DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 9 <-- 9 --> PDF |
neki rad oko šume, tla ili drveta, za koji današnjica nema odgovarajuće riječi25 4. Nove riječi, koje ne žive u narodu nego su izgrađene po dobrim poznavaocima narodnog jezika a u njegovom duhu, mogu predstavljati dragocjenu građu za šumarsku terminologiju. Istina, broj takvih riječi bit će malen, jer je malen broj lica koja su sposobna da izvrše zadatak građenja neologizama. Od takvih se lica traži ne samo poznavanje duha narodnoga jezika, jezičnih zakona i načina po kojima se mogu da grade neologizmi, već prije svega tačno poznavanje definicije nekog pojma, kojoj nelogizam treba da odgovori. Za građenje neologizama korisno je poznavati stranu stručnu terminologiju i njene etimologijske osnovice. Komparacijom stranih termina u nekoliko jezika može se doći do pobude za analogiju u građenju neologizama u našem jeziku. II — Drugu etapu u radu oko šumarske terminologije predstavlja ocjenjivanje stepena upotrebljivosti termina. Ishodište toga rada čini građa sabrana u prvoj etapi. Jasno je da sabrana terminološka građa ne može da bude sva jednako upotrebljiva. Od svakog termina moraju se tražiti dvije osnovne osobine: da on što bolje odgovara nekom stručnom pojmu i da je jezično besprijekoran. Među sabranom građom bit će riječi dobrih, loših i neupotrebljivih. Ocjenjivanje termina treba da se izvrši kritičkim načinom. Tačnije govoreći, u drugoj etapi treba ispitati stručne i jezične kvalitete termina i na osnovu toga ispitivanja ocijeniti, da li je neki termin dobar, loš ili neupotrebljiv. Taj rad treba izvršiti bez obzira na to, da li je neka riječ već ušla u šumarsku terminologiju ili nije. Postupku treba dati i kratko naučno obrazloženje sa stručne, a prema potrebi i jezične strane. Zbog toga je pri radu u drugoj etapi neophodna i saradnja lingviste. III — U trećoj etapi treba: 1. da se preciziraju pojmovi, za koje se odabire odgovarajući termin; 2. da se utvrdi koje se riječi u kojem nizu upotrebljivosti mogu usvojiti za označavanje nekog naučnog pojma, a koje treba odbaciti. Da bi se olakšao rad oko preciziranja pojmova, korisno je uzeti u pomoć stranu terminologiju, u kojoj su ti pojmovi tačno naučno fiksirani. Ako za neki pojam postoji u našem jeziku nekoliko riječi, treba termine nanizati redom počevši od najboljega k najlošijemu. U ovoj etapi treba prečistiti značenja za one riječi, koje su među sobom slične po formi no označavaju različite pojmove. Evo kratkog primjera za sve tri etape rada tačnije rečeno za rezultate rada u tim etapama. Premier se odnosi na termine niska i visoka šuma. T. Rezultat sabiranja: Visoka šuma, krupna šuma, šuma iz sjemena, šuma sjemenjača. Niska šuma, sitna šuma, sitna gora, izdanačka šuma, pridanačka šuma, šuma panjača, panjača, brgud. II. Rezultat ocjenjivanja: Visoka i niska šuma doslovni su nekritički prijevod njemačkih riječi Hochwald i Niederwald. Termin; visoka i niska šuma te krupna i sitna šuma nisu logički, jer stabla mlade šume nikla iz panja radi bržeg prirašćivanja u ranoj mladosti mogu biti viša i krupnija od jednako starih stabala šume uzrasle iz sjemena. Termin krupna šuma izaziva nejasnoću, ako se on upotrebljava za njem. termin Derbholz. Sitna gora može biti samo lokalna oznaka i to ne samo za šumu poraslu iz panja već za mladu šumu uopće. Oznaka izdanačka i pridanačka 25 Naš termin »praženje« za staru tehniku iskorišćavanja šumskog tla, koja se francuski zove essartage, ecobuage, njemački Überlandbrennen, talijanski debbio, mogao se utvrditi iz toponima Pražnice. (Skok, Slavenstvo i romanstvo, Zagreb 1950). 547 |