DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 70     <-- 70 -->        PDF

trebni i izvjesni preduslovi. Ima ljudi koji po prirodi posjeduju vanredan dar opažanja.
Oni mimo volje uočavaju i oštro učvršćuju u sjećanju sve što se oko njih događa
i umiju iz onoga, što opažaju da izaberu najvažnije, najinteresantnije, najtipičnije
i najslikovitije. Nažalost nije svima ni izdaleka dano da bi mogli u prirodi, u šumi,
na brzu ruku razlučiti, što je bitno i karakteristično .. . Mnogima, naročito omladini,
treba objasniti na koji način da opažaju i vide, da slušaju i čuju nesamo ružno i neprijatno,
nego u prvom redu lijepo i ugodno. Sve što je lijepo i skladno ushićuje dušu
i izaziva u njoj najbolja osjećanja, a sama priroda je najljepša od svega, u nju se
treba što pažljivije zagledati! (Gorčakov).


»Priroda stvara stalno nove oblike, što je stvorila nikad nije bilo, a što je bilo
više se ne vraća, sve je novo ali ipak ponovo stari«. Baš u prirodnom odgoju (Naturerziehung)
ne može škola da potpuno udovolji, potrebno je stvoriti sredinu, u kojoj
prevladavaju željene uzgojne sile, a to se zbiva uvijek, kadgod mladež dolazi u dodir
sa prirodom, po šumi se kreće i u njoj odgaja. (Dr. E. Steckhan).


»Sretna je omladina, koja je mogla da odraste u blizini šuma« pisao je E. Wieckert
u knjizi o svojim životnim uspomenama »Šume i ljudi« i o bogastvima, koje
može život da crpi u dodiru sa šumom, »gdje duša prolazi kroz kupku zdravlja«.


Polazeći sa stanovišta moderne pedagogije da se u školi ne stiče samo znanje
već i spoznaja t. j . uzročne ovisnosti prebacio je neki savremeni nastavnik dobar dio
svog nastavnog plana u šumu, gdje je u saradnji sa šumarom nastojao da upozna
omladinu sa prirodnim uslovima opstanka biljnih zajednica, sa klimatskim i pedološkim
prilikama, sa značajem tla po život mikroorganizama, vrstima štetnih i korisnih
insekata, ptica i životinja, sa zakržljalim i polomljenim stablima, koja ukazuju na
slabo tlo, pomanjkanje vode, udar vjetra, lošu za,štitu rubnih pojaseva, s promjenom
gustoće sastojine, koja izaziva postepeno opadanje svijetla, nižu temperaturu i veću
vlažnost zraka, postepeno nestajanje travnog pokrova i grmlja i savršenu tišinu usred
šume, da bi đaci proširili spoznaju prirodnih nauka, stekli smisao za ljepotu´
prirodnih šuma i upotpunili dar pravilnog zapažanja.


Pored razvijenog dara zapažanja važniji preduslov za uspješno snimanje u boji
je pravilno osvjetljenje. »Svjetlo« kojim označujemo zapravo vidljivi dio svjetlostnih
radijacija duljine valova od 400—700 milimikrona odgovara zapravo spektrakiom
snopu od crvene do violetne boje ujednačenih duljina valova. (Vidi skicu).


SKALA SVJETLOSNE RADIJACIJE


700 400 mm


svijetlo


6000 km 0,0005 m


lili J L JL_J L_l L_J L_L


c


Ol


rum-žu


> 3 o 0


1


zćleno
plavo
violetn


CJ


ti o


crveno


S3


eis


>2i


-3 «H


ft


11


C


CS


Ho


Duljina valova


u milimikronima za


svjetlosni pojas od 400—700


mm.


Nekada se mislilo samo na sunce kao izvor svega svijetla koje obasjava zemlju.
Stvarno se koristi samo jednim dijelom ovog svijetla, koje difundira kroz oblake
i atmosferu. U našem geografskom položaju nebo je zastrto za vrijeme od skoro 60%
moguće insolacije, te u tom periodu vlada difuzno svijetlo. Naprotiv čim se pojavi
sunce, direktno svijetlo izaziva u šumi oštre sjene, jasne pjege i tamne mrlje; ali
osim toga svemir širi i difuzno svijetlo, koje se udružuje sa direktnim sunčanim svi




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 71     <-- 71 -->        PDF

jetlom. Raspored direktnog sunčanog svijetla i difundiranog svijetla u svemiru i po
oblacima u okviru globalnog svijetla iznosi prema Kimball-u:


Vedro nebo: sunce: 74% svemir: 26% prosj. globalno: 65.500 L


Naoblačeno nebo: sunce 52% svemir: 48% prosj. globalno: 63.500 L


Zastrto nebo: sunce 0% svemir: 100%> prosj. globalno: 21.500 L


L/lux je osvjetljenje proizvedeno od svjetlostnog izvora internacionalne cijevi na


platnu udaljenom 1 metar.


Međutim krošnje, granje i debla stabala intervenišu i modificiraju poput zastora
svijetlo koje prodire. Jedan dio odvraća gornja površina krošnji (selektivna refleksija),
drugi dio upija aparat lišća i iglica za funkcioniranje bitne klorofilske funkcije (u
sastojini četinara od 400 do 500 stabala po ha obuhvata 70—80% ukupne insolacije),
a neznatni dio od 4—5% prolazi kroz šupljine krošnji i biva filtriran kroz lišće, da bi
osigurao rast podstojne vegetacije.


Prirodno da se u takovim okolnostima za uspješno fotografiranje »crno-bijelim«,
a pogotovo kolorfilmom, treba pomoći aparatima za mjerenje svijetla (eksponimeter,
posemetres, photopil i t. d.). Ove fotoelektrične ćelije zasnivaju se na teoriji
da se svijetlo sastoji od bezbroj sićušnih čestica zvanih »photoni«. Svaka od ovih
čestica, kad pane na metalnu podlogu, koja sačinjava glavni dio fotoelektrične ćelije,
može da oslobodi jedan elektron. Strujanje ovih pravilno dirigiranih elektrona stvara
električnu struju. Ova pokreće mikroampermetar, koji pokazuje jačinu svijetla, koje
pada na fotoelektričnu ćeliju.


Radi veće tačnosti može se mjerenje opetovati više puta, jer ako se očitava
9 puta, postiže se trostruka tačnost. (Roussel).


To je potrebno u naročito neobičnim okolnostima, inače za prvu pomoć može
da posluži mali džepni vodič (Kodak Master Photoquide), sunčani sat za ispravnu
eksponažu pri normalnim prilikama ili uputstva koja se nalaze priložena svakom
kolorfilmu.


Usporedbe radi iznosimo podatke koji vrijede za obični crno-bijeli film (Agfa
Isopan, A. I. P malog formata 17/10° Din ili Kodak plus-X, K. super-XX) i za kolorfilm
Kodachrome K 135.


U uputstvima za eksponažu označuju se vanjski objekti kao: prosječni (otvoren
pejzaž, sunčane ceste), svijetli (scene na snijegu, na morskoj obali, marine) i tamni
(osobe u tamnom odijelu, tamno zeleno granje, zgrade).


Normalna se eksponaža zasniva na prosječno osvjetljene predmete, u kojima
su tamni i svijetli dijelovi približno jednako intenzivni. Ukoliko je predmet pretežno
svijetle boje na pr. plaža ili snijeg potrebna je razmjerno manja eksponaža nego za
prosječno osvijetljene objekte.


Nijanse osvjetljenja dijelimo u četiri glavne kategorije: čisto sunčano svijetlo,
malo maglovito, djelomično oblačno zastrto, vedro: objekt u sjeni. Podaci se odnose
na dnevno svijetlo i eksponažu od 1/50 sekunde za osjetljivost1.


1. Običnog filma 17/10° ili 26—28 Scheinera: Otvor leće:
Od 10—16 sati
maja do augusta
Svjetli objekti
Prosječni objekti
Tamni objekti
Vedro
sunčano
f/16
11
8
Maglovito
11
8
5,6
Djel zastrto
8
5,6
4—4,5
Naoblačeno ili sunčano:
objekt u sjeni
5,6
4—4,5
2,8
609




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 72     <-- 72 -->        PDF

2. Za kolorfilm K. Ch. — Otvor leće:
Svijetli objekti t/8 5,6 4 2,8
Prosječni objekti između 5,6 i 8 između 4,5 t 5,6 3,5 između 2—2,8
Tamni objekti 5,6 4 2,8 2


Iz prednjeg se vidi kako se pri istoj eksponaži (1/50 sek.) može pravilnim otvorom
diafragme (Blende) regulisati potrebno osvjetljenje.


Razna eksponaža u dijelovima sekunde pri različitoj vrsti osvjetljenja i raznim
otvorima diafragme f/4 do f/16 (Blende) vidi se iz slijedeće tablice: (za dnevno svijetlo
od 10—16 sati od maja do avgusta mjeseca)


1. Obični crno-bijeli film 17/10° — 26—28 Schreinera, Kodak Plus-X
Način osvjetljenja f/4 f/5.6 1/8 f/11 f/16
Vedro sunčano 1/800 1/400 1/200 1 100 1/50 sek.
Maglovito 1/400 1/200 1/100 1/50 1/25 sek.
Djel. zastrto 1/200 1/100 1/50 1/25 1/10 sek.
Naoblačeno ili
objekt u sjeni 1/100 1/60 1/25 1/10 1/5 sek.


2. Kolorfilm Kodachrome K 135
Vedro sunčano 1/200 1/100 1/40 1/25 1/10 sek.
Maglovito 1/100 1/50 1/25 1/10 1/5 esk.


(Pri eksponaži 1/5—1/10 potreban je stativ!)


Neke kamere imaju oznaku diafragme (Blende) po njemačkom (2, 2.5, 2.8, 3,5,
4, 4.5, 5.6, 6.3, 8.9, 11, 12.5, 6.18, 22, druge po internacionalnom redoslijedu (2, 2.8,
3.5, 4.5, 8, 11 i t. d.) međutim ta je razlika neznatna.


Najbolje je snimati u koloru pri vedrom sunčanom svijetlu i ravnom´ frontalnom
osvjetljenju u srednjim prijepodnevnim ili poslijepodnevnim časovima. Zastrto sunčano
svijetlo je najbolji preduslov uspjehu jer svodi na najniži stepen problem sjene
i inklinacije, ali je za to potrebna veća eksponaža. U mnogo slučajeva je podesno
i svijetlo sa strane ili otraga (pojačano putem reflektora ili jake sijalice radi izjednačenja
jače osvjetljenih i zasjenjenih dijelova) ali uz dulju eksponažu.


Ne treba isključivati i izvore refleksnog svijetla, kad oni sačinjavaju sastavni
dio slike (na pr. sniježni predjeli pod vedrim nebom). Fotografiranje u boji unaša
više stvarnosti u pojedinih granama privredne djelatnosti kako šumarstva tako i drvne


610