje i borovice. Ali ni tom mjerom nebi za budućnost osigurali spomenuto drveće od napada krasnika, jer bi sigurno bilo s kojeg kraja uslijedio naknadno napad tog štetnika. Treba imati u vidu i to, da je čempresov krasnik na Mediteranu autohtona vrsta, a takove se mogu, ako su štetne, suzbijati, ali ne uništiti. Kod provađanja mehaničke borbe protiv čempresovog krasnika treba voditi računa i o samim staništima gdje se nalaze zaražena ili ugrožena stabla, te u interesu cjelokupnosti stanovitih parkova i zelenih površina povesti računa i o uzgojnoj, fitocenološkoj i fitosanitetskoj strani. Naglim zahvatom stvaramo u prirodi u svakom slučaju poremetnju o kojoj treba ite kako voditi računa sa uzgojne strane o čemu imadu da kažu svoju riječ uzgajači. U ovom času možemo samo tvrditi da sa sjekirom nećemo riješiti pitanje pojave čempresovog krasnika. Kadgod se radi o šumskim sastojinama ili o parkovima treba u prvom redu voditi računa o faktorima koji čuvaju biotičku ravnotežu, pa i u onim slučajevima gdje imamo na dispoziciju odgovarajuća kemijska sredstva nesmijemo ispustiti iz vida biotičke faktore. Biološka metoda suzbijanj? štetnika nije nikada tako uočljiva i stvarna kao mehanička i kemijska, ali svaki onaj faktor koji nam pomaže bilo umjetno bilo prirodno biološki u borbi protiv štetnika pruža nam s vremenom veću i sigurniju korist od univerzalnog sredstva, koje momentano vrlo efikasno djeluje. S obzirom na današnje stanje i zaraženost cedrova i čempresa u Primorju i Dalmaciji mi nismo u mogućnosti da preporučimo bilo kakvu radikalnu mjeru za suzbijanje čempresovog krasnika, ali smatramo da smišljena primjena mehaničke mjere suzbijanja tog štetnika će biti u stanju da postepeno napad svede na snošljivu mjeru. U prvom redu treba misliti na to da se ovdje radi ponajviše o drveću u parkovima i vrtovima kod čega tehnička upotreba drveta dolazi manje u obzir. Ako je drvo staro i napadnuto treba ga ukloniti i spriječiti da se iz srušenog drveta izvuku kornjaši, Ako to nismo učinili onda prijeti opasnost da će iz ležećeg stabla postepeno izlaziti kornjaši i zaražavati nezaražena stabla. Kod poduzimanja mehaničkih mjera suzbijanja odnosno uklanjanja zaraženih stabala postavlja se pitanje da li je potrebno u ovom slučaju u isto vrijeme odstraniti na zaraženom području sva zaražena stabla da se tako spriječi daljnje širenje štetnika. Drveće koje se suši, koje je oslabljeno, izbušeno i puno pukotina treba svakako posjeći i spaliti, ali zelena na oko zdrava stabla mogla bi i ako su zaražena stanovito vrijeme ostati, jer ona neće služiti za širenje štetnika koji napada samo ona stabla koja mu fiziološki odgovaranju. U prilog ovome što smo iznijeli navesti ćemo još dva primjera iz prakse. Svima šumarskim stručnjacima je poznat štetnik velik a hrastov a strizibuba . Vjerojatno mnogi i to znadu, da u zagrebačkom parku u Maksimiru nema ni jednog starijeg hrasta, koji nije napadnut od tog štetnika, a ipak ti zaraženi hrastovi već godinama stoje na istom mjestu i postepeno propadaju. Pitamo se kako bi izgledao Maksimir kada bi jednim zamahom posjekli sve zaražene hrastove u tom parku. Hrast izdrži desetke godina iako je napadnut od strizibube, a čini se da to u dobroj mjeri vrijedi i za čempres i cedar u vezi sa napadom krasnika. Ako drveće |