DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 18 <-- 18 --> PDF |
avons pu constater que la distribution des temps de passage est dissymetriQue. Cette .. .,. „ . 3 (A. S. — Me) dissymetrie est positive, parce que 1 expression est positive dans toutes les places d´experience ce qu´ on voit sur le tableau No 2 et les figures No 4, 5 et 6. (A. S.) signifie lamoyenne arithmetique des temps de passage; (Me) = la mediane; (H. S.) = la moyenne haimonique;(o) = l´žcart type. Suivant la distribution dissymctrique des temps de passage, il existe en general Ja relation (7). A.S. > MegsH.S. (7) 1 1 1 (7a) A.S. quand on utilise la tariere de Pressler : la mediane prise comme temps de passage moyen donne pour l´accroissement les resultats plus grands que la moyenne aritmetique, mais en general moins grands que la moyenne harmonique. DODATAK ČLANKU »POLJSKI JASEN (FRAXLNUS ANGUSTIFOLIA VAHL)« Dr. Ing. Pavle Fukarek U Šumarskom listu broj 9/10. 1954 (str. 433—443) objavio sam izvadak iz jedne veće radnje o poljskom jasenu i tom prilikom istakao najvažnije karakteristike ove, i kod nas široko rasprostranjene vrste drveća. Međutim, u međuvremenu naišao sam još na neke podatke koji će olakšati raspoznavanje, odnosno razlikovanje ove vrste od srodnog bijelog (gorskog) jasena (Fr. excelsio r L.), pa ih ovdje ukratko iznosim. Slika 1 Nazubljenje rubova lista kod poljskog (lijevo) i gorskog-bijelog (desno) jasena (iz Hegi-a) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 19 <-- 19 --> PDF |
U mnogo slučajeva neće biti lako i jednostavno utvrditi razlike između poljskog i bijelog jasena samo na osnovu oblika i veličine listića. Piojka listića kod poljskog jasena je vrlo varijabilna. Ona se razlikuje po širini i dužini i kreće se u širokom rasponu od vrlo uske u šiljak svedene, do jajoliko široke, pa gotovo okrugle na juvenilnim primjercima. U spomenutom članku naveo sam da je jedna od najvažnijih karakteristika poljskog jasena Slika 3. Fertilne grančice poljskog jasena sa primjeraka iz Motovunske šume (Istra) (Original) nazubljenje rubova listića. Ono se jasno razlikuje i ističe. Kod poljskog jasena »ono je uvijek nejednoliko, krupno i nepravilno, sa pilastim zubićima, koji imaju nešto produžene i stršeće ili savijene vrhove«. Kod bijelog (gorskog) jasena nazubljenje je uvijek sitnije, pravilnije u gušće raspoređeno. Vrhovi zubića su uvijek savijeni spram plojke. Ovdje donosim jedan Slika 3 Fertilne grančice poljskog jasena sa primjeraka iz Motovimske šume (Istra) (Original) crtež iz Hegi-a, na kome su vrlo dobro istaknute ove razlike u formi zubića na rubovima plojki listića kod poljskog i gorskog jasena. Na crtežu je lijevo poljski, a desno gorski jasen, te se može jasno vidjeti u čemu se sastoje te osnovne razlike. Naravno, one su na crtežu nešto povećane, ali se mogu jasno zapaziti na listiću i prostim okom. Svakako, ova razlika vrijedi za razlikovanje listova na odraslom stablu, a manje na juvenilnim primjercima. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Druga važna karakteristika poljskog jasena je njegova »di-«, odnosno »polimorfnost« listića. Da bi se ova osobina jasnije uočila prilazem četiri fotografije na kojima se nalaze primjerci grančica sa juvenilnih i odraslih, plodnih individua. Slika 2 prikazuje grančice sa juvenilnih primjeraka sabranih u Motovunskoj šumi (Istra), a slika 3 grančice sa plodovima sabrane na odraslim stablima u istoj šumi. Slika 4 prikazuje grančice sa juvenilnih Slika 4 Juvenime grančice poljskog jasena sa primjeraka iz šume Greda kod Novske( Slavonija). (Original) primjeraka sabranih u šumi Greda kod Novske (Slavonija), a slika 5 grančice sa plodovima odraslih stabala iz istog predjela. Vidi se odmah da po obliku plojke listića, postoje među njima velike razlike, koje su, kako znamo, navele i neke botaničare da ih pripisuju dvjema posebnim vrstama jasena. 0 tome sam pisao na drugom mjestu. Fotografije osim toga jasno poka- Slika 5 Fertilne grančice poljskog jasena sa primjeraka iz šume Greda kod Novske (Slavonija). (Original) zuju da između primorskih i panonskih primjeraka poljskog jasena postoje samo neznatne razlike, koje se mogu eventualno uzeti kao razlike između varijeteta, odnosno formi jedne vrste. Razlikovanje plodova (perutki) poljskog jasena od onih gorskog je za praksu veoma važno pitanje. Kao što smo ranije naveli, perutke poljskog jasena kliju normalno, dok one gorskog jasena navodno preleže, pa se zbog" 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 21 <-- 21 --> PDF |
toga moraju podvrći postupku koji je u našoj stručnoj terminologiji poznat imenom stratifikacija ili stratificiranje. Iako imamo podataka da i bijeli jasen klije normalno, ako se bere nezreo, ipak je važno za raščišćavanje ovog praktičnog pitanja sigurno poznavanje porijekla materijala, jer se sa pravom može pretpostaviti da se je nekim autorima, kojima nije bila jasna prisutnost poljskog jasena u našim šumama, mogla potkrasti grijeska u međusobnom zamjenjivanju obih vrsta. U dendrološkoj literaturi nalazimo, međutim, vrlo često sasvim različite opise perutke poljskog jasena. One su doista vrlo polimorfne i često se na osnovu samo jednih karakteristika ne daju lako razlikovati od perutki gorskog jasena. Poljski jasen ima čitav niz botaničkih formi čije karakteristike leže upravo u tim razlikama veličine, oblika ili građe perutki. Po veličini razlikujemo forme macrocarpa i microcarpa, koje su, jedna od druge, katkada i po pet puta krupnije, odnosno sitnije. Ne samo po veličini, nego i po formi zaobljavanja vrha, širini i t. d., postoji široki raspon oblika pod kojim se javljaju perutke poljskog jasena. Od sitnih, obostrano usiljenih, preko uskih, gotovo linearnog ruba, zašiljenog zatupljenog, pa čak i urezanog, zatim kljunastog vrha, do krupnih, širokih, gotovo lepezastih — onakvih kakve je Dr. Jovanovi ć nacrtao u svom radu o jasenima iz doline Zapadne Morave, postoji veliko šarenilo formi perutki poljskog jasena. U to me je još više uvjerio materijal koji se nalazi sabran u pojedinim herbarima u Francuskoj, pa sam si uzeo u zadatak da to pitanje varijabilnosti obradim nešto detaljnije, pošto ne treba odbacivati pretpostavku da i pojedine forme odgovaraju pojedinim ekotipovima. Međutim, za ovaj čas biće dovoljno da se zadržimo na tipičnim formama perutki poljskog jasena, koje se najčešće javljaju u našim predjelima. Njihove karakteristike treba dovesti u vezu sa karakteristikama Slika 6 Crteži perutke poljskog (Fraxinus angustifolia Vahl) i gorskog jasena (Fraxinus excelsior L.). Lijevo poljski jasen sa područja oko rijeke Trebišnjice, rijeke Bojane (Stoj) i sa područja oko Skadarskog Jezera (Gostilj). Desno perutke gorskog jasena sa područja oko Konjica, Sarajeva i Višegrada (obale Drine) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 22 <-- 22 --> PDF |
perutki gorskog jasena, zapravo pronaći osnovne razlike koje među njima postoje. To osnovno razlikovanje biće za našu praksu svakako najvažnije. U navedenom radu istakao sam da su osnovne karakteristike perutki poljskog jasena u tome, što u njima sjemenka zahvaća preko polovine same perutke, za razliku od sjemenke u perutki gorskog jasena, koja u pravilu, seže samo do, ili ispod polovine same perutke. Naravno, sjemenka je u perutki smještena pri osnovi, spljoštena je i završava (spram vrha perutke) klinoliko. Kod većeg broja sjemenki (perutki), ako se dakle radi u materijalu za sjetvu, ova karakteristika, odnosno razlika u dosezanje sjemenke u perutki, može biti dovoljna i sigurna. Međutim, postoji još jedna, možda sigurnija razlika, a ona počiva na obliku osnove same perutke, odnosno sjemenke (jer i jedna i druga imaju zajedničku osnovu). Kod poljskog jasena osnova je uvijek više ili manje klinolika (zašiljena spram dolje!), dok je kod gorskog jasena uvijek više ili manje zaobljena, odnosno zaokružena. Priloženi crtež (slika 6), rađen prema materijalu iz naših predjela, najbolje će prikazati te razlike. Na lijevoj strani crteža nalaze se perutke poljskog (gornji red — lokalitet Trebišnjica u Hercegovini, srednji red — Bojana u Crnoj Gori i donji Gostilj kod Skadarskog Jezera), a na desnoj perutke gorskog jasena (gornji red — lokalitet Konjic u Hercegovini; srednji Sarajevo i donji Višegrad na rijeci Drini). Kao što se jasno iz crteža može vidjeti, osnove perutki poljskog jasena su klinolike, dok su one kod gorskog jasena ovalne. Iako se i iz crteža može uočiti da vrh perutke kod poljskog jasena završava najčešće zašiljeno (od čega je i nastao naziv »oxycarpa«), a kod goskog zatupljeno i skoro uvijek i usječeno, ipak je to razlika, koja zbog polimorfnosti perutki, osobito ovih kod poljskog jasena, ne mora uvijek da stoji. U navedenom radu o poljskom jasenu nalazi se i karta areala poljskog jasena u Jugoslaviji (str. 445). Toj karti treba dati još i slijedeći komentar. Prema jednoj karti vegetacije stare Srbije koju je nedavno objavio Dr. B. Jovanović * proizlazi da se areal poljskog jasena u Srbiji može protegnuti i na jedan dio poriječja rijeke Kolubare (vjerovatno sve tamo do Valjeva), zatim vjerovatno i uz rijeku Pek, od ušća do Kučeva. Već su mi raniji podaci iz okoline Vrnjačke Banje dozvoljavali da areal protegnem i na jedan dio područja oko zapadne Morave, ali je to na navedenoj karti omaškom izostalo. Prema tome na karti su potrebne samo sitnije dopune, kao što je to navedeno, za područje Srbije. Da li su jaseni koji se nalaze u polju kod Vranjske Banje poljski ili neki drugi, ne mogu još kazati, jer su se na moja pitanja i traženje materijala za determinaciji, drugovi sa tamošnjeg terena oglušili. Za praksu je svakako važno pitanje kako se poljski jasen vlada u kulturama. Premda ću koristiti susretljivost uredništva Šumarskog lista i o ulozi i značenju poljskog jasena u našem šumarstvu napisati nešto više, ovaj put želim samo da istaknem da se poljski jasen vrlo dobro pokazao u kulturama oko Ohridskog Jezera. Naravno, odgovarajuće stanište, a to su podvodni tereni, u najmanju ruku oni sa visokom podzemnom vodom, zatim odgovarajući klimat, su osnovni uvijeti. * Vidi: Dr. B. Jovanović: O šumama Srbije početkom XIX veka. — Posebna izdanja Srpskog Geografskog Društva. Sv. 32, Beograd 1954. Pp. 17—35. Karta na str. 24. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Pojedini primjerci poljskog jasena u parku oko sindikalnog doma »Orce Nikolov« na obali Ohridskog Jezera, koji su tu vjerovatno uzgojeni iz mladica poniklih iz sjemena sa stabala iz doline rijeke Drima, pokazuju lijep uzrast i brzo prirašćivanje. Neki primjerci, međutim, fruktificiraju, iako su vrlo mladi, što ne mora da je znak dobrog snalaženja na nešto suvljem uzdignutom terenu. U parkovima i drvoredima Skopja, poljski jasen je često i vrlo staro drveće. Tu mu je rast vrlo bujan. Isto tako postoje i u beogradskim drvoredima brojna stabla poljskog jasena (na pr. drvored u ulici, koja od Glavne Pošte vodi do Botaničke Bašte). U Pazinu imade također starih stabala poljskog jasena u parku, pa i mlađih u gradskim drvoredima. U Zagrebu brojni poljski jaseni u parkovima su vjerovatno autohtoni primjerci-ostaci nekadašnjih šuma koje su se tu pružale. I onaj jasen ispred glavne zgrade starog Sveučilišta je poljski! Nažalost, mnogo iskustava sa kultivisanjem poljskog jasena još nemamo, pa bi svakako bilo vrlo poželjno da se postave ogledi i sa uzgojem poljskog jasena u krajevima gdje mu odgovaraju prilike tla i podneblja. U Sarajevu na pr. poljski jasen iz doline rijeke Neretve kod žitomislića, uzgojen u botaničkom vrtu — doduše na zaklonjenom mjestu, nije se pokazao osjetljiv na niske temperature. Na kraju potrebno je kazati još nekoliko riječi u svrhu objašnjenja primjedbe koja je iznesena u noti na str. 450 spomenutog rada o poljskom jasenu i koja je, po mom mišljenju ostala nerazumljiva zbog jednog tiskarskog lapsusa. Prilikom prikupljanja materijala od poljskog jasena sa raznih područja naše države, dobio sam vrlo brojne primjerke iz šumarija na području Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Vojvodine. Drugovi, upravitelji ili njihovi asistenti slali su mi vrlo lijepo sabrane primjerke, često sa vrlo tačnim i preciznim podacima o lokalitetu i drugim okolnostima pod kojim je dotično drveće ili stablo raslo. Ja sam te podatke koristio i naveo detaljno u jednoj većoj studiji o rasprostranjenju poljskog jasena. U izvatku u šumarskom Listu morao sam se, zbog ograničenosti prostora, zadovoljiti samo sa iznošenjem naziva šumarije odakle sam dobio materijal. Bilo bi suvišno iznositi podatke o gospodarskim jedinicama, odjelima i slične, jer se je pokazalo, da je poljski jasen, odnosno njegova panonska forma, — »prema novijim istraživanjima sasvim obična i česta vrsta« u našim nizinskim poplavnim i priobalnim šumama. Umjesto česta vrsta, slagar je ovdje stavio »čista vrsta«, što je naravno velika razlika, jer bi se na osnovu toga moglo pretpostavljati da je i panonska forma poljskog jasena čista vrsta (species u sistematskom poimanju). Međutim, panonska forma ili varijetet, poljskog jasena, — nisam još siguran u te dvije dinstinkeije — ima svoje posebne karakteristike koje ju razlikuju od primorske, ali je to još pitanje koje može riješiti samo jedna iscrpna studija, a ona zahtjeva i vremena i sredstava, SUMMARY The author presents a supplement to his earlier paper on the narrow — leaved ash (Fraxinus augustifolia Vahl) published in no. 9/10, 1954, pp. 433-553 of this journal with the data on several move important characteristics on the basis of which this narrow-leaved ash can be distinguished from the common ash (Fraxinus excelsior L.). These differences are ilustrated by drawings and photographs; they are discernible on the indentations of the leaflets and noticeable from the aspect of the fruits. |