DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Zahvaljujući tome, borova šuma je i očuvana u ovom kraju. Onde gde se potreba
u drvenoj građi javila pre nego što se uopšte mogao razviti, iz bilo kojih
razloga, onaj oblik korišćenja živog borja i sa njim u vezi onaj pomenuti naročiti
odnos prema borovom drvetu, tamo je borova šuma nemilosrdno sasečena i potamanjena
čim su se pre rata pojavili trgovci sa svojim ponudama za otkup drveta i
šume. Zato pisac.s pravom kaže: Da nije borova smola korišćena za pečenja katrana,
malo bi koji bor bio danas u životu u Studenici.


Međutim, ni kod Studeničana nije odvajkada bio u upotrebi isključivo ovaj proizvodni
postupak o kome je reč. Kod njih je prirodnim putem došlo do napuštanja
prvobitnog, zlatiborsko-polimskog postupka i prelaska na katrandžisko smolarenje kao
najracionalniji primitivni oblik dobijanja smole i katrana. To značajno i jedino pomeranje,
kako je pisac utvrdio, izvršeno je negde još oko 1870 godine i to zato što
je nestalo stare i krupne gore, a potrebe se u katranu zbog povećanog stanovništva
umnožile. Jedini je izlaz u tom pogledu bio krajnje ekonomična (razume se za postojeće
uslove svoga vremena) proizvodnja.


Ali s obzirom na stalni priraštaj stanovništva i to nije bilo dovoljno. Proizvodnja
se iz razno-raznih uzroka nije mogla u nedogled povećavati, pogotovu primitivnim
sredstvima i tehnikom. Na toj osnovi savlađivanja privrednog siromaštva i
nesrazmernog razvitka stanovništva u odnosu na materijalna, proizvodna sredstva
razvila se i pojava kiridžiluka.


Ona je predmet jednog piščevog odeljka koji se čita s naročitim interesovanjem.
Uzroke kiridžijanja pisac lako otkriva u privrednoj gladi i ekonomskom siromaštvu
kraja. Ali nastaje pitanje kako su studeničke kiridžije preuzele prodaju čak
i užičkog katrana, najviše po Istočnoj Srbiji. Da bi to objasnio, pisac zalazi u najstariju
prošlost studeničkih kiridžija i otkriva im poreklo i tradiciju u Srednjem
veku. Stara kiridžiska tradicija i poslovna gotovost produžavala se i u tursko vreme,
kao i po oslobođenju od Turaka, zadobijajući u terenu i tržištu. Tome je išla na ruku
i povoljnost prilika. Ali postoje i neposredniji razlozi za ovakvo inteziviranie u kiridžiluku.
II >.\i


Naime, kiridžijanje se i ranije, bez obzira na to što je proizvodnja i prodaja
katrana bila jedan od njegovih osnovnih stimulusa, javljalo i spontano kao oblik
dopunskog privređivanja. Kakva će se i čija roba raznositi postepeno i vremenom
postalo je sporednije od same činjenice i mogućnosti da se kiridžijanjem dopune
osnovni ali nedovoljni prihodi.


Proizvodnja studeničkog katrana, kao što je rečeno, nije se povećavala, a usto
proizvođači su i sami raznosili katran. Usled toga što se stanovništvo stalno povećavalo,
veliki broj kiridžija morao je da prodaje tuđi, tj. užički katran. Koliko se kiridžijanje
razvilo kao dopunski oblik privređivanja pokazuje i okolnost što- bi kiridžije,
kadgod bi iskrsla prilika za lepom zaradom, ne samo na katranu već na bilo kojoj
i čijoj robi, uvek polazile na put bez obzira na sezonu seoskih poljoprivrednih radova.


Interesantni su oblici poslovnog prijateljstva i uzajamnog poverenja koji su se
razvili među kiridžijama i između kiridžija, s jedne strane, i mehandžija sa
druge. Kiridžijie jedan drugom poveravaju svoju robu i ovaj se o njoj isto tako
stara kao i da je njegova. A između mehandžija i katrandžija-kiridžija stvorio se u
toku vremena uzajaman odnos potpunog poslovnog poverenja koji uključuje u sebe
sve oblike novčano-poslovne manipulacije, uključujući tu i kreditiranje i veresiju.
Ali pisac vrlo realno i egzaktno objašnjava zašto je do ovoga došlo. Svojim raznim
uslugama mehandžija obezbeđuje sebi u kiridžiji stalnog i sigurnog mušteriju. Ali,
on u stvari skoro ništa i ne reskira. Linije kretanja i raznošenja robe bile su poznate
i utvrđene tradicijom i saobraćajnim mogućnostima, mesta za otsedanje pri takvom
stanju stvari uvek ista, određena prema rastojanjima koja se u jednom mahu mogu
prevaliti, te biti nepošten u takvim okolnostima značilo je jednom zauvek se onemogućiti
kao kiridžija. A napomenuli smo da je kiridžijanje bilo nužan i neophodan
oblik dopunskog privređivanja.


Na kraju svoje monografske studije pisac daje osvrt o prelazu na savremene
varijante smolarenja, iznoseći svoja zapažanja o procesu usvajanja i odomaćivanja


616




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 79     <-- 79 -->        PDF

novog radnog i proizvodnog postupka. Njega dobijanje katrana ne interesuje kao
specifičan primer jednog arhaičnog bizariteta, već kao praktički i racionalni oblik
proizvodnje koji se i u savremenim uslovima može produžiti, negovati i razvijati s
obzirom na tehnološke osobenosti i prednosti u održanju i dugom upotrebljavanju
borovog drveta. Pisac ne smatra da je sa nekolikogodišnjom posleratnom praksom
završena i rešena stvar u tom pogledu. Još uvek ima lutanja, ispitivanja i možda
opravdane nedoumice, ali on je uveren da će praksa i iskustvo studeničkih katrandžija
savladati i ovu trenutnu krizu prelaska sa katrandžiskog na savremeno smolarenje.
, ´


Pisac pominje literaturu o svom predmetu, ali ona je očito nedovoljna. Međutim,
i ne samo- zbog toga, on ,se oslanja isključivo na svoja sopstvena opažanja i ispitivanja.
On primenjuje najegzakti.iji mogući metod u ovom slučaju: neposredno posmatranje
i informisanje od živih očevidaca i učesnika u proizvodnji i prodaji. Sve
što je izneo´ kao činjenice i zaključke, rezultat je jednog dugogodišnjeg, pomnog i
sistematskog proučavanja, smisla za stvari i pojave kao i osobite privrženosti materiji
kojom se bavi. I rezultat je vidan i značajan: ako se u tehničko-sistematizirajućem
pogledu mogu staviti izvesne primedbe:, ovaj rad i nije obična deskripcija i
tako- da, tim merilima ga i ne treba prosuđivati. Ovo nije samo opisivanje, već i
naučno objašnjavanje. Materija nikada ne zavodi nisca da ne vidi istinu i sebi progleda
kroz prste. Njega, pre svega zanima materijalna istina, i on je daje. U tom
pogledu jedino je za žaljenje što se više i dublje nije zadržao i na tehnološko-tehničkoj
strani prelaska na savremeno smolarenje. Možda ga je i nedovoljno iskustvo
sprečilo u tome.


Jer pisac radi samo na osnovu bogatog i neposrednog kolektivnog iskustva. I
to se vidi u svemu, pa čak i u načinu pisanja. Izlaganje je kod njega uvek konkretno,
živo i zanimljivo (a tu živost i neposrednost uvećavaju piščevi ilustrativni prilozi u
fotosima) i satkano na plastičkom materijalu iz kruga živih pretstava i pojmova
koji su u upotrebi i -svesti ljudi ovoga kraja gde se ukrštaju savremenost i dotrajali
arhaični oblici života. Ali pisac nije zanet arhaičnošću. On svuda prima i uvažava
samo ono što ima svoju racionalnu vrednost i korist. Zato će i njegova studija biti
od nesumnjive koristi.


Zoran Glušćević


VRDOLJAK ING. ž.: Eukalipti — mogućnost njihovog uzgoja i upotrebe u
brodogradnji. — Mornarički glasnik br. 3, 1954., str. 329—333.


Mornarički glasnik, stručni časopis Jugoslavenske ratne mornarice, u 3. ovogodišnjem
broju objavio je pod gornjim naslovom članak ing. Ž. Vrdoljaka o eukaliptima
sa svrhom upoznavanja tog vrijednog roda. Kako je poznato, eukalipti su uneseni
u Evropu početkom XIX. vijeka (u Francusku 1810.) , dok su kod nas zabilježeni
prvi pokušaji sadnje 1868. godine. Izgleda, da se prigodom unošenja eukalipta
nije posvetila dovoljna pažnja izboru vrsta i lokaliteta za sadnju, pa je bilo dosta
neuspjeha. To je osobito došlo do izražaja u najsjevernijem dijelu Jadrana, gdje
klimatske prilike nisu povoljne za uzgoj eukalipta. Naprotiv eukalipti, koji su poslije
toga sađeni u Južnoj Dalmaciji i na Crnogorskom Primorju, dobro su se održali.
Autor je u kratkim crtama dao pregled raširenosti eukalipta u svijetu, te podatke o
drvnoj masi i prirastu po ha za E. globulus i E. rostrata iz Kalifornije i Italije.
Pored općih podataka o upotrebi drveta, kore i lišća, posebno su opisane neke vrste
eukalipta koje bi, između ostalih, došle u obzir za naše krajeve radi otpornosti na
niske temperature kao i radi brzog rasta i kvalitetnog drva. To su E. bicostata, Blakelyi,
Dalrympleana, gigantea, fastigata, globulus, Maideni, melliodora, Robertsoni,
rostrata i tereticornis. D- J.