DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 30 <-- 30 --> PDF |
NEKIM OSNOVNIM FIZIKO-HEMISKIM KARAKTERISTIKAMA SMOLE VRSTI PINUS STROBUS, L. I PINUS PEUCE, Gris. Dr. Ing. Bran. Pejoski (Skopje) U U podrodu borova Haploxylon, sekciji Cembra, au grupi S t r ob u s, dolazi sledećih osam vrsti borova: * 1. Pinus peuce , Grisebach (Balkansko Poluostrvo). 2. Pinus excel sa, Wall (Srednja Azija, Himalaji). 3. Pinus parviflora, S. et Z. (Japan). 4. Pinus morrisonicola, Hayta (Formoza). 5. Pinus strobus , L. (Severna Amerika). 6. Pinus Lambertiana , Dougl. (Severna Amerika). 7. Pinus m o n t i c o 1 a, Dougl. (Severna Amerika). 8. Pinus ajacahuite , Ehrenb. (Meksiko, Guatemala). Molika (Pinus peuce, Grisebach) je prema tome jedina autohtona peto-igličava vrsta bora koju nalazimo na Balkanskom Poluotoku (Albanija, Jugoslavija, Bugarska i Grčka). Dok Vajmutov bor, vajmutovac (Pinus strobus , L.) rasprostrire se u Severnoj Americi na širem arealu (Newfoundland, Ontario, Manitoba, Minnesota, Iowa, Illinois i Michigan). S obzirom na brzi prirast, vajmutovac je unesen u Evropu od pre oko 200 godina i danas postoje znatne njegove kulture naročito u Nemačkoj, kao i u drugim državama. Pojedinačno, ili u većim ili manjim grupama nalazimo ga i kod nas, naročito u NR Sloveniji, manje u drugim republikama. Na području šumarije Klana (šumsko gospodarstvo Rijeka), gde se smolari u glavnom na crnom boru, u toku 1953 godine smolarila su se i neka stabla vajmutovca. Zahvaljujući predusretljivosti navedene šumarije, ja sam u toku 1953 i 1954 godine dobio oko 3 kg smole od vajmutovca. što nam je omogućilo da ispitamo neke njene fizičko-hemiske karakteristike. Sa druge strane molika je predmet naših opsežnijih istraživanja, tako da dobijene rezultate u ovom smislu možemo uporediti sa smolom vajmutovca, tim pre što se radi o vrstama borova iz iste grupe strobus.* * U tablici 1 date su osnovne fiziko-hemiske karakteristike običnih smola vajmutovca i molike. Pod običnom smolom podrazumevamo onu smolu koja se dobija primenom poznatih klasičnih metoda smolarenja, odomacenih u Evropi. U tablici 2 date su osnovne fiziko-hemiske karakteristike kolofona smole vajmutovca i molike. U tablici 3 date su osnovne fiziko-hemiske karakteristike terpentinskog ulja vajmutovca i molike. Na osnovu iznetih podataka može se zaključiti sledeće: 1. U odnosu na običnu smolu, po okularnoj proceni, obe ove smole su jako slične. Minimalne razlike u specifičnoj težini kao i sastavu ne mogu * Prema novijoj podeli F e r r e-ove pod-rod Haploxylon, odnosno Haplopinus, podeljen je u dva pod-roda i to Cembrapinus nob. (= Cembra Koehne) i Paracembrapinus nob. ( = Paracembra Koehne). ** Istraživanja smolnog sistema, smolarenja i smole molike sa osvrtom nst smolni sistem nekih domaćih borova (disertacija). 1954. Beograd. |