DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 8 <-- 8 --> PDF |
pojedinog termina. Drugim riječima, za prvu etapu sabiranja građe nema dobrih i loših termina: ima samo termina, koji će biti predmet kritičkog ocjenjivanja u drugoj i odabiranja u trećoj etapi rada. Četiri su vrela, na kojima treba vršiti sabiranje terminološke građe: literatura, živi narodni jezik, toponimi i nelogizmi. 1. Stručnu šumarsku literaturu spominjemo na prvom mjestu iz razloga, jer je to vrelo po svom obimu najveće a po svom značenju najvažnije. Iako čedan u svojim počecima, ovaj je izvor u sto godina našeg šumarstva a naročito u posljednjih 40 godina — toliko ojačao, da on danas obilato hrani naše stručne i naučne publikacije. Može se reći, upravo razvoj nauke i struke i potreba publikovanja naučnih i stručnih radova dala je najživlju pobudu jačanju ovoga izvora. Važnost ovoga međusobnoga odnosa znaju najbolje šumarski pisci, koji su stajali pred zadatkom da pišu naučne radove, stručne članke, udžbenike i priručnike. Njima je terminologija često zadavala više teškoća nego samo pisanje. Za sabiranje terminološke građe treba, pored šumarske naučne i stručne literature, uzimati u obzir i literaturu šumarstvu bliskih struka (botanika, zoologija, pedologija, mašinstvo, tehnologija, ekonomika i t. d.). Važno je terminološku građu crpsti iz konteksta naučnih i stručnih publikacija a ne iz izolovanih kazala, indeksa i rječnika. Samo u sklopu povezanih rečenica moguće je utvrditi tačno značenje nekog već odomaćenog termina. Ako postoji nejasnoća o značenju termina, treba to istaći prilikom sabiranja građe. Osvrtanje na struke bliske šumarstvu potrebno je iz razloga, da se ne bi — bez opravdanja — nekom terminu dalo drukčije ili čak suprotno značenje. 0 tom, da literaturu kao najjače vrelo sabiranje terminološke građe treba planski prečistiti, bit će riječ nešto dalje. 2. Drugo vrelo za sabiranje terminološke građe predstavlja živi narodni jezik. Poznato je, da su šuma, život i rad oko nje bili u našoj prošlosti tijesno povezani sa životom naroda. Odatle je razumljivo, da je naš jezik bogat riječima, koje su nikle iz toga odnosa. Uprkos tome, da za najčišći narodni jezik postoje klasični rječnici (Vuk, Broz-Iveković, Akademijski), ipak se baš u odnosu na bilje, šumu i drvo osjeća u njima izvjesna praznina. Takva se praznina jednako osjeća i u rječnicima, koji su crpli svoju građu iz književnosti. Naša je dužnost da prilikom izrađivanja šumarske terminologije ispunimo te praznine. Za šumarsku terminologiju važne su sve riječi koje imaju bilo kakovi: vezu sa šumarstvom, koje žive u narodu a nisu još zabilježene ni u šumar skoj ni u drugoj bliskoj literaturi. Njih treba sabirati načinom koji se upotrebljava u naučnoj obradi velikih rječnika. Trebat će zabilježiti: oblik riječi, akcent, rod, frazeologiju, sinonime, lokalitet i značenje. Ovo posljednje trebat će eventualno objasniti crtežom i detaljnim opisom. Bit će korisno pribilježiti, da li se neka riječ čuje u širim narodnim skupinama ili samo u govoru ljudi koji rade u šumi i u drvnoj industriji (radnika, vozara, splavara, majstora, tehničara i t. d.). To je potrebno da se uzmogne etimologijskom analizom ispitati provenijencija riječi, njena jezična pravilnost i njen stepen upotrebljivosti kao naučnog termina. 3. I toponimi mogu da posluže pri sabiranju građe za šumarsku terminologiju. U njima su se često sačuvale pojedine stare već davno zaboravljene riječi. Istina, ta se starina u prvom redu odnosi na imena drveća grmlja i bilja. No među njima ima i takvih termina, kojima se označava |