DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 71     <-- 71 -->        PDF

jetlom. Raspored direktnog sunčanog svijetla i difundiranog svijetla u svemiru i po
oblacima u okviru globalnog svijetla iznosi prema Kimball-u:


Vedro nebo: sunce: 74% svemir: 26% prosj. globalno: 65.500 L


Naoblačeno nebo: sunce 52% svemir: 48% prosj. globalno: 63.500 L


Zastrto nebo: sunce 0% svemir: 100%> prosj. globalno: 21.500 L


L/lux je osvjetljenje proizvedeno od svjetlostnog izvora internacionalne cijevi na


platnu udaljenom 1 metar.


Međutim krošnje, granje i debla stabala intervenišu i modificiraju poput zastora
svijetlo koje prodire. Jedan dio odvraća gornja površina krošnji (selektivna refleksija),
drugi dio upija aparat lišća i iglica za funkcioniranje bitne klorofilske funkcije (u
sastojini četinara od 400 do 500 stabala po ha obuhvata 70—80% ukupne insolacije),
a neznatni dio od 4—5% prolazi kroz šupljine krošnji i biva filtriran kroz lišće, da bi
osigurao rast podstojne vegetacije.


Prirodno da se u takovim okolnostima za uspješno fotografiranje »crno-bijelim«,
a pogotovo kolorfilmom, treba pomoći aparatima za mjerenje svijetla (eksponimeter,
posemetres, photopil i t. d.). Ove fotoelektrične ćelije zasnivaju se na teoriji
da se svijetlo sastoji od bezbroj sićušnih čestica zvanih »photoni«. Svaka od ovih
čestica, kad pane na metalnu podlogu, koja sačinjava glavni dio fotoelektrične ćelije,
može da oslobodi jedan elektron. Strujanje ovih pravilno dirigiranih elektrona stvara
električnu struju. Ova pokreće mikroampermetar, koji pokazuje jačinu svijetla, koje
pada na fotoelektričnu ćeliju.


Radi veće tačnosti može se mjerenje opetovati više puta, jer ako se očitava
9 puta, postiže se trostruka tačnost. (Roussel).


To je potrebno u naročito neobičnim okolnostima, inače za prvu pomoć može
da posluži mali džepni vodič (Kodak Master Photoquide), sunčani sat za ispravnu
eksponažu pri normalnim prilikama ili uputstva koja se nalaze priložena svakom
kolorfilmu.


Usporedbe radi iznosimo podatke koji vrijede za obični crno-bijeli film (Agfa
Isopan, A. I. P malog formata 17/10° Din ili Kodak plus-X, K. super-XX) i za kolorfilm
Kodachrome K 135.


U uputstvima za eksponažu označuju se vanjski objekti kao: prosječni (otvoren
pejzaž, sunčane ceste), svijetli (scene na snijegu, na morskoj obali, marine) i tamni
(osobe u tamnom odijelu, tamno zeleno granje, zgrade).


Normalna se eksponaža zasniva na prosječno osvjetljene predmete, u kojima
su tamni i svijetli dijelovi približno jednako intenzivni. Ukoliko je predmet pretežno
svijetle boje na pr. plaža ili snijeg potrebna je razmjerno manja eksponaža nego za
prosječno osvijetljene objekte.


Nijanse osvjetljenja dijelimo u četiri glavne kategorije: čisto sunčano svijetlo,
malo maglovito, djelomično oblačno zastrto, vedro: objekt u sjeni. Podaci se odnose
na dnevno svijetlo i eksponažu od 1/50 sekunde za osjetljivost1.


1. Običnog filma 17/10° ili 26—28 Scheinera: Otvor leće:
Od 10—16 sati
maja do augusta
Svjetli objekti
Prosječni objekti
Tamni objekti
Vedro
sunčano
f/16
11
8
Maglovito
11
8
5,6
Djel zastrto
8
5,6
4—4,5
Naoblačeno ili sunčano:
objekt u sjeni
5,6
4—4,5
2,8
609