DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Od štetnih kukaca najviše napadaju pinj, kornjaši: Pissodes notatus
(mala smeđa borova pipa) i Myelophilus piniperda (veliki borov potkornjak),
a od leptira Thaumatopoea pityocampa (borov četnjak).


Juniperus — borovice. — Juniperus Oxycedrus (smrijek), Juniperus
macrocarpa (pukinja) i Juniperus phoenicea (somina), su tri sredozemska
četinjara, koji se nalazi na dalmatinskom kršu kao samonikli sastojci
makije.


Cupressus sempervirens — čempres — je stablo jugoistočnog Sredozemlja,
odavna raširen i potpuno udomaćen u Dalmaciji, osobito u južnoj
gdje nalazi svoj optimum i gdje se stoga prirodno pomlađuje naletom sjemena.
Područje čempresa u Dalmaciji ne zahvaća samo zimzeleni pojas,
nego i dobar dio pojasa mješovitih lišćara, tako da mu pripada veliko područje
rasprostranjenosti, čempres nalazimo na različitim zemljištima, pa
i na najgorim. Najbolje uspijeva u vapnenastim, osobito u smjesi sa alepskim
borom i drugim sredozemskim četinjarima i lišćarima. Zadovoljava se
i sa najmanjim količinama vode, ali ne podnosi dosta vlažna ni odveć pržinasta
zemljišta. U povoljnim prilikama doseže starost od 400—500 godina
i više, a može dosegnuti preko 30 m visine. Među najstarije čemprese pripada
onaj u Italiji u mjestu Somma Lombardo, koji dosiže starost od preko
hiljadu godina. Njegova visina iznosi 27 m, a opseg debla kod podnožja


5.40 m. Najviši čempres u Boki Kotorskoj je onaj na Savini kraj Hercegnovoga,
njegova visina iznosi oko 25 m. čempres kod crkve sv. Bare u
Zaostrogu bio je, prije nego ga je grom jedne olujne noći ošinuo, 36 m
visok. Takvih spomena vrijednih čempresa ima dosta u Dalmaciji osobito
u južnoj. Jaroslav čermak je" prvi slikar dubrovačkih čempresa, a Medovićev
kist ovjekovječio je čemprese kraj crkve matice u Kuni na Pelješcu.
Čempres ne popravlja tlo, jer ne stvara skoro nimalo zemlje crnice
(humusa). Stoga kod pošumljavanja golog krša treba, uz čemprese posaditi
alenski bor, pitomi bor ili sredozemske lišćare, da bi time održali i
popravili proizvodnu sposobnost zemljišta. Vještačka pošumljavanja sadnicama
od jedne vegetacione periode (7—8 mj.) ili jednogodišnjim sadnicama
za vrijeme jesenskih ekvinokci jalnih kiša, veoma dobro uspijevaju.
Kod sjetve treba obilato sijati, jer je ^3 do oko V« sjemena gluho. Cvjeta
u mjesecu veljači i ožujku, plodovi sazriju u mjesecu rujnu ili listopadu
slijedeće godine, a opadaju u toku zime.


Razlikujemo dvije podvrsti: piramidalnu (Cupressus sempervirens var.
pyramidalis) sa uspravnim granama i do podnožja gustom, u piramidi ili
u formi stupa zbijenom krošnjom, i horizontalnu (C. s. v. horizontalis) sa
vodoravnim granama, često sličnu jeli. Od prve podvrsti razlikujemo dva
oblika, jedan zdepastiji (forma patula), a drugi vitkiji (forma viminalis),
prema tome da li je habitus vitko ili široko piramidalan (si. 3).


Horizontalni čempres zapravo je onaj tipični, samonikli (autohtoni)
čempres, koji nalazimo u šumama jugoistočnog Sredozemlja, odakle i potječe.
To znači da su ove čempresove šume, koje su nastale prirodnim nu-
tem naletom sjemena, opet šume horizontalnog čempresa, osim rijetkih
iznimaka. Stoga se piramidalni čempres smatra mutacijom. U Dalmaciji
međutim, gdje se zbog svoje ljepote gaji piramidalna podvrst, naletom
sjemena dobivamo obično, uz piramidalne čemprese i mali postotak horizontalnih.
Neobično je vidjeti kako oko starih piramidalnih čempresa, oso