DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 24 <-- 24 --> PDF |
O NEKIM UZROCIMA GRADACIJA ŠTETNIH INSEKATA I VAŽNOST NJIHOVA POZNAVANJA ZA ZAŠTITU ŠUMA Ing. Milan Androić, Zagreb M M asovna pojava štetnih insekata bila je predmet ozbiljnih proučavanja mnogih entomologa u prošlosti. 0 uzrocima masovne pojave postoji nekoliko teorija. Teorija biocenotske ravnoteže tumači masovnu pojavu poremetnjom ravnoteže, koja je dotada vladala između štetnika i njegovih neprijatelja. Mišljenje, da su klimatske prilike uzrok masovnoj pojavi, zastupali su mnogi autori (Bodenheimer, Blunck, Janisch, Zwölfer, Friederichs, Vajda i dr.). Periodicitet masovne pojave tumačio je Eidman n prerazmnažanjem štetnika, koji su si time pogoršali životne uvjete uslijed pomanjkanja hrane i životnog prostora. Schwerdtfege r (1941) je postavio poznatu teoriju gradocena prema kojoj bi masovna pojava bila rezultanta djelovanja specifičnih endogenih i egzogenih (biotskih i abiotskih) faktora. Endogenim faktorima, koji su svojstveni pojedinim vrstama štetnika pridaje Mohr s i Fran z veliko značenje. Danas se sve više naglašuje uloga, koju igra genetska konstitucija cijelih populacija bilo za sposobnost razmnažanja i održanja na životu pojedinih vrsta, bilo za njihovu dispoziciju prema virusnim i ostalim oboljenjima, koja u prirodi prouzrokuju epizootije odnosno masovno ugibanje štetnika. U svakom slučaju uzroke masovnih pojava štetnika treba tražiti u kompleksnom sistemu faktora, koji ustvari predstavljaju dinamički sistem u prostoru i vremenu. Upravo u toj dinamičnosti leži poteškoća da se na bilo koji način odredi kvantitativna vrijednost pojedinih faktora, što bi nam omogućilo da postavimo prognozu kada će nastupiti masovna pojava, ili da ocjenimo koliko neki od tih faktora mogu poslužiti u borbi protiv štetnika. A upravo to i jest ono što zanima ne samo entomološke stručnjake, već i sve one, koji imaju u produkciji ekonomske gubitke zbog štetnih insekata. To su u prvome redu poljoprivrednici i šumari. Zaštita šuma kao nauka, možemo reći otišla je daleko naprijed ispred njene primjene u praksi. Naši stručnjaci uočavaju opasnost često puta kada je već prekasno i traže represivne mjere tamo gdje one više ne mogu imati uspjeha. Ne pretjerujemo ako kažemo da se u praksi ne posvećuje dovoljno pažnje zaštiti šuma ne zbog toga što bi se njoj pridavala manja važnost ispred ostalih grana šumarske djelatnosti, već stoga što se ne poznaju dovoljno sve mjere za efikasnu zaštitu šuma. Tomu pridonaša još i činjenica da smo u mnogim pitanjima zaštite šuma kod današnjeg stanja nauke daleko od njihova rješenja, a naročito se ovo tiče mogućnosti apliciranja nekih bioloških i represivnih metoda borbe protiv štetnika. Ova posljednja činjenica ukazuje da su u šumarstvu preventivne mjere mnogo važnije od represivnih i da se najveći propusti čine upravo u domeni preventivnih mjera. Zato imamo veliki broj primjera iz naše šumarske prakse. Argyresthia . fu n del l a izazvala je ove i prošlih godina ugibanje cijelih sastojina jele u Gorskom Kotaru. I ako je ova pojava u proučavanju možemo već sada reći da su šume prebornoga tipa, kao i mješovite sastojine dale mnogo veći otpor ovome štetočini. To je i razumljivo kada uzmemo u obzir da su krošnje stabala u prebomoj šumi mnogo bolje razvijene od onih u sastoiinama tipa jednodobne šume. Gubitak iglica, koji je za jelu kad pređe određenu |