DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 25 <-- 25 --> PDF |
granicu (više od 10%) uvijek katastrofalan zbog njene slabe regeneracione sposobnosti, lakše podnose stabla, koja imaju jači asimilacioni aparat. U rukama je dakle šumara da formira onakova stabla koja će biti najotpornija. Uzgajivač šuma kod osnivanja sastojina i poslije kod primjene uzgojnih mjera mora voditi računa o svim onim faktorima koji bi mogli da dovedu do epidemija u šumi t. j . do masovnog ugibanja stabala. Instruktivan je i primjer naših slavonskih šuma. Ugibanjem brestovih stabala došle su ove šume u nenormalno stanje. To ugibanje nismo zasada u mogućnosti spriječiti. Nenormalno stanje se podržava i svake godine stvara se na novim sastojinama. Trajno prekinuti sklop u većini srednjodobnih sastojina degradira šumsko tlo, i stanje iz godinu u godinu postaje sve gore. Ne upuštamo se ovdje u pitanje koji su primarni uzroci ugibanja brijestova o čemu je pisao Vajda , ali se postavlja pitanje da li uporno podržavanje sastojina u starom sastavu vrsti drveća ima svoje opravdanje. Uz nemogućnost apliciranja represivnih mjera ne bi li se trebalo orijetirati na uzgojne mjere, koje bi dale bolje rezultate? Ne tvrdimo da u mnogim slučajevima ne ćemo morati pribjeći represivnim mjerama koje mogu biti uspješne. Represivne mjere dolaze kao rezultat temeljitog proučavanja s jedne strane biološko-ekoloških momenata štetnika, a s druge strane fizikalno-bioloških kvaliteta sredstava za suzbijanje. Nedovoljno proučeni problem ovoga načina borbe može prouzročiti više štete nego koristi kako je to za borova i hrastova četnjaka utvrdio francuski istraživač B i 1 i o 11 i. Biocenotski kompleks, vrijeme i tehnika tretiranja moraju biti temeljito istraženi. Taj posao iziskuje mnogo truda i vremena, a do rezultata se dolazi u mnogo slučajeva putevima koji laicima nisu pristupačni i shvatljivi (Escherich). Studij biološke metode borbe, izazivanje umjetnih epizootija bakterijama i virusima dostigao je već taj stepen, da se na taj način već uspjelo suzbiti neke šumske štetnike (Diprion sertifer u Americi). Do potpunog uspjeha u borbi protiv štetnika pomoću patogenih bakterija i virusa trebat će još dosta toga istražiti, a ta istraživanja se nadopunjuju sa sličnim istraživanjima na polju humane medicine. Bez obzira na metode suzbijanja u svakom slučaju potrebno je poznavati uzroke masovnoj pojavi i faktore koji dovode do njenog prestanka. Iako se uglavnom znade da je svaka masovna pojava štetnika sa velikim biotičkim potencijalom uslovljena obiljem hrane, povoljnim klimatskim uslovima i za vrstu pozitivnom genetskom konstitucijom populacije, ipak postoje za svaku vrstu specifični momenti koji igraju odlučnu ulogu za masovnu pojavu štetnika te vrste. Hrana je bez sumnje faktor bez kojega te pojave ne može biti. Klimatski uslovi i genetska konstitucija populacije su ona dva faktora o čijem stupnju koincidencije ovisi intenzitet masovne pojave, i u čijem uzajamnom djelovanju treba tražiti uzroke periodičnosti te pojave. Ti faktori spadaju u domenu reduktivnih faktora nasuprot parazitima i predatorima koji u biocenotskom kompleksu imaju više regulatornu ulogu. Rijetko su paraziti i predatori onaj reduktivni faktor koji je sposoban da dokrajči jednu zarazu, jer su oni brojčana funkcija domadara, te im maksimum gustoće populacije vremenski pada iza maksimuma gustoće populacije štetnika. Ovo se događa naravski onda ako je biotički potencijal parazita ili predatora manji od biotičkog potencijala štetnika, a u većini slučajeva je tako. Teoretski bi |