DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 34     <-- 34 -->        PDF

pogledu. No budući da se tehnika posumljavanja nalazi u neprestanom
razvitku i da u šumarstvu nema generaliziranja ni općenitih za sva mjesta
i sve prilike jednako vrijednih pravila, to je neophodno potrebno nastaviti
proučavanjem tehnike posumljavanja na temelju dosada polučenih uspjeha
i neuspjeha u svrhu što boljeg upoznavanja svih onih bioloških i ekoloških
činilaca, o kojima ovisi uspjeh vještačkih posumljavanja.


život sastojina, prema tome i uspjeh svakog vještačkog posumljavanja,
ovisan je od ekoloških činilaca dotičnog staništa, naime od geografskog
položaja, od ekspozicije i elevacije radnog polja, a osobito pak od klimatskih
i edafskih činilaca. Prema tome vještačka posumljavanja mogu
samo tamo uspjeti, gdje sü poznate sve one životne prilike koje su potrebne
za razvitak biljnog pokrova i zakoni koji vladaju u razvitku bilja.
U protivnom slučaju uzaludno ćemo se boriti proti strogim zakonima prirode.
Stoga moramo nastaviti proučavanjem djelovanja podneblja na razne
vrsti drveća, kao i proučavanjem edafskih činilaca, osobito onih koji su od
naročitog utjecaja na život sastojina, kao što su razna fizikalna i kemijska
svojstva tla.


Ovo je proučavanje dosta oteščano zbog vrlo razvijenog reljefa krša.
Zato svaki šumar odgajivač mora biti osobito odan svome zvanju, mora se
sa osobitom ljubavlju i požrtvovnošću posvetiti izvađanju vještačkih posumljavanja,
mora biti u neposrednom dodiru sa pošumljenim predjelima, te
proučavati sve one okolnosti, koje su u vezi sa uspjesima i neuspjesima da
bi tako, na temelju polučenih iskustava, budući radovi bolje uspjevali, a
naše se goleti što prije zazelenile.


Ovim proučavanjem, naime proučavanjem raznih klimatskih činilaca i
vegetacionih područja, kao i proučavanjem staništa, upoznat ćemo onu
šumsku ekologiju, k oja će nam biti podloga za budući
rad . Pri tome nesmijemo zaboraviti da su mnogi dosadašnji neuspjesi
više puta posljedica lošeg nadzora, manjkave organizacije rada i uopće slabe
veze šumara odgajivača sa radom na terenu. Radi toga ne smijemo rasparčati
rad na mnogo malih površina, više puta dosta daleke jedne od drugih,
nego moramo usredotočiti vještačka posumljavanja na veća radna polja i
time omogućiti bolji nadzor i bolju organizaciju rada, U vezi s time treba
nova posumljavanja nadovezati na ranija, sve dotle, dok na odnosnom području
ne budu započeti radovi dovršeni.


Pinus Halepensis — alepski bor — je naš najotporniji sredozemski
četinjar koji podnosi visoke topline i znatne ljetne suše. Uspjeva i na nerodnim
zemljištima, ukoliko nisu na glinenoj podlozi. Stoga se ga rado upotrebljava
kod vještačkih posumljavanja pustih vapnenastih kamenjara na
najljućem kršu.


Najbolje uspijeva jesensko pošumljavanje sadnicama od jedne vegetacione
periode (7—8 mj.) ili jednogodišnjim sadnicama i to prigodom
ekvinokcijalnih kiša, jer to doba fiziološki najbolje odgovara zahtjevima
posađenih sadnica. Na garištima i na zemljištima šljunkom pokrivenim,
uspijeva i sjetva, osobito ako je sjeme posijano već koncem mjeseca kolovoza
ili početkom rujna, dakle prije ekvinokcijalnih kiša, jer im onda ne
uzfali vlaga potrebna za prvi razvitak. U 1 kg ima oko 60.000 sjemenki.


Cvjeta u mjesecu ožujku. Samonikao dolazi u Primorju tek južno od
otoka Krapnja i Brača, a na kopnu južno od Splita. Od sredozemskih četinjara
na dalmatinskom kršu, šume alepskog bora su najrasprostranje